SLAVONSKI BROD - Tko je u posljednje vrijeme prolazio pokraj Poliklