NOVA GRADIŠKA - Ivica Amić-Braco, poznat je većini žitelja novogradiškoga kraja, Brodsko-posavske županije, ali i šire. Ne samo po obrtu i poslu kojim se bavi, već i po velikom zalaganju za kvalitetniji život pripadnika romske nacionalne manjine.

Osim o vlastitoj, Ivica vodi brigu o mnogim romskim obiteljima, o njihovim pravima, obvezama, a i na funkciji je zamjenika predsjednika Vijeća romske nacionalne manjine Brodsko-posavske županije. Priču o njemu koju u cijelosti prenosimo, donio je portal ngbuntovnici.hr.

Svoju životnu priču Ivica je počeo riječima:

- Prvi sam se ovdje izjasnio kao Rom i ne stidim se toga. Iako nas dosta ima i na ovom području, mnogi se ne žele izjasniti kao Romi. Ipak se zadnjih godina osjete promjene, a i dosta s njima razgovaram, potičem da se ne srame svoga porijekla, svojih korijena. Svi smo mi ljudi i trebamo poštovati jedni druge.

O dolasku u Novu Gradišku

Ivica Amić-Braco rođen je u Požegi, a potom se život njegove obitelji nastavlja u Našicama. Djed i otac doselili su u Slavoniju iz Sunje, sa Banije, a mamini iz Slatine. S očeve strane ima ličke korijene, a kako kaže, pradjed mu nije bio Rom, ali prabaka je.

Nekada su Romi živjeli pod šatorima, često se selili iz mjesta u mjesto.

- I ja sam tako živio s roditeljima, sakupljali smo stare krpe, perje, stalno smo mijenjali sela, gradove. I tako do moje 15. godine. Tata je na koncu odlučio doseliti se u Novu Gradišku i tako da smo stigli 1974. i u Domčevoj ulici izgradili kuću. Tada su ovdje bile još samo dvije kuće, sada je to pravo naselje.

Život nije bio lagan. Bilo je lijepih dana, ali i jako teških. Borba za opstanak. Vremenom smo se izborili za bolji život, hvala Bogu - priča Braco za ngbuntovnik.hr.

Bavio se prodajom voća i povrća, išao je po tržnicama, selima... pa i sada ima vrt u kojemu on sam uzgaja povrće za obitelj. I, kako kazuje, u tome baš uživa.

- Jedan Zdenko iz Pakraca ponudio mi je da krenemo u posao sa starim željezom, pristao sam i tako sve do danas. Već 11 godina imam i vlastiti obrt. Kada treba pomaže i obitelj u poslu, a žena i djeca su preuzeli taj teret na sebe kada nam se jedan od sinova razbolio i kada sam ga vodio liječnicima i bio s njim u bolnicama. Nažalost, preminuo je s 13 i pol godina. Pružio sam mu sve što sam mogao, ali da nije bilo toga našega posla ne znam kako bih.

Ponosan je otac 11-ero djece i djed 25-ero unučadi

- Ma o svima brinem, dolaze i na ručak i na večeru, uvijek su dobrodošli... pa moji su.

Petero djece mi se rodilo tijekom Domovinskoga rata. Bio sam hrvatski branitelj pet godina, najprije pripadnik 108. slavonskobrodske, a po ustroju i novogradiške 121. brigade. U Gardi su bila i moja dva brata, poginuli su. Bilo je još Roma koji su branili Hrvatsku i nitko nas nikada nije odvajao od drugih. Svi smo bili hrvatski branitelji - kazuje Ivica Amić.

Ivica ima braću i sestre i njih su devetero jako vezani. Pomažu jedni drugima. I inače su Romi dosta obiteljski vezani.

- Romski jezik, nažalost, ne govorimo, ne znamo. Rom sam i ne stidim se toga, ali žao mi je što nas nitko nije naučio romski jezik. Naši Romi u Novoj Gradiški ne izjašnjavaju se kao Romi. Ja sam se prvi opredijelio, okupljam ih da se dokažemo, da pokažemo da smo vrijedni. Vjera je jedno, a nacionalna pripadnost drugo. Stalno im to objašnjavam. Ne trebamo se stidjeti svoga porijekla, svoje kulture.

Romi inače prihvaćaju jezik i nacionalnost zemlje u koju dođu, brzo se prilagodimo. Takav smo narod. Možda je i to razlog zbog kojega se mnogi ne izjašnjavaju kao Romi - priča nam Ivica Amić.

Za Rome u Hrvatskoj puno je toga pozitivnoga napravio saborski zastupnik Veljko Kajtazi

Na spomen saborskog zastupnika Veljka Kajtazija, Ivica je izrazio zadovoljstvo svime što je taj čovjek napravio za romsku nacionalnu manjinu.

- On čini sve kako bismo bolje živjeli. Veliki je to čovjek koji se za nas Rome bori više nego mi sami. Podržavamo ga i uvijek ćemo biti uz njega. Projekti za koje se izborio doprinijeli su da i mi imamo osnovne uvjete za život u 21. stoljeću. Eto mi u Domčevoj ulici imamo vodovod, telefon, ali nemamo još kanalizaciju. Puno je učinjeno da se pokrene proces legalizacije naših kuća i to je u tijeku. Kada to ostvarimo dobit ćemo i rasvjetu, a nadamo se i asfaltiranju preostalog dijela ceste u Ulici Ivana Domca. Ne govorim to samo zbog nas, nego zbog svih stanovnika ove ulice, zbog djece koja često, kada pada kiša, u školu dolaze „kaljavi", što nije lijepo, ali što mogu, kada je tako. Moram priznati da se ipak cjelokupni uvjeti življenja za nas mijenjaju na bolje. Zadovoljni smo i sa Gradom, puno nam je pomogao i razumio nas i gradonačelnik Vinko Grgić, a svakako moram reći da i našu djecu u školi ne razdvajaju od druge djece. Pa i ovdje u ulici međusobno si pomažemo, ne mislim samo na Rome. Slažemo se sa susjedima. Zadovoljni smo, iako uvijek može bolje - kaže Ivica Amić.

Djeca se moraju školovati!

- U današnje vrijeme djeca moraju ići i završiti osnovnu školu, ali i srednju i imamo djece koja uspješno nastavljaju obrazovanje. Važno je to za budući život i djevojčica i dječaka, bez razlike. Trebaju imati zanat, zanimanje kako bi se zaposlili i imali od čega živjeti. Moja se djeca školuju, a i petero unučadi također ide u školu. Jedan od unuka će sada i u malu školu u vrtić. - dodaje Braco.

Također je posvjedočio kako dosta poučavaju žensku djecu kako se ne bi udavale još kao djevojčice. I to se, prema njegovim riječima, mijenja na bolje.

Ivičina obitelj je katoličke vjere, kao i dosta pripadnika romske nacionalnosti u njihovom bližem okruženju. Djeca pohađaju vjeronauk, a kako nam je rekao, u Župi Kraljice sv. Krunice, kojoj pripadaju po mjestu stanovanja, primili su i sakramente krštenja, pričesti i krizme. U svemu tomu im je puno pomogla časna sestra Karolina, koja je i kuma njegovoj unučadi i jednoj kćerki, kao i djeci njegova pokojnoga brata.

Sestra Karolina ih je puno toga naučila što im je potrebno u svakodnevnom životu i na tomu su joj, kako ističe Ivica, neizmjerno zahvalni.

Romi su jako veseli i društveni

- Veseli smo, volimo šalu, igranku, društveni smo. S obzirom na to da sam i u Gardi bio kuhar često napravim čobanac, fiš, pa se okupimo i družimo. A volimo i svatove. Imamo običaje u svatovima, koje zovemo „bosanski" i podrazumijevaju veliko darivanje i slavlje i po nekoliko dana. Idemo često u svatove. Nekada to potraje i tjedan dana. Naravno ovisi o financijama, ali veselja mora biti - ističe Braco i dodaje kako Romi jako poštuju i svoje stare.

- Da nije bilo njih, ne bi bilo ni nas. Oni su se za nas izborili da bolje živimo i još nisam čuo da je netko od Roma svoje stare poslao negdje iz kuće. Brinemo se o njima, to je neupitno - naglasio je.

Imao je poteškoća s poslom zbog pandemije koronavirusa, ali kako kaže, 'nekako guramo'. Sinovi i braća radili su na moru, ali su se morali vratiti kući. - Proći će to, trebamo se čuvati i biti strpljivi, poručuje.

Većina romskih obitelji naučila je i od Brace da u životu trebaju raditi i od rada živjeti tako da ih samo nekoliko iz njegove ulice živi od socijalne pomoći. - Ne gledamo da nam drugi daju, borimo se da sami imamo - istaknuo je.

Što se želja tiče kaže uz osmijeh - Volio bih da budemo zdravi i da svi živimo dobro.

Vesele se i nadolazećem adventskom vremenu i Božiću.

- Pripremljena je zimnica, obavljeno kolinje. Dolazi nam polako Božić i to nam ne može nitko uzeti, pa ni korona. Proslavit ćemo, pa onda krećemo u sljedeću, nadam se, bolju, zdraviju i uspješniju godinu - zaključuje Ivica Amić-Braco, a zapisuje i objavljuje portal ngbuntovnici.hr.