SLAVONSKI BROD - Izložba fotografija naziva „Prekomjerno fotografiranje – slika jednog urbicida“, autora Frane Piplovića i Udruge „Krizni štab Slavonski Brod 1991./92.“, stigla je danas u slavonskobrodsku Gimnaziju „Matija Mesić“, nakon što je proteklog tjedna otvorena i boravila u Klasičnoj gimnaziji fra Marijana Lanosovića.

Kroz devetnaest panoa i 97 fotografija, učenici proživljavaju stradavanje svoga grada kojeg danas promatraju nekim sasvim drugim očima. Šokantni prizori koje od danas promatraju u prizemlji školske zgrade, odvode ih u vrijeme razrušenih mjesta pored kojih i danas prolaze, ali koja su dobila novo ruho.

- Imam dojam da nakon pregledavanja ovih fotografija sve to realnije shvaćam. Ranije sam samo slušala o tome kroz priče starijih, ali drugačije je tu strahotu vidjeti na ovaj način. Nisam to ranije imala priliku iskusiti i to zbilja ostavlja snažniji dojam. Kroz prikazano, možemo bolje osjetiti koliko je tih dana bilo strašno. To je povijest našeg grada i kao što učimo o drugim ratovima, trebamo uvijek učiti o strahotama koje se mogu roditi kao produkt ljudske mržnje. Sve to kako se povijest ne bi ponovila. Mislim da će barem dio mojih kolega na jednak način biti dotaknut ovom izložbom. - kazala je učenica 2. razreda jezične gimnazije Lara Vrlazić, rođena 2007. godine - daleko iza rata koji je poharao njezin rodni Slavonski Brod.

- Drago mi je da se napokon malo priča i o ovim stvarima, pogotovo u svjetlu trenutne situacije u Ukrajini. To su strašne stvari. Mislim da bismo se, kao budući studenti, trebali malo više osvrnuti na našu prošlost, prije no što iskoračimo naprijed u nove pohode. Ne smijemo otići studirati u veće gradove, a da ne znamo što se prije tri desetljeća dogodilo našem Slavonskom Brodu. Rodila sam se deset godina nakon Domovinskog rata, ali rusko-ukrajinski rat je među starijim članovima moje obitelji intenzivirao razgovor o tomu kako je ovdje bilo dok se pucalo. Izložba je tim više vremenski pogođena. - kazala je maturantica Barbara Dabčević, učenica 4.e razreda jezične gimnazije.

Izložba koja je postavljena povodom 30. obljetnice bombardiranja i razaranja Slavonskog Broda i njegovog okruženja, u dva će mjeseca proći svih osam srednjih škola Slavonskom Brodu. Nakon dviju gimnazija, odlazi u prostor Srednje škole Matije Antuna Reljkovića (31. listopada - 4. studenog. 2022); potom u Industrijsko-obrtničku školu Slavonski Brod (7.- 11.studenog 2022.); Tehničku školu Slavonski Brod (14.-18. studenog 2022.); Obrtničko tehničku školu, (21.-25. studenog 2022.); Srednju medicinsku školu Slavonski Brod (28. studenog – 2. prosinca 2022.), a svoje će 'putovanje' završiti u Ekonomsko-birotehničkoj školi (5.-9. prosinca 2022.). U svakoj od škola izložbu će zainteresirani moći razgledati pet dana u tjednu, od ponedjeljka do petka.

- Kada se spominju ovakve stvari kojima je cilj prisjećanje, ljudi misle da se idemo nekomu osvećivati ili nekomu nešto 'pakovati'. Naprotiv, naša je namjera istinu prikazati onakvom kakva jest. Želimo pokazati koliko su ratna vremena bila ružna, teška i brutalna. Poruka je mladima - budite ponosni na geografski i socijalni prostor, ma koliko on bio težak po drugim parametrima, poput onih ekonomskih. Volite ga, poštujte ga, kao i starije koji su živjeli u tim vremenima. Nemojte nikoga mrziti. Rat je sam po sebi uvijek bio zlo. Novi ratovi nemaju veze s viteštvom. Sada je cilj samo uništiti, zgnječiti, razoriti, raseliti... da nema života. A mi izložbom pozivamo na život. Pozivamo mlade da se ne plaše današnjih uvjeta i problema. Neka vjeruju da mogu bolje. Ako su stariji preživjeli ovakvo nešto, onda i mladi mogu prevladati današnje nedaće. Cjelovita istina usto je glavni motiv izložbe. Progutajmo je, neka prođe kroz nas, neka nas šokira i protrese. Onda ćemo biti normalni i hodat ćemo uspravno. Da, ružno je, ali i iz toga moramo nešto naučiti. - kazao je autor Piplović, razočaran što su ovakvi zadatci 'spali' na umirovljenike, umjesto da ih obavljaju i organiziraju nadležne institucije.

Fotografije prikazuju razmjere stradanja građana i rušenje objekata - stambenih komunalnih, gospodarskih, škola, vrtića, crkava, kulturnih, zdravstvenih i športskih - u razdoblju od ljeta 1991. do jeseni 1992 godine. Izložba se, dakle, ne bavi stradavanjem vojnih objekata, baza ili ratnika, nego činjenicom da je neprijatelj svojim napadima - doslovce - želio ubiti grad.

- Učenici su naviknuli na vedre i lijepe izložbe. No, i ovakve su izložbe potrebne. Riječ je o svjedočanstvu jednog vremena. Nije to vrijeme bilo tako davno. Roditelji ovih učenika, bake i djedovi, bili su dio tog vremena, neki su i sudjelovali u Domovinskom ratu. Domovinski rat uvršten je u nastavu Povijesti pa je ovo svjedočanstvo ljudi iz prve ruke učenicima korisno i kao izvor za učenje. Pazili smo koja će poruka ovime biti poslana. Ono što je posebno vrijedno je autentičnost. To su fotografije koje nisu ni tuširane niti retuširane. One su takve kakve jesu. Prate ih dokumenti i točni podatci. Povijest je takva kakva jest, nije uvijek blistava. Pamtimo je po ratovima. No, izložba je izuzetno kvalitetno pripremljena - i vizualno i sadržajno - a profesori povijesti još će sve dodatno proširiti. Fotografija je medij koji je današnjoj djeci blizak. Podloga je ovaj put crna, riječ je o svjedočanstvima iz tamnijeg vremena, ali i to je nešto što djeca moraju vidjeti. - zaključila je ravnateljica Gimnazije, Lucija Brnić.

Gimnazijalci su danas začuđeno gledali kako je tijekom rata izgledala njihova škola ili ulica kojom svakodnevno prolaze. Kolikogod godina bili udaljeni od svega što prikazuje stotinjak fotografija, osjetili su rane svog grada i ponovili: „Samo da se nikad ne ponovi!“.