Običaj da svećenici blagoslivljaju obiteljske kuće vjernika sasvim je razumljiv, no, što 'Božji ljudi' s križevima u ruci rade u javnim objektima? Sakraliziraju ustanove sekularne države, marginaliziraju manjince u njima ili čine oboje?
SLAVONSKI BROD - Gradski dječji vrtići su javne ustanove u sekularnoj Republici
Hrvatskoj. Unatoč toj činjenici - situiranoj u članku 41. hrvatskog Ustava, koji glasi: 'Sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od države. (...)' - otvaranje novih
objekata te vrste rijetko se odvija u odsustvu katoličkih svećenika - dakle,
duhovnih 'pastira' tek jedne, doduše većinske, vjerske zajednice.
Jednako je bilo i jutros kada je zgradu novootvorenog gradskog Dječjeg vrtića Gita u slavonskobrodskoj Ulici Augustina Kažotića, zajedno dječicom okupljenom u njoj, svetom vodicom poškropio lokalni svećenik.
Pitanje koje se pritom neminovno nameće glasi - Je li se u
toj nasmijanoj gomilici, na tako bitan dan u životu svakog djeteta i roditelja,
nalazilo dijete koje ne zna tko je 'čiko' u svečanoj haljini, ne zna se
prekrstiti i ne razumije zašto on vodom prska sve prisutne? Hoće li to dijete baš zbog toga što to ne zna (ili nema potrebe znati) kasnije u životu biti diskriminirano? Mora li već u vrtićkoj dobi osjetiti kako je po
nečemu različito i drugačije od ostale djece?
Običaj da svećenici blagoslivljaju obiteljske kuće vjernika sasvim je razumljiv, no - što 'Božji ljudi' s križevima u ruci rade u javnim objektima? Sakraliziraju ustanove sekularne države, marginaliziraju manjince u njima ili čine oboje? Zbog čega diskriminatorske programe organizatori nekritički uvrštavaju u takve protokole?
Dakako, ne radi se tu o želji
isključenja Crkve ili predstavljanju vjerničkih običaja kao nečeg lošeg, nego o
zaštiti onih koji takve običaje ne prakticiraju.
Dok se jasno ne zauzme stav prema tomu je li, na ovakav način, svećenicima mjesto u javnim ustanovama, dotad neće biti ni razlike između djece koja su, u prvom razredu osnovne škole, automatizmom - htjela, ne htjela - postajala Titovim pionirima i ove današnje koju također nitko ne pita žele li na zidovima javnih ustanova gledati raspela i 'trpjeti' da ih netko škropi 'svetom' vodicom - prema tvrdnjama fratra iz Čapljine - jedinom na svijetu otpornom i na koronavirus.
Zbog toga bi gradonačelnik Mirko Duspara, kao poznati praktični vjernik i dužnosnik koji poštuje sve vjerske zajednice u Slavonskom Brodu, trebao odustati od takve tradicije jer, čak i da na 'blagoslov' pozove predstavnike svih vjerskih zajednica - ostaju oni roditelji koji svoju djecu odgajaju areligiozno. Uostalom, u pitanju je gradski, a ne vjerski vrtić. Ili griješimo?
