SLAVONSKI BROD - Što očekivati od, tek, ljubitelja kazališne umjetnosti, kojem inače teško kada nedostaju riječi, a večeras je skoro pa zanijemio. Ne od ljepote. Dakle što bih ja mogao i trebao napisati o večerašnjoj predstavi, drugoj na ovogodišnjem FAK-u, a prvoj u konkurenciji za nagrade – kad i stručnjaci nisu sigurni što reći i kako predstavu ocijeniti.

Banalna i apsurdna večer zaslužuje što brži zaborav. Ipak, mene tjera neki moj „demon" - pa ću nastaviti. Amatersko kazalište Doma kulture Kristalna kocka vedrine Sisak, izvelo je „Rekonstrukciju", po motivima prvog dramatskog teksta američkog dramatičara Edwarda Albeeja, „Zoološka priča", iz 1958. godine.

Tri lika na sceni koju predstavlja usamljena klupa, čiju osamu dodatno pojačava, policijska vrpca koja cijelu tu šturu scenu pretvara u crime scene. Režije, iako ju potpisuje Silvije Vadla, nema ili je ima manje i od minimalističkog dizajna Jelene Jelić i, hajde de, makar u slučaju policajca – istražitelja, primjetnog kostima Danijele Gotal Grgurač.

Dejan Devetak, Bojan Dunaj i Silvije Vadla, kao glumci, na namjerno ogoljeloj sceni, bez redateljske interpretacije i intervencija, bili su posve neuvjerljivi.

Po meni, prvi problem je izbor teksta jer, „Zoološka priča" mogući je izbor za komorno kazalište i, neka se ne ljute Brođani, educiranu i discipliniranu publiku koja nije tako heterogena kao večerašnja na platou ispred Gradske knjižnice i KKD Ivana Brlić Mažuranić. Beckettovska dramaturgija i drama apsurda na američki način. To je Albee. No toga večeras jednostavno nije bilo. Sva „dramatičnost" večeri bila je u hinjenom slučajnom izboru i tobožnjem privođenju najavljivačice predstave. Očajnička potraga za sugovornikom, pa bio on slučajan, i ne baš alpari, trebala bi rezultirati dijalozima koji uključuju i publiku, makar kao promatrača i slušatelja. Ni dijaloga večeras nije bilo. Prije je to bio monolog Petera, uspješnog urednika u izdavačkoj kući, s na trenutke samo više od nerazgovjetno izgovaranih i deprimirajuće glumački neuvjerljivih upadica luzera Jerryja.

Večeras to, jednostavno govoreći, nije funkcioniralo. Zato je publika, koja je prije same predstave popunila sva sjedeća kao i okolna pomoćna mjesta, a i stajalo se, malo po malo, napuštala plato. Ipak, većina je ostala do samog kraja predstave. Vjerojatno su zaslužili vidjeti puno zanimljiviju i puno bolju predstavu što će se, i sam očekujem, dogoditi sutra u dvadeset sati.

U audioprilogu: Izjava o predstavi Ranka Šiljega Bate, člana prosudbenog povjerenstva ovogodišnjeg FAK-a.