SLAVONSKI BROD - Na svetkovinu Gospe Brze Pomoći, 8. siječnja 2025., središnje euharistijsko slavlje u njezinu slavonskobrodskom svetištu predvodio je požeški biskup Ivo Martinović. Koncelebrirali su brojni svećenici na čelu sa slavonskobrodskim dekanom Tomislavom Ćorlukom i domaćim župnikom i voditeljem svetišta Anđelkom Cindorijem.

Požeška biskupija

Uvodeći u slavlje biskup Ivo je rekao kako se u slavlju svetkovine Gospe Brze Pomoći spominjemo nebeske majke Marije koja ne prestaje pomagati i dolaziti u naše živote i kojoj pristupamo s vjerom, ljubavlju i nadom. „Puno je toga što bismo i danas željeli predati Mariji i po njoj njezinu Sinu. Tko osim njega zna što je u našim srcima, molitvama i nakanama s kojima smo došli kao hodočasnici, vjernici i djeca Božja. Želimo moliti njezinu zagovornu pomoć i zaštitu za sebe, svoje obitelji i bližnje. Mnogi od vas žele joj zahvaliti za ono što su po njezinu zagovoru od Gospodina primili.“ Podsjećajući nadalje kako se nalazimo u godini Jubileja kao „hodočasnici nade“, biskup je pozvao vjernike da predaju Gospodinu po Mariji sve ono što je plod njihova srca, iskrene vjere i darivanja. Istaknuo je kako je Isus Krist u središtu Marijina života, ali svakog euharistijskog slavlja. „Isus je u središtu Marijina života, njezine vjere, ljubavi i nade. I ovo euharistijsko slavlje govori nam kako je Isus u središtu, a Marija nas uvijek vodi k njemu. Sve ono što smo donijeli neka bude njemu prikazano u poniznosti i iskrenosti srca.“

U homiliji biskup Ivo se osvrnuo na prvo čitanje iz Knjige Izlaska u kojem Bog Mojsiju govori o uvjetima koje daje za svoj Savez. „Bog obećava svoju vjernost, a od naroda traži poslušnost i poštivanje njegove volje. Bude li narod čuvao ono što Bog traži i njegove zapovijedi, on će ga smatrati svojim svetim narodom. U sklapanju saveza, ne samo između Boga i izraelskog naroda, nego između Boga i svake osobe, postoje određeni uvjeti na kojima se temelji savez i vjernost njemu. To se posebno vidi u primanja svetih redova i redovničkih zavjeta, ali i u činu sklapanja ženidbenog saveza kad mladenci u ženidbenoj privoli uzajamno obećavaju vjernost, ljubav i poštovanje“, ustvrdio je biskup.

Požeška biskupija

Progovorio je potom o drugom čitanju iz Poslanice Rimljanima u kojoj sv. Pavao govori o poniznoj ljubavi. „U poniznosti i ljubavi je sadržaj svega Isusovog i Marijinog života i služenja Bogu. U poniznosti i ljubavi sažeto je međusobno poštovanje, nada, gostoljubivost, suosjećajnost i zajednička radost“, poručio je biskup te naglasio kako upravo o tome govori i naviješteno evanđelje. „Evanđeosko izvješće o svadbi u Kani Galilejskoj evanđelist Ivan završava riječima kako se Isus predstavlja kao Mesija kojem je Bog dao posebnu moć. Osim toga, naglašava posebnu i veliku Marijinu ulogu na koju nas on upozorava. Ona svome sinu iznosi želje i potrebe mladenaca. Zapažamo Marijino srce koje ima osjećaje za potrebe drugih osoba. Nije željela da mladenci, a posebno zaručnik doživi neugodnosti, da se osramoti. Ona nije sigurno znala da će njezin sin učiniti čudo. Marija jednostavno kao majka moli sina za pomoć bližnjemu.“

Biskup se zatim osvrnuo na Marijine riječi poslužiteljima: „Što god vam reknu učinite“ ističući kako one otkrivaju njezino povjerenje i nadu u Isusa i u njegovo posredovanje. „Marija poznaje Isusa i zato mu upućuje svoju majčinsku molbu. On je njezin vjerni i poslušni sin koji s činom i čudom u Kani Galilejskoj započinje svoje javno djelovanje. Od toga časa Marija se u Isusovom životu drži po strani, iako ga uvijek prati svojim majčinskim srcem, ljubavlju i korakom. Isus je učinio čudo na Marijinu molbu, premda ona nije zamolila da učini čudo. Zapažamo da je Isus uslišio Marijinu molbu“ zaključio je biskup.

