SLAVONSKI BROD - U dane kada novinske stupce pune priče o maturantima koji ukazuju na probleme s državnom maturom, koja je, prema pisanjima i navodima dobrog dijela srednjoškolaca, pa i onih starijih teška, jedna sasvim drugačija priča iz Slavonskog Broda govori o tome kako se uistinu puno toga može postići kada postoji dobra volja i suradnja.

Naime, na stranci 'Pomozimo djeci s invaliditetom', jučer je Brođanka Slavica Jurčić objavila priču o svom sinu Domagoju, koji je, unatoč zdravstvenim problemima, završio srednju Tehničku školu, položio državnu maturu i upisao Strojarski fakultet, iako je još kao mali sam za sebe, zbog odnosa okoline prema njemu, znao reći: "Mama, ja sam čudan".

"Danas su zaključili rezultate državne mature i moj sin sutra ide na upis na Strojarski fakultet u Slavonskom Brodu, on će biti prvi student s Autizmom i tjelesnim oštećenjem Strojarskog fakulteta u Slavonskom Brodu", ponosno je objavila mama Slavica, dodajući kako ovaj uspjeh nije stigao preko noći.

"Mi smo dijagnozu dobili tek u sedmom razredu osnovne škole. Ipak, u srednjoj školi moga sina podržavala je cijela škola, razrednica, razred te asistentica koju je dobio tek u trećem razredu srednje škole, gdje je smjer računalni tehničar za strojarstvo završio s odličnim uspjehom.", istaknula je Domagojeva majka, dodajući kako njen sin ima dijagnozu Aspergerov sindrom.

"On je pametan i lako uči, ali su mu socijalne vještine i komunikacija loši pa za to treba podršku. Smatram da mi u Slavoniji nemamo dovoljno informacija vezanih za visoko obrazovanje, ali sam svjesna i da roditelji djece s autizmom nisu dovoljno informirani o pravima djeteta koje je visoko funkcionalno ali nema socijalne vještine. Zbog tog neznanja i neinformiranosti često upisuju djecu za pomoćna zanimanja i nakon završetka srednje škole društveni život njihovog djeteta se svodi na kuću i obitelj.  Sve ove godine su mi se svakodnevno javljali roditelji koji me pitaju u čemu su pogriješili, a ja smatram da oni nisu pogriješili. Pogriješio je sustav koji je i meni savjetovao da svoga sina pustim da se snalazi sam s anksioznošću, depresijom i tjeskobom. Sve je ovih dana djelovalo i na mene, emocije su mi se probudile, ponos i dostojanstvo, razmišljam koliko ja mogu promijeniti svojim svjedočenjem nečiji život i nadam se da mogu. Želim mijenjati živote djece s tjelesnim oštećenjem, živote njihovih roditelja - poručila je ova majka uz napomenu kako njen "sin nikada nije pio ništa za "liječenje" Autizma. - Mi smo svaki dan živjeli Autizam. Lijek tražim u njegovom osmijehu, nudim mu sigurnost i radost mladosti i to savjetujem i vama dragi roditelji!", poručila je ova majka, koja ne krije kako su do upisa Domagoja na fakultet svoj dio 'posla' kvalitetno odradili i srednja škola i učenici koji su s njim išli.

- Nama su najveća podrška bili škola i profesori koji su uložili puno truda da se educiraju. Razbili su predrasude i pomogli i meni i njemu da nam olakšaju život i obrazovanje, a ni državna matura mu nije predstavljala opterećenje jer su ga oni priredili za nju - istaknula je majka koja je ispod svoje objave dobila niz čestitki čitatelja. Podrška je stigla i iz slavonskobrodske Tehničke školu koju je Domagoj pohađao, a gdje mu je u učenju pomagala njegova školska kolegica.

Mama Slavica za SBplus još je jednom naglasila kako bez pomoći asistentice Nikoline koja je uz Domagoja bila pune dvije godine, od trećeg razreda srednje škole, većina toga ne bi bila moguća. Zahvalila je i cijelom timu profesora slavonskobrodske Tehničke škole, ponajviše razrednici Gabrijeli i čitavom Domagojevom 4.C razredu koji mu je tijekom srednjoškolskog školovanja pružao podršku.

- Hvala vam svima od srca. Borba se nastavlja. Bez obzira na prepreke moj Domagoj zahvaljuje i pozdravlja sve male borce - napisala je mama Slavica, a mi na kraju možemo samo reći: Hvala Domagoju i mami Slavici što su nam svima pokazali kako se ljubavlju i upornošću, radom i trudom i nesavladive prepreke uspješno odrade, a rezultat ne izostane. Ne sumnjamo kako ćemo o Domagoju pisati i čitati još puno lijepih pohvalnih priča koje mogu biti poticaj mnogima. I ne samo bolesnima, nego i zdravima.