Iako mjestom rada i stanovanja više nije Brođanka, mlada umjetnica Marija Mikulić Bošnjak i njen zadnji u nizu uspjeha na europskoj pa i svjetskoj kulturnoj sceni, zavrijedili su daleko više od vijesti na lokalnom portalu. Uspjeh je to i hrvatske kulture, hrvatske umjetnosti, hrvatske likovnosti. Naime, Marija Mikulić Bošnjak jedina je predstavnica hrvatske umjetnosti na ovogodišnjoj najvećoj žiriranoj međunarodnoj izložbi u Europi, NordArt. Za tu izložbu apliciralo je čak 4.437 umjetnika iz 109 zemalja svijeta, a Marija je ušla u krug izabranih 250 umjetnika iz 50 zemalja. Izložba se svake godine održava u Njemačkoj u Büdelsdorfu u povijesnoj ljevaonici Carlshütte, od 1999. godine tijekom ljetnih mjeseci - ove godine od 4. lipnja do 9. listopada.

Marija Mikulić rodila se 1983. godine u Slavonskom Brodu odrastala, osnovnu školu (Bogoslava Šuleka) i gimnaziju (Matija Mesić) završila je u Slavonskom Brodu. Učiteljski fakultet u Osijeku upisala je 2003. godine i na njemu diplomirala je 2008. Studij likovne kulture na Umjetničkoj akademiji u Osijeku upisala je 2006. godine te je 2011. godine stekla zvanje magistre edukacije likovne kulture (magistrirala je u klasi izv. prof. art. Vladimira Freliha). Udala se u Slavonskom Brodu, pa kasnije s mužom, Brođaninom, preselila u Osijek. Radi u Vukovaru casino i u Viškovcima na mjestu učiteljice likovne kulture. Do sada je imala nekoliko samostalnih a izlagala je i na mnogim skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu.

Iako su u Hrvatskoj 'kulturnjaci' medijski eksponiraniji od kulture same, ime i uspjeh Marije Mikulić Bošnjak, kao i stvaralaštvo nekih drugih naših umjetnika, prepoznaje se na raznim izložbama i umjetničkim festivalima u inozemstvu. Mariju i njen rad prepoznao je glavni kustos NordArta 2016, Wolfgang Gramm.

Što Marija kaže o svojim slikama

- Nije slučajno da sam za ove radove izabrala medij figurativnog slikarstva. Iako sam se dvoumila između ulja i akvarela, ipak sam se odlučila za ulje. Akvarel se često percipira kao 'ženska tehnika' što me istovremeno i smetalo i privlačilo, ali sam se ipak odlučila za ulje ponajprije radi toga što sam nedavno pročitala jedan intervju s njemačkim umjetnikom Georgeom Baselitzom u kojem je na pitanje o značajnoj brojčanoj nadmoći muškaraca nad ženama među najplaćenijim suvremenim umjetnicima, on odgovorio tvrdnjom da žene loše slikaju – kaže Marija Mikulić, te nastavlja:

- To me privuklo ka slikarstvu, a posebice ka ulju na platnu kao najomiljenijoj 'muškoj' tehnici u kojoj su žene inferiorne. A i prije ovoga intervjua sam bila svjesna tradicionalnosti figurativnog slikarstva koje sam željela ovom slikom (Vieled boy, 140x100 cm, ulje na lesonitu, 2014., op.aut.) dovesti u vezu s tradicionalističkim odnosom prema ženi.

Simboličnost irealnoga i realnoga u 'ženskom pismu'

Koliko ti Marijini iskazi korespondiraju sa stavovima dr. sc. Nadežde Čačinović s katedre estetike Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu nije teško zaključiti. Naime, dr. Čačinović u jednom intervjuu na pitanje o takozvanom 'ženskom pismu' (Hélène Cixous: écriture féminine) odgovara:

- Jedno je moment esencijalnosti i kad bih ja mislila da postoji nešto što je ženska bit za razliku od muške biti, koja je u tom smislu izvantekstualna, onda bi žensko pismo bilo naprosto izraz toga. No kako ne mislim da tekstovi i umjetnička djela nastaju izravnim ispoljavanjem spola pojedinca, već tu ima intertekstualnosti, nasljeða ili simboličnosti irealnoga i realnoga, onda je žensko pismo naprosto kombinacija tipa osvještavanja nečega što je očito kulturno-povijesna činjenica konstruiranja ženskih i muških uloga koje onda pokušavamo izvući iz teksta.