OSOBNO, smatram doista pohvalnim što se grad odlučio konačno finalizirati priču o kupnji kuće Brlić, jer se radi o jednom doista vrijednom spomeniku i nezaobilaznoj turističkoj atrakciji našega grada.

Šteta što se to nije napravilo i ranije, no što je tu je. No, samom kupnjom grad je tek pokrenuo lavinu koja bi trebala taj budući muzej dovesti u funkcionalno stanje.

Nakon što je cjelokupna ostavština popisana, bitno je obaviti sve potrebne restauratorske i konzervatorske akcije kako bi se spriječilo daljnje propadnje i očuvanje novostečene ostavštine. Nakon što se donese i objavi izjava o poslanju novog muzeja, na red dolazi osmišljavanje budućeg stalnog postava, što je zapravo vrlo bitna karika u cijeloj priči, jer je kvalitetan stalni postav 80% uspješno obavljenog posla za rad jedne muzejske ustanove. Tko će biti ta osoba koja će to osmisliti odlučit će struka putem natječaja, a iznositi bilo kakva imena u ovom trenu bilo bi ishitreno. Nadalje, tko će upravljati muzejom u ovom času je također nemoguće reći, o tome će odlučiti nadležne institucije.

Nakon što se donese i objavi izjava o poslanju novog muzeja, na red dolazi osmišljavanje budućeg stalnog postava, što je zapravo vrlo bitna karika u cijeloj priči, jer je kvalitetan stalni postav 80% uspješno obavljenog posla za rad jedne muzejske ustanove.

Hoće li muzej nositi ime obitelji Brlić ili Ivane Brlić-Mažuranić također će biti vezano uz definiranje poslanja muzejske ustanove. Doduše, moje je osobno mišljenje da bi to trebao biti Muzej Ivane Brlić-Mažuranić (tj. to bi bio Muzej Ivane Brlić-Mažuranić u Kući Brlić), s obzirom da Slavonski Brod već godinama ima tradiciju koja slavi Dane Ivane Brlić-Mažuranić, manifestaciju koja je jako dobro posjećena i nacinalno vrlo dobro poznata osnovnoškolskoj djeci, koja su u krajnjem slučaju i ciljana publika tog događanja, i taj renome koji ima svakako bi novoosnovani muzej samo trebao iskoristiti, kako bi pridonio turističkoj ponudi grada.

Naravno, ne treba ignorirati ostale istaknute članove obitelji Brlić, već naprotiv; ako bi prostor zadržao svoj izvorni izgled, posjetitelji bi vrlo lako dobili informaciju kako su oni živjeli i u kojim su uvjetima djelovali. U svakom slučaju, to bi trebao biti kombinirani postav, ali ipak sa naglaskom na Ivanu, što bi olakšalo turističku organizaciju te lakšu promidžbu događanja vezanih uz to.

Sam prostor, uz svoju tematiku, bio bi vrlo nadahnjujući, kako za književne večeri, stručne skupove, tako i za dječje radionice, o čemu će brigu voditi stručna osoba koja bude obavljala kustoski posao.

Zaključak je kako je najveći korak, korak naprijed, napravljen - sada samo treba poduzeti sve stručne akcije i uz malo volje, želje i ideja odgovornih osoba s ovim muzejom moglo bi se napraviti puno, ne bi li postao nazaobilazna točka turističke ponude grada i njegovog kulturnog identiteta.

Dajana Džakula, voditeljica Spomen doma Dragutina Tadijanovića

(Pripremila: Mirta Špoljarić)