SLAVONSKI BROD – Iako su ovogodišnji 'Dani Ivane Brlić-Mažuranić' organizirani u znaku stogodišnjice 'Priča iz davnine', Brođanima i gostima iz svih dijelova Hrvatske ovom prigodom nudi se i čitav niz drugih kulturnih događaja vezanih na ime i djelo slavne Brođanke. Tako je jučer u Gradskoj knjižnici, u organizaciji Hrvatskog instituta za povijest, Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje te prethodno spomenute gradske institucije, bilo vrijedno i zanimljivo javno predavanje dr. sc. Mate Artukovića, znanstvenog savjetnika na temu 'Dnevnički i memoarski zapisi Ivane Brlić-Mažuranić'.

Dr. Artuković je nazočne, među kojima smo zapazili i skupinu učenika, kroz Ivanine zapise, bili oni dnevnici koje je vodila od najranije mladosti, bila to njena pisma poznatim osobama tadašnjeg javnog, kulturnog i političkog života, ili pisma članovima obitelji, ili drugi memoarski zapisi, upoznao s manje ili više poznatim detaljima iz njenoga života. Ipak, sukus Artukovićevog predavanja upoznavanje je s Ivaninom dušom i njenim životnim načelima izgrađenim na tradicionalnom građanskom odgoju.

Ivanini dnevnici nam otkrivaju život i skrivene osjećaje zdrave, normalne, mlade djevojke koja upravo sazrijeva u svojim prvim ljubavima i koja je njima potpuno obuzeta, ali je već tada u jednoj stvari donijela čvrstu odluku: njezin budući muž mora biti Hrvat.

Intelektualka bez formalne naobrazbe

Ivana, u današnjim mjerilima, iako je sve razrede pučke škole završila odličnim i vrlodobrim, nije imala osobitu formalnu naobrazbu, ali je imala privatnu obuku koja je pretežito bila na francuskom jeziku. Sama za sebe Ivana je napisala kako je bila „zdrava, čvrsta, srčana i najburnijim igrama sklona curičica, vanredno ambicijozna, nedopuštajuć nikada da bilo po kojemu od drugova bude pretečena", te su „djecijačke igre i djecijačka družba bili mojom zabavom". U toj dječjoj vojsci uvijek je bila „general", „a u trki prvak". Ivana je u svojim dnevničkim zapisima nevino, razigrano, sretno, obiteljskim životom zaštićeno dijete, koje za sebe kaže da je „najbolja kesavica ovoga svieta". 

Dnevnici su intimni zapisi Ivane Mažuranić kad je imala 14-15 godina. Otkrivaju nam život i skrivene osjećaje zdrave, normalne, mlade djevojke koja upravo sazrijeva u svojim prvim ljubavima i koja je njima potpuno obuzeta, ali je već tada u jednoj stvari donijela čvrstu odluku: njezin budući muž mora biti Hrvat.

Iako Ivana vjeruje kako na području književnosti može puno postići, kao da ju prati određena sumnja pa 2. ožujka 1889., o sebi kao potencijalnom piscu, u dnevničkim zapisima ističe: „Nu bilo ma i kako smiešno ja tvrdim da bi ja uz duševnu njegu mogla na tom polju daleko dotjerati, ali sam Bog to neće."

U svojega supruga Vatroslava Brlića, a to također svjedoče njeni dnevnički zapisi, bila je zaljubljena od prvih susreta, kao i iskrenu i duboku ljubav i poštovanje kroz cijeli život. O ovom potonjem posebno piše u ožujku 1894. (u pismu svojoj majci) te svjedoči u svojoj oporuci u kojoj mu, iako je tada dr. Brlić već bio pokojni.

Konzervativka koja nije voljela ni modernu umjetnost

Prema njenim dnevničkim i memoarskim zapisima, dr. Artuković kaže:

- Ivana Brlić-Mažuranić, u punom smislu riječi bila je konzervativna osoba tradicionalnog odgoja i nazora. Nije simpatizirala feministički pokret („feminističko umješavanje") jer je, prema njenom mišljenju, muškarac s pravom igrao temeljnu ulogu koja je život izvanjski mijenjala, a žena je imala prečasnu ulogu majke. Njezin ideal žene je njezina majka.

Ivana nije voljela modernu umjetnost („pa onda slike iz one lijepe dobe, kad je slikarstvo bilo slično Božjim djelima". U pismu iz Geneve od 18. veljače 1932.: „U ponedjeljak pogledali smo si ja i Željko Musee des Arts sa svim njegovim ljepotama iz starine i grdobama iz moderne...")

Ivana je bila puna žarkoga domoljublja pa je, tako, 17.5.1889. , među ostalim, zapisala: „ ... to sam bar s toga slavna šta mi je domovina Hrvatska, i što ću joj sama sobom, možda bar za najmanji atom s vremenom pomoći moći. Neka ju Bog občuva, blagoslovi i podigne tu našu liepu, milu tako ljubljenu domovinu. Ako nam Bog pomogne! Kad ju tako vruće, strastveno, tako sveto ljubimo... bar mi mladež. Kad bi se dogodilo da mogu šta za nju učiniti. Tako mi Tvog imena, jedina Hrvatska domovino, nijedna žrtva neka mi nebude prevelika..."

Molitve Ivane (Brlić) Mažuranić dragocjen su izvor za upoznavanje njezinoga duhovnog i vjerskog života. Blagoslov je za nju najljepše u vjeri. Nada sve je iskrena kad kleči pred Bogom. U svemu vidi milosrdnoga i milostivoga Boga.

O smrti o Bogu

Ivanu je, rekao je dr. Artuković, misao na smrt pratila od djetinjstva i često je bila povezana s mislima na samoubojstvo. Ona želi da je smrt zatekne u molitvi, ali se kaje zbog tih misli koje smatra grijehom. Misao na samoubojstvo joj je zamamna i ona je „tiho mami u bezkrajnost sreće" Božje (1892.).

Molitve Ivane (Brlić) Mažuranić dragocjen su izvor za upoznavanje njezinoga duhovnog i vjerskog života. Pisane su od 1889. do 1896. Kao 15-godišnjakinja u Bogu je pronalazila najdublji smisao života. Misli koje je u tim godinama napisala, ostale su njeno trajno uvjerenje. Blagoslov je za nju najljepše u vjeri. Nada sve je iskrena kad kleči pred Bogom. U svemu vidi milosrdnoga i milostivoga Boga.

Najpotresniji zapis 

Kao najpotresniji zapis dr. Artuković je istakao onaj od 29. listopada 1921. u kojem Ivana piše:

„Ja vjerujem da je Bog u meni stvorio savršenstvo: svoju gradjevinu, svoj hram savršeni. Stupovi su hrama toga divni, u razmaku njihovom leži ljepota neopisiva i pogreške u razmaku njihovom nema. Na njima leži svod snage neprolazne. A Bog je učinio da „hram zadršće i da drhće dovieka." O dubini njezine duševne patnje možemo samo naslućivati u vapaju: „Bože, Bože, u što ova muka!"

Kad je zamišljala svoj pokop, rekao je dr. Artuković, Ivana je poželjela da ljudi ne kažu: „Bio je to blistav um", nego: „Bilo je to dobro srce." te zaključio:

- I na temelju ovih memoarskih zapisa kao izvora možemo o Ivani Brlić-Mažuranić zaključiti – Bio je to blistav um i dobro srce!

U audio prilogu: Izjava za medije dr. sc. Mate Artukovića (mp3, trajanje 5'44''); U video prilogu: prilagođena prezentacija predavanja (avi, trajanje 2'14'').