Nastavljajući tumačiti evanđeoski ulomak, biskup je progovorio o ulozi Marije kao „žene“, a tek onda majke i zato joj se Isus obraća s riječju „ženo“. Rekao je kako Marija ima ne samo posebnu ulogu kao majka, nego i kao žena. „Ovaj izraz 'ženo', Isus će opet svojoj majci reći kad bude visio na križu: 'Ženo, evo ti sina!' (Iv 19,26). U ovim riječima saznajemo o Marijinom novom nadnaravnom majčinstvu i njezinom majčinskom odnosu prema svim ljudima. Iz ovih riječi Isusova srca razumijemo zašto se Marijin majčinski pogled usmjerava prema svim ljudima. U Isusovim riječima s križa vidimo jasnu ulogu koju je Marija imala u Kani Galilejskoj, a od tog trenutka ona postaje i prima ulogu zagovornice svih ljudi kod svoga sina Isusa. Kao što je majka Isusova, sad postaje i našom Majkom“.

Biskup je zatim poručio kako je Isus, pretvarajući vodu u vino, očitovao ne samo svoju „moć“ i svoju slavu, nego započinje novi Savez kao novi Mojsije sa svojom zajednicom Crkvom. „Marija riječima upućenim slugama: 'Što god vam rekne, učinite!' odgovara na Isusov poziv i ulazi u plan predanja Božjemu planu. Ona sve stavlja u Isusove ruke. Ove Marijine riječi možemo povezati s onima koje je židovska zajednica izrekla Mojsiju na Sinaju: 'Vršit ćemo sve što je Gospodin naredio.' (Izl 19,8) U Kani zapažamo sličnost Marije i Mojsija. Kao što je Mojsije na Sinaju bio posrednik između Boga i naroda, uvodeći ga u Savez s Bogom, tako i Marija u Kani uvodi sluge u vjeru prema Isusu, nakon što je i sama prije prihvatila volju Božju. Na Sinaju je nakon čina vjere i obećanja uslijedio dar Zakona, tako u Kani na Marijinu vjeru, prenesenu i slugama, slijedi dar novoga vina 'radosna vijest' koju Isus donosi“, rekao je biskup. Naglašavajući kako je Marija je u Kani otvorila put čovječanstvu da se susretne s Kristom, biskup je poručio kako ona tu ulogu ima i danas. „Potrebno je da današnji svijet poput slugu prihvati Krista. Svadbene sluge su svi ljudi koji se stavljaju u službu Gospodinu i prihvaćaju njegovu riječ. Učenici su povjerovali u Isusa. Njihova vjera biti će znak povezanosti između Isusa i učenika, ali ona je morala još puno rasti do slave uskrsnuća i svjedočenja za Isusa. I naša vjera treba rasti. Vjera raste u srcu svakoga od nas kroz ljubav, obraćenje, oproštenje, pomirenje i darivanje.“

Požeška biskupija

Marijine riječi „vina nemaju“, biskup je protumačio kao njezin zagovornički pristup. „U njima su uključene sve potrebe koje i mi imamo, s kojima smo došli tražiti njezin zagovor i pomoć od Gospodina. Neki nemaju vjere, neki nade, neki ljubavi, poštovanja, razumijevanja, žrtve, opraštanja, milosrđa. A što sve još nedostaje u osobno, bračnom, obiteljskom, društvenom životu …? Gospa nam poručuje danas kao i onda slugama: 'Što god vam rekne, učinite!' Samo slušajući Mariju i Isusa, doživjet ćemo milost njegovog djelovanja i njezine majčinske i zagovorničke pomoći. Kana je simbol svih naših obitelji u kojima je potrebno da dođu Marija i Isus, da se pobjedu i promjene sve gorke i bezizlazne situacije“, poručio je biskup.

Podsjetio je potom na riječi sv. Ivana Pavla II. u Okružnici „Otkupiteljeva Majka“ u kojoj papa naglašava Marijino posredništvo i Marijinu brigu za ljude: „Ona je već u Kani počela molbom „Vina nemaju.“ U toj zgodi „Marija sebe smješta između svojeg Sina i ljudi u istinskim uvjetima njihovih potreba, oskudica i boli“. Ona je posrednica „ne kao tuđinka, nego u svojstvu Majke“ Stoga „smije Sinu iznositi ljudske potrebe“. Ujedno „želi da postane očita Sinova mesijanska moć, no ta spasonosna moć gleda kako da priskoči u pomoć ljudskoj bijedi i da čovjeka oslobodi zla koje raznim razlozima i načinima muči ljudski život“ (RM 21). Biskup je zatim poručio kako i nama danas Marija poručuje jednako kao i poslužiteljima u Kani: „Što god vam rekne, učinite!“(Iv 2,5). Kazao je nadalje kako nam Isus govori i poručuje isto što je i Mojsiju Gospodin rekao, da mu budemo vjerni savezu i da vršimo zapovijedi. „Tu je sažetak evanđelja i poziv koji nas u ovoj Svetoj godini potiče na ljubav prema Bogu i bližnjemu, na ljubav koja izvire iz srca svakog kršćanina i srce koje je spremno na pokoru, obraćenje, molitvu, milosrđe te da iskrenim srcem prihvaćamo Boga i nebesku Majku Mariju koja nas kao hodočasnike nade prati svojom pomoću i zagovorom.“

