SLAVONSKI BROD - Da Slavonski Brod danas nije Mitteleuropäische Stadt posebno je znano Brođanima Gastarbeiterima, ali da nije niti peksinava kasaba s početka 20 stoljeća, naročito bi trebalo biti jasno onima koji su u njega doselili koncem prošlog vijeka.

Slavonski Brod danas nije Mitteleuropäische Stadt, ali ni peksinava kasaba s početka 20 stoljeća

Tako i jeste. Bezmalo svi novi Brođani poštuju red i običaje ovdašnjeg stanovništva, s kojima, mahom ne svojom voljom, od 1992. dijele zajednički urbani prostor - osim nekoliko iznimaka.

Jedan od njih je i izvjesni Željko Garić, kontroverzni poduzetnik iz Slavonskog Broda, poznat po bliskim poslovnim i drugim odnosima s ne kontroverznim, bivšim načelnikom Općine Sibinj, Ivicom Batinićem te notornim kriminalcem, prerušenim u hrvatskog poslovnog čovjeka i ljubitelja nogometa, Ivanom Rimcem.

Zahtijevaju neka se odlagalište šljunka izmjesti na drugu lokaciju

Poduzetnik Garić, nominalno, vlasnik je autoprijevozničkog obrta u brodskoj Primorskoj ulici, gdje parkira svoja teška vozila, ali i skladišti građevinski materijal - šljunak, pijesak… te pritom, velikom bukom, prašinom i ometanjem prometa, nanosi štetu stanarima i obrtnicima u susjedstvu. Navode to, 24. ožujka 2006. godine, potpisnici peticije upućene Jozi Bodrožiću, pročelniku Upravnog odjela za zaštitu okoliša Grada Slavonskog Broda i od njega „zahtijevaju da se predmetno stovarište šljunka hitno izmjesti na drugu lokaciju, a ne da se nalazi skoro u centru grada".

Najuporniji od svih potpisnika, Marinko Begić, vlasnik caffe bara 'Elite', vidjevši kako se, unatoč peticiji, ništa ne mijenja, otišao je korak dalje te od Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka ishodio službenu informaciju kako je Općinsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu 5. travnja, 2006. ustalo tužbom pri nadležnom Općinskom sudu u Slavonskom Brodu, radi poništenja kupoprodajnog ugovora sklopljenog između HAK-a AK 'Marsonije' i autoprijevoznika Željka Garića.

Sanitarna inspektorica "Očekuje da će nadležne službe zaštititi interese potpisnika peticije".

(Ne)nadležna inspekcija benevolentna  

Sljedeća aktivnost Garićevih susjeda bilo je ishođenje 'postupanja' građevinske i gospodarske područne inspekcije, naloženo od strane državnog Odjela za inspekcijski nadzor zaštite okoliša 25. svibnja 2006. godine.

Pola godine kasnije, 2. listopada, brodska Sanitarna inspektorica, Nada Čelebija, "obavještava" Caffe bar 'Elite', dakle Begića, kako „prema njezinu saznanju, stovarište šljunka vl. Željka Garića, nalazi se u gospodarsko-uslužnoj zoni, te da je legalizacija istog u tijeku". Umjesto da je, nakon spoznaja, imala ovlasti Gariću, privremno, zabraniti rad, dok poduzetnik posao ne legalizira, gospođa inspektorica benevolentno piše kako „Očekuje da će nadležne službe zaštititi interese potpisnika peticije".

Budući da Garićeva bahatost i državna potpora njegovu teroru nisu prestajali,  5. ožujka 2007., Begić ponovo sitnu knjigu piše Ministarstvu zaštite okoliša… Upravi za inspekcijske poslove, a oni ga 17. travnja, informiraju kako je njihov „inspektor zaštite okoliša obavio nadzor" i njegovu predstavku „proslijedio sanitarnoj i gospodarskoj inspekciji".

Državni inspektorat iz Osijeka, 28. lipnja, 2007., obavještava Begića kako je njihov gospodarski inspektor izvršio nadzor poslovanja radnje 'Garić prijevoz i usluge' i utvrdio kako ta radnja poslove obavlja „bez odluke/rješenja nadležnog Ureda državne uprave… inspektor je podnio zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka… Osim toga, u postupku je utvrđeno da je obrtnik, činjenjem prekršaja, ostvario imovinsku korist u iznosu od 1.044 kune te je predloženo da se u prekršajnom postupku oduzme ostvarena imovinska korist".

Inspektor "privremeno zabranjuje obavljanje djelatnosti" - formalno, ali, u stvari, tri godine ne želi provesti vlastitu odluku

Državni inspektorat državna karikatura

„Također, gospodarski inspektor je izdao upravno rješenje kojim se privremeno zabranjuje obavljanje djelatnosti trgovine na veliko dok obrtnik ne ishodi rješenje o utvrđivanju minimalnih tehničkih uvjeta za poslovni prostor…" U trećoj točki obavijesti, gospodarski inspektor Slobodan Vukelić piše Begiću kao obrtnička radnja 'Garić…' ostaje kako objekt nadzora gospodarske inspekcije" te da će se „u narednom periodu vršiti redoviti inspekcijski nadzor poslovanja".

Pored zabrane rada obrtničkoj radnji 'Garić prijevoz i usluge' od strane državnog inspektorata, pročelnik brodskog Upravnog odjela za komunalni sustav, Đuro Delač, 19. rujna 2007., zabranio je ulazak, i u Primorsku ulicu (gdje se nalazi Garićevo skladište šljunka) vozilima težim od 16 tona.

Budući da je Garić i dalje radio kao da s hrvatskom inspekcijom 'ne divani'... kao da su hrvatska država, u stvari, on i njegovo društvo iz ćoška, Mjesni odbor Budainka, 20. svibnja 2008., obratio se gradonačelniku, Mirku Duspari, s molbom neka „poduzme sve što je u njegovoj moći … kako bi građani ovog Mjesnog odbora mogli živjeti i raditi u okolnostima predviđenim za njihovu sredinu" te ga informiraju kako se čude „da prometna policija ne poštuje" zabranu prometa vozilima iznad 16 tona, a „svojim čestim ophodnjama očito i sama dezavuira prometne znakove".

Posavska Hrvatska je, 31. ožujka 2006., izvijestila javnost o „Odlagalištu šljunka usred grada". Što se tiče države i njezina štićenika - kao da nije.

Vrišteći i javno, već šest godina traže pomoć

Ogorčeni činjenicom da, nakon tri godine pisanja i molbi državnim i samoupravnim institucijama, ništa se dogodilo nije, grupa građana MO Budainka, 3. travnja 2009., od gradskog Upravnog odjela za zaštitu okoliša, zahtijevaju neka im „u roku od petnaest (15) dana odgovore - što su poduzeli i kako će riješiti njihov problem" te ih „obavještavaju da, ukoliko se u navedenom roku problemi ne riješe, sazvat će tiskovnu konferenciju te upoznati javnost o neučinkovitom radu kako nadležnih tijela tako i Gradskog poglavarstva".

Budući da se ništa dogodilo nije, građani su putem Posavske Hrvatske izvijestili javnost o „Odlagalištu šljunka usred grada". Međutim, osim satisfakcije da su medijski vrisnuli, ništa konkretno učinjeno nije u sprečavanju terora nad građanima i obrtnicima Primorske ulice, koje godinama, (ne)sinkronizirano, sprovode država i jedan 'kontroverzni' poduzetnik.

Šest godina prošlo je od pisanja peticije. Šest godina traje prijezir države, grada i poduzetnika Garića prema njima. Šest godina državni i lokalni činovnici besramno demonstriraju svoju superiornost, pokazujući, bez imalo straha od konzekvenci, kako im je važniji kontroverzni poduzetnik Garić od zakona i temeljnih ljudskih prava građana Primorske ulice.

SBplus objavljuje ove informacije s ciljem poticanja hrvatske pravne države neka se vrati u Primorsku ulicu - kako se ulica ne bi uputila k njoj.

PDF Dokument

Garic&Primorska.pdf