- Vjerujem da županija treba ljude koji razumiju kako sustavi rade, ali i znaju kako izgleda stvarni život. - kaže Lipovac Pehar.
Kada se majka dvoje djece, ekonomistica s iskustvom iz Afganistana, odluči kandidirati za županicu, to odmah izaziva zanimanje. Još više kada u politiku ulazi mirno, bez velikih riječi – ali s jasnim stavovima. U ovom intervjuu, Dubravka Lipovac Pehar govori o osobnim iskustvima, ali i o konkretnim planovima za Brodsko-posavsku županiju.
Majka ste, žena u politici, Brođanka s iskustvom u Afganistanu. Gdje se i kako sve to spaja?
Upravo u županiji. To je razina na kojoj se odlučuje o stvarima koje čine svakodnevicu – zdravstvu, školama, zemljištu, prijevozu, skrbi za starije. Sve to živim i kao žena i kao majka. I upravo zato želim donositi odluke koje imaju stvaran učinak. Znam što znači kad dijete dobije temperaturu, a ambulanta ne radi. Ili kad mlada obitelj ne može pronaći zemljište ni vrtić.
Afganistan je daleko od Slavonije, ali očito vam je puno dao. Što vas je najviše obilježilo?
Najviše činjenica da tamo žene svakodnevno žive pod ograničenjima koja mi ovdje ne možemo ni zamisliti. Poštovala sam njihove običaje, nosila veo, ali sam istovremeno radila ono što mi je bilo važno – bila sam među rijetkima koji su mogli razgovarati sa ženama i dati im podršku. Naučila sam funkcionirati u nepoznatim okolnostima, pregovarati, organizirati i graditi odnose – vještine koje ovdje svakodnevno koristim.
A što ste konkretno radili?
Radila sam za jednu privatnu tvrtku, a zatim i za Hrvatsku gospodarsku komoru. Vodili smo logistiku, edukacije i projekte koji su pomagali lokalnoj zajednici. I da, dovela sam neke od tih ljudi u Brod. Njihova reakcija bila je fascinacija – jer sve ono što mi u Hrvatskoj često uzimamo zdravo za gotovo, oni smatraju luksuzom. Tada shvatiš da ovdje stvarno imamo uvjete za dobar život – samo ih moramo početi koristiti pametno.
I zato ste se odlučili za politiku?
Nisam to tada izgovorila naglas, ali da – to je bio trenutak u kojem sam odlučila da neću ostati po strani. Kad imaš znanje i iskustvo, prirodno je da ih staviš u službu sredine u kojoj živiš. Županija nije mjesto za govorancije – ona je izvršna jedinica i treba joj netko tko zna kako sustavi funkcioniraju.
U programu vam je posebno naglašena tema zemljišta. Zašto?
Zato što se zemlja kod nas ne doživljava kao temelj, nego kao papir. A bez zemlje nema hrane, ni ostanka mladih na selu. Zato smo, kroz Domovinski pokret, pokrenuli izmjene zakona i modela dodjele državnog poljoprivrednog zemljišta. Ministar Vlajčić vodi taj proces, a ja kao saborska zastupnica pratim ga kroz zakonodavni okvir. Cilj je jasan – da zemlja pripadne onima koji je obrađuju, ne onima koji je drže za poticaje.
Koje još mjere planirate kao županica?
U zdravstvu – pokretanje mobilnih timova i stipendiranje studenata uz obvezu rada u županiji. U demografiji – potpore mladim obiteljima koje kupuju ili grade prvu nekretninu na selu. Za starije – izgradnja dvaju domova za starije osobe, jedan na istoku, jedan na zapadu. U području sigurnosti – rješavanje pitanja prostora Policijske uprave i zahtjev za njenom višom kategorizacijom, jer štitimo i granicu i naše ljude.
Za kraj – vaša poruka zašto vi? Zašto baš sada?
Zato što ne zaboravljam tko me poslao u Sabor. Ne želim biti zastupnica koja drži govore, a ne zna što se događa u Bebrini ili Gundincima. I zato što vjerujem da županija treba ljude koji razumiju kako sustavi rade, ali i znaju kako izgleda stvarni život.
Foto: DP
Foto: DP
Foto: DP
Ovaj sadržaj je sponzoriran!