Razmišljajući o ovom evanđeoskom odlomku, papa Franjo je primijetio kako Ivan ne govori o čudu, odnosno o snažnom i izvanrednom djelu koje potiče čuđenje, nego da govori o „znamenju“ koje potiče vjeru učenika. „To je znak koji otkriva Božju ljubav, koji ne skreće pozornost na snagu geste, nego na ljubav koja ju je izazvala. Uči nas nečemu o ljubavi Boga koji je uvijek blizu, nježan i suosjećajan. Prvi se znak pojavljuje kada se zaručnici nađu u nevolji na najvažniji dan u njihovu životu. U jeku slavlja ponestane bitnog elementa, vina, zbog čega bi se radost mogla ugasiti, usred kritika i nezadovoljstva gostiju“, rekao je Papa i nastavio: „Isusova je majka prva koja je primijetila da nedostaje vina, a ono po čemu se razlikuje način na koji je na to upozorila Isusa njezina je diskrecija koja odražava Božji stil. I On intervenira tiho, gotovo da se ne primijeti. Sve se događa diskretno. Tako Bog djeluje, svojom blizinom i diskrecijom. Isusovi učenici to shvaćaju; vide da je zahvaljujući Njemu svadba postala još ljepša. Vide i Isusov način djelovanja, njegovo služenje u skrivenosti, toliko da su pohvale za dobro vino potom upućene zaručniku. Tako se u njima počinje razvijati klica vjere, odnosno vjeruju da je u Isusu prisutan Bog, Božja ljubav. To što se događa na svadbi u Kani je gesta koja ide u susret jednostavnoj i konkretnoj potrebi jednostavnih ljudi. Bog tako voli djelovati. I ako ga mi, poput Marije u Kani, zazovemo, On je spreman pomoći nam, podići nas. Ako smo pozorni na te 'znakove', njegova nas ljubav osvaja i postajemo njegovi učenici.”

Biskup je podsjetio i na riječi pape Franje koje se odnose na iznenađujući i jedinstven način Isusova djelovanja u Kani: „Isus čini to da se svadba završi s najboljim vinom. To nam simbolički govori da nam Bog želi najbolje, želi da budemo sretni. U Isusovu znamenju nema mjesta za skrivene namjere, za očekivanja od zaručnikā. Ne, radost koju Isus ostavlja u srcu puna je i nesebična.” (Papa Franjo, Angelus, 16.1.2022.)

Na kraju homilije biskup je naglasio kako je Sveta godina i hodočašće Gospi Brze Pomoći prilika i pomoć da još više uđemo u stvarnost svoga života koja je možda ispunjena nemirom, umorom, bolešću, strahom, nevoljom, tamom grijeha i boli. „Neka nam Gospa pomogne u našim nejasnoćama i sumnjama, u našim brigama. Ovdje smo došli kao hodočasnici koji nisu došli na svadbu u Kanu, nego gozbu Jaganjčevu i gdje promatramo njegovo lice koje je prisutno u svakoj osobi te hoda sa svakom osobom da daruje srce Očeve i svoje ljubavi i pogleda. U ovom hodočašću sa svojom Majkom pomoćnicom i zagovornicom poručuje nam da nismo sami u životu i na životnom putu, da nam želi najbolje. On nam učvršćuje vjeru i daje sigurnost. U Mariji – Gospi Brze Pomoći prepoznajemo Majku nade koja kao na svadbi u Kani donosi ljepšu budućnost ne samo mladencima, nego svim vjernicima kroz povijest Crkve do danas. Ona je Majka nepresušne nade – Gospa Brze pomoći, koju je Bog izabrao i povjerio za Majku svome Sinu. Ovdje smo kao njezina djeca i štovatelji svjesni da se Marija u nadi nikada nije pokolebala jer nada je sidro duše i jakost na stazi života. Naša nada kao i Marijina nada temelji se na Božjoj vjernosti i našoj vjernosti njemu, na Bogu koji je naša nada, na čudu Božje ljubavi vjernosti. Marijo naša nebeska Majko, Gospo Brze Pomoći došli smo ti ovdje kao tvoja djeca, kao vjernici i hodočasnici, jer si Majka neumorne pomoći. Ti si Majka iskrene pomoći, Majka života i životne pomoći, Majka nepresušne pomoći koji kličemo i vapimo: čuj nas, Majko nado naša“, zaključio je biskup.

Nakon popričesne molitve župnik i voditelj svetišta Anđelko Cindori zahvalio je biskupu Ivi za predvođenje slavlja te mu je u ime nazočnih vjernika u znak zahvalnosti predao sliku Gospe Brze Pomoći. Na župnikov poziv sudionici slavlja su se potom u procesiji uputili u župnu crkvu u kojoj se tijekom Jubilejske godine može zadobiti potpuni oprost. Po dolasku u crkvu, hodočasnici su, predvođeni biskupom Ivom, uputili Bogu Molitvu Jubileja. Na svršetku slavlja biskup je zahvalio župniku na pozivu i svim vjernicima za sudjelovanje u slavlju čestitajući im još jednom svetkovinu njihove Zaštitnice.