PRIJE godinu dana, 9. siječnja 2019., hrvatski veleposlanik (hrv. ambasador) u BiH, Požežanin Ivan Del Vechio, navodno zbog 'šuma u komunikacijama' sa Zagrebom, bio u Banjoj Luci gdje je održana proslava Dana Republike Srpske. Na toj proslavi, na kojoj je bio i notorni predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović, posmrtno je odlikovan je general Vojske Republike Srpske, Slavko Lisica, koji je u Hrvatskoj osuđen na 15 godina zatvora zbog ratnih zločina na području Dalmacije.

Tada je ministrica vanjskih i europskih poslova, Marija Pejčinović Burić, naglasila kako Hrvatska nikada nije sudjelovala u tom obilježavanju, da je tako trebalo biti i ove godine te da je Del Vechio donio pogrešnu odluku. MVEP je jučer priopćilo kako Zagreb nije bio upoznat s odlaskom veleposlanika u Banju Luku te da je on zbog toga povučen u Zagreb na konzultacije. Također, osudili su odlikovanje bivšeg pukovnika JNA i generala VRS, Lisice, koji nikad nije osuđen zbog ubojstva (i) 28 slavonskobrodskih djevojčica i dječaka.

U Republici Srpskoj, 9. siječnja obilježavaju u znak sjećanja na taj datum iz 1992. kada je samoproglašena "Skupština srpskog naroda", kojom su upravljali Radovan Karadžić i Momčilo Krajišnik, donijela odluku o proglašenju "Republike srpskog naroda u BiH".

Tu proslavu ignorirali su gotovo svi predstavnici diplomatskog zbora u BiH.

Doajen požeškog novinarstva, Jelenko Topić, za svoj matični medij, pozega.eu, intervjuirao je bivšeg veleposlanika Del Vechija. Uz suglasnost glavnog urednika portala, Dražena Krstanovića, iz tog velikog ekskluzivnog razgovora, donosimo dio u kojem se Del Vechio očituje o njegovoj smjeni.

Osporava se vaš odlazak u Banja Luku na dan proslave RS-a?
- Termin sastanka je ranije dogovoren. Teme su bile vrlo važne: moguća žalba Sudu za pravo mora u Hamburgu čime bi bila obustavljena izgradnja Pelješkog mosta, promjene izbornog zakona, gradnja mosta preko rijeke Save kod Gradiške, povratak izbjeglica, odlaganje nuklearnog otpada, migranti, sigurnosna situacija itd. Taj sastanak nisam mogao odbiti, a u odluci da idem u Banja Luku poštivao sam sva pravila službe uzimajući u obzir da se službeno sastajem s predsjedavajućim Predsjedništva BiH i da ne prisustvujem niti jednoj svečanosti na proslavi 9. siječnja Dana RS. Navedeni dan u tom trenutku nije bio neustavan što je potvrdio javnim priopćenjem ministar pravosuđa BiH Josip Grubeša. U donošenju odluke da idem prevagnule su teme i njihov značaj za buduće odnose unutar BiH, ali i odnose te države s RH što se kasnije potvrdilo ispravnim u zvaničnim izjavama i postupcima člana Predsjedništva BiH iz srpskog naroda Milorada Dodika. Želim posebno podvući da sam se u Banja Luci sastao s legitimno izabranim predsjednikom Predsjedništva BiH, a ne s političkim predstavnicima RS.
Odlazeći na sastanak postupao sam u skladu s ključnim principima i EU o politici pomirenja. Razgovori, građenje povjerenja i traženje konsenzusa o svim otvorenim pitanjima su svrha diplomatske aktivnosti. Za te i slične moje diplomatske aktivnosti nekoliko puta sam nagrađivan među ostalim i od Europskog pokreta BiH, Ordenom građana BiH za doprinos, te države na putu EU integracija, te dva puta proglašen naj-ambasadorom regije!
Kako je reagiralo Ministarstvo vanjskih poslova?
- Reakcija je bila relativno korektna. Nisu uvaženi moji argumenti koji su bili osnova odluke da odem u Banja Luku na sastanak sa Miloradom Dodikom. Budući da sam imao sve uvjete za odlazak u mirovinu to je samo ubrzalo cijeli proces mog opoziva.
Iznenađuje što su izostala vaša objašnjenja tog postupka i svega što vam se dogodilo?
- Kako je javnost u Hrvatskoj mogla primijetiti nisam htio izlaziti s bilo kakvim objašnjenjima. Preuzeo sam odgovornost i odlučio da o tomu jedno vrijeme ne govorim iako je pritisak medija u obje države bio izuzetno velik. Naravno da mi je odlazak iz diplomacije teško pao nakon skoro 20 godina rada u toj služi.
Vaša suradnja s predstavnicima međunarodne zajednice u BiH
- Mandat diplomatskim predstavnicima općenito traje između tri i četiri godine. To je vrlo kratko vrijeme da se detaljnije upozna politički sustav i tehnologija donošenja odlika u BiH, koji je kako sam već prije objasnio vrlo kompliciran. To je za nas iz Hrvatske velika prednost, ali i obveza. Osim toga mi imamo iskustvo iz naše povijesti kako je neprirodno stvarati nadnaciiu u višenacionalno složenim zajednicama. I bivša Jugoslavija je završila u krvavom ratu zbog nerazriješenih nacionalnih pitanja. Iz tih razloga sam imao vrlo česte i intenzivne razgovore s mojim kolegama veleposlanicima, ali i ostalim diplomatima koji su na bilo koji način zbog prirode svog posla posijećivali BiH te tražili moje mišljenje I pojašnjenja o mnogim pitanjima od interesa za BiH kao na primjer s predstavnikom Međunarodne zajednice Valentinom Inzkom i drugima. U tome sam slijedio hrvatsku državnu politiku I nisam bio odvjetnik niti jednoj strani.