Mladi igrač rođen 6. rujna 1996. godine na razgovor je stigao nakon dugog i napornog treninga. Trener Mario Osibov nametnuo je žestok ritam, radi se u teretani i na terenu. 

"Istina je treninzi su dosta intenzivni, ali naviknut sam na napore, takav je posao profesionalnog nogometaša. Radi se o fazi priprema, a znamo da je to dio godine kada se stvara baza za jedan duži natjecateljski period".  

Perković već ima iskustva s trećeligaškim nogometom, u Hajduk je stigao iz Marsonije gdje ga je trenirao iskusni Ilija Lončarević, kojem je zahvalan za najveći dio onoga što je naučio u dosadašnjoj karijeri. A ona nije kratka. 

Počeo je Dominik već s pet godina u Marsoniji gdje je igrao sve do kadetskog uzrasta, zatim slijedi jedna godina u Cibaliji, te povratak u seniore Marsonie, s kojom je u prošloj sezoni osvojio prvo mjesto u četvrtoj ligi, a zatim odigrao prvi dio sezone u trećeligaškoj konkurenciji. 

Na pitanje o ciljevima Perković je dao kratak odgovor. 

'Jedini cilj je dokazati se treneru Osibovu i zaslužiti mjesto u momčadi. Vjerujem da ću željom, upornošću i dobrim igrama to ostvariti'. 

Kažimo da je prirodna pozicija Dominika Perkovića desni bek, pa nije isključeno da se eventualnim dobrim igrama u budućnosti nađe i u planovima trenera prve momčadi Damira Burića. 

Od suigrača u momčadi od ranije poznaje Zdravka Simonovića koji je u posljednji trenutak priključen prvoj momčadi, te se nalazi na pripremama u Turskoj. Treba spomenuti kako je u Hajduku donedavno na poziciji desnog beka igrao još jedan Slavonac Dino Mikanović, a njega su nogometne vode iz bijelog dresa odvele u Dansku. 

"Zanimljivo je i kako praktički dolazim na mjesto Alena Deanovića, a putevi nam se isprepliću, jer je on otišao u suprotnom pravcu, u Marsoniju. Zgodno je dodati i kako živim u stanu na splitskom Žnjanu koji je prije mene koristio baš Deanović". 

Blizina mora poticajno djeluje na mladog igrača koji kaže kako Split zbog obveza još nije uspio upoznati, ali njegovoj ljepoti svjedoči svakodnevno.

"Zaista sam sretan, došao sam u prekrasan grad i u klub za koji navijam od malih nogu. Iako smo usred zime vrijeme je lijepo i toplo, a splitska jutra sunčana i bistra, za razliku od smoga i dima iz rafinerije pokraj mog Slavonskog Broda".  

No, dio srca ipak je ostao u Slavonskom Brodu, a s obitelji se svakodnevno čuje telefonski. 

"Da, često razgovaramo, majka Gordana i otac Ivica žele se uvjeriti kako sam se dobro snašao u novom okruženju. Najmlađi sam član obitelji, starija sestra Ana je studentica ekonomije, dok se brat Marko također bavi nogometom, igra na poziciji stopera u Krškom, u Sloveniji."