SLAVONSKI BROD - Kazalište s desetljećima iskustva, doduše, i onog s prekidima u djelovanju, "Branislav Nušić" iz Šida, Srbija, kroz radionice s glumcima, obrađujući društveno – socijalne teme, 2003. pokrenuli su posve novi način rada. Od tada priredili su, obradili te uigrali i izveli petnaestak igranih dramskih i dvadesetak lutkarskih predstava za koje su ukupno dobilo oko osamdeset nagrada i mnoštvo priznanja.

"Želim da se oslobodim!" ultimativna je predstava a postignuta umjetnička i izvedbena razina svrstava ju u „Must see" kategoriju.

Predstava "Želim da se oslobodim", koju su u okviru, ali izvan konkurencije Festivala amaterskih kazališta, jučer u ponoć izveli u Slavonskom Brodu,  prošle  godine, u konkurenciji s 460 drugih kazališta u Srbiji, osvojila je drugo mjesto, a s njom su, osim u susjednim državama, nastupili i u Linzu, Austrija.

"Želim da se oslobodim", po svemu, a osobito temom obiteljskog nasilja, traffickinga, mobbinga, ratnog zločina i općenito nasilja nad ženama, suvremena je predstava.

Predstavu je režirao profesionalni redatelj Cvetin Aničić, a u njoj glume glumice amaterke: Ilijana Oreščanin, Nataša Dragić, Milica Grčić,Jelena Pejčić, Teodora Merdanović, Aleksandra Stanivuković, Vanja Stevanović, Jovana Perić, Neda Gligić, Marija Tubić,Dajana Posavčić i Sara Harambašić.

Ritam nasilja vodi zločinu nad nezaštićenom žrtvom

Potresna je to ispovijed dvanaest žena žrtava nasilja. Priče su izmišljene, ali, nažalost, svima su poznate. Svaka je za sebe, no, i društveno i na kazališnoj sceni funkcioniraju kao jedna opća priča koja se, jedna od druge, razlikuje samo do trenutka kada maštanja, nadu i životnu radost, zahvati rezonancija negativnih silnica i život preokrene u ritmu nasilja koje najčešće okonča zločinom nad nezaštićenom žrtvom.

Predstava u „Must see" kategoriji

Redateljski, scenski te kulisom svjetla i tona, odnosno, dokumentarističkim pristupom u cjelini, predstava gledatelju pruža uvjerljivost jer stavlja ga u situaciju slušanja prvog i izvornog iskaza žrtve pa ga angažira kao aktualnog svjedoka zločina.

Glumice su izvrsno odglumile svoje uloge, a sve je pomalo djelovalo kao omnibus u kojem se nižu već viđena priča za pričom, ali ne na štetu predstave kao jedinstvene dramaturške cjeline.

Ultimativna je po zahtjevima upućenim društvu koje nije dovoljno senzibilizirano ali i institucijama koje „nisu nadležne". Ultimativna je i umjetničkom kao i izvedbenom razinom koja ju svrstava u „Must see" kategoriju.