SLAVONSKI BROD - Predzadnji dan 5. Susreta amaterskih kazališta (FAK) u stalnom terminu u dvadeset sati, s pantomimičarskom predstavom "Family”, predstavili su nam se glumci Hrvatskog kazališta Travnik iz Bosne i Hercegovine. Redatelj i scenarist ovog komada je Anto Bilić, scenograf Ivan Grganović, glazbu je odabrao i prilagodio Miroslav Matošević, a šef tehnike je Boris Beljan. Glumačka postava je u satavu: Ivan Grganović, Nikica Jurčević, Josip Drikić, Dejan Markunović i Barbara Mijić

Koncept slaganja sličice na sličicu i stvaranje kolaža života jedne, ipak i po svemu prije bosanske, nego univerzalne, obitelji, čvrsto je postavljen i razvija se od početka do kraja predstave.

Zanimajući se za  ranije  izvedbe ove predstave koja je, vrijedi navesti, na festivalu Hrvatskog pučkog teatra u Hercegovcu kod Bjelovara 2010. godine dobila najveće ocjene kritike i publike, stvorio sam si određenu predodžbu i prije samog gledanja večerašnje izvedbe u Brodu. Po informacijama koje sam napabirčio, trebala je to biti „komedija koja na specifičan način predstavlja život onakav kakav jest ili možda nije. Predstavlja ljude kakvi jesi ili možda nisu. Predstavlja likove koji su postojali, ali vjerojatno i nisu. To je ustvari priča o životu, ali na drugačiji način. Realna i u isto vrijeme apstraktna stilizirana igra."

Pomislih, u sveopćem relativizmu koji nas okružuje, ova predstava će ići i dalje, pa će relativizirati i život kao takav i sve vrijednosti u njemu. Međutim, to se nije dogodilo. Istina, specifična je to komedija, realna i apstraktna istovremeno. Ali od relativiziranja ni traga. I to je dobro.

Okvir sretne obiteljske fotografije

Koncept slaganja sličice na sličicu i stvaranje kolaža života jedne, ipak i po svemu prije bosanske, nego univerzalne, obitelji, čvrsto je postavljen i razvija se od početka do kraja predstave. Već scenski, s rekvizitima na margini pozornice (umjetno cvijeće, plastične lutke, plišani medvjedići ...) a, potom, i izvedbeno, tako istaknute elemente kiča sučeljava i dovodi u kontekst umjetničkog, kazališnog. Kasnije, tijekom predstave, pokazat će se, ne radi se o propitkivanju i relativiziranju umjetničkog naspram kiča, ili obrnuto, ili, čak, i jednog i drugog, već se radi o izražajnom sredstvu kojim se povlači jasna granica između bitnog i nebitnog. U trenutku kulminacije, kada dolazi do raspada obitelji, shvaćaju sve banalnosti kojima su okruženi, pa s njima razračunavaju upravo kroz obračun sa sladunjavim kičerajom - šutaju ga i bacaju s pozornice - obračunavaju sa svim bezvrijednim životnim tricama i međusobnim nerazumijevanjima. I pozornica ostaje prazna. Bez sadržaja. Bez ljudi i bez ljudskosti. Rasplet i hepiend se događaju kroz povratak oca koji je, u trenutku najveće napetosti, bio napustio obitelj, a negativnu napetost mijenja nada novog života kroz rađanje drugog djeteta i sve se zaokružuje u okvir sretne obiteljske fotografije. Ta nada, pak, naznačena je poznatim taktovima božićnih pjesama, koji nemaju boju onih što dolaze s čipova božićnih čestitki ili uz električne žaruljice s Dalekog Istoka na božićnoj jelci. Prije je to zvuk starinske glazbene kutije ili vergla koji upućuje ne opetovanje životnih ciklusa kroz nova rađanja i, samim tim, neizbježnog umiranja. Po tome, iako obitelj nije univerzalna, poruka koju je predstava prenijela, vrijedila je i vrijedi u svakom kutku Planete.

Kritički pogled

Ono što s kritičkog motrišta nije u predstavi dobro, u prvom redu, odnosi se na izuzetno egzaltirane gegove koji su trebali dati dozu humora cijeloj priči i na glazbu koja, gotovo cijelim izborom, a onda i adaptacijom, osim ove koju sam izdvojio, nije u dovoljnoj mjeri i na pravi način korespondirala s onim što se događalo na pozornici. Ukupni dojam je da "Family" nije loša predstava, i nije loše izvedena. Štoviše.  Ipak, na njoj bi se moglo još dosta poraditi. Posebno u smislu ovih primjedbi. Kostimi i, osobito, maska imali su važnu izražajnu ulogu u oblikovanju poruka izrečenih pantomimom i koreografijom.

Koliko se struka s iznesenim motrištem slaže, ili ne slaže, i kakva je njena ocjena, poslušajte u izjavi člana Stručnog povjerenstva, glumca Pere Juričića koja je u audio prilogu.