ZAGREB - Đuro Đaković grupa obilježava ovaj tjedan 95. godina postojanja, a upravo ova godina posebna je za kompaniju koja je završila re­strukturiranje, nakon 28 godina sklopila prvi ugovor za proizvod­nju oklopnih vozila za strana trži­šta, a očekuju i odluku o poslu u Kuvajtu. Ove godine, kaže pred­sjednik uprave Tomislav Mazal, očekuje se dobit i veći izvoz.

Da se na vrijeme nije provelo restrukturiranje, bio bi upitan ostanak sadašnjih oko 800 radnika

Kako je Đuro Đaković posložen nakon restrukturiranja?
Đuro Đaković grupa posluje u tri poslovna područja. U procesu re­strukturiranja zbrinuli smo više od 200 ljudi, imali smo organiza- cijske promjene i išli na osvaja­nje novih tržišta. Rekli smo da će 2016. biti prekretnica, a s obzirom na ugovore, realizaciju i najave, vjerujem da će tako i biti.

Dobra priča počela je u travnju ugovorom s Patrijom?
Ne samo s tim ugovorom, ali sva­kako je riječ o najvažnijem jer na­kon 28 godina imamo prvi izvoz oklopnih vozila, preko Patrije s kojom smo 2011. sklopili okvir­ni sporazum o zajedničkom na­stupu na trećem tržištu. Ovaj je ugovor vrijedan 26 mil. eura, mi proizvodimo, a Patria ga plasira krajnjem kupcu. Imamo i poten­cijalna tržišta na kojima smo i proizvođači i ponuditelji, poput natječaja za tržište Kuvajta.

Kažete da je 2016. prekretnica, kako to izgleda u brojkama?
Ove godine planirali smo ostvari­ti oko 700 milijuna kuna prihoda te 11 do 12 milijuna kuna dobiti. Pritom vjerujem da dobit može- mo ostvarit na toj razini, no pri­hode teško jer neke smo ugovore kasnije sklopili, pa će se prihod preliti i na 2017. Planiramo da će i udjel izvoza u prihodima biti 47%. Prije samo tri godine udjel izvoza je bio samo 6%, a lani je do­šao na razinu od 30%, ispod čega neće biti ni ove godine.

Što bi se dogodilo da na vrijeme nije provedeno restrukturira­nje?
Bio bi upitan ostanak sadašnjih oko 800 radnika. Došli smo do faze kada nismo više mogli finan­cirati gubitak. Cilj je restrukturi­ranja bio i u nekoj sljedećoj fazi primiti nove radnike, prije svega inženjere. Želimo više ulagati u razvoj.

Planirate li opet po kapital na burzu?
ĐĐ se od 1997. do 2014. financirao prodajom svojih tvrtki. U 2014. se nije imalo što više prodati pa se rodila ideja o dokapitalizaciji. Imali smo načelni dogovor s jed­nim private equity fondom, koji djeluje unutar Fonda za gospo­darsku suradnju, s planiranih 150 mil. kuna, no država je odustala od ulaganja. Okrenuli smo se bur­zi i prikupili 87 mil. kuna, od čega je 65 mil. dala država, 10 mil. ula­gač Nenad Bakić i ostatak posto­jeći dioničari. To je bila vrlo ne­obična situacija, jer prvotno nas država nije htjela financirati za­jedno s privatnim ulagačima, pri čemu bi dali 75 milijuna, ali bi i privatni ulagatelji uložili jednako, a onda su kroz nekoliko mjeseci ušli izravno sa 65 milijuna kuna. Sada imamo u Statutu odobrenje za izdanje 2,5 mil. novih dionica, ali o daljnjim namjerama ne bih govorio.

Koji su najvažniji ugovori?
Uz već spomenuti ugovor s Pa­trijom, imamo više ugovora za prodaju teretnih vagona, ugovor s HEP o izgradnji kogenracijske elektrane na biomasu, s Janafom za dva spremnika na Omišlju, ugovor za gradnju mosta Čiovo... Mogu reći da nema nijednog in­vesticijskog projekta u zemlji u kojem ne sudjelujemo, a nadam se da ćemo biti i u onim važnim predstojećim projektima.

Dobili ste još godinu mandata...
Godina dana, jer kao što sam u više navrata rekao 2016. je u mno­go stvari ključna godina za Đuru Đakovića. Nakon nje vidjet ćemo zajedno s Nadzornim odborom što i kako dalje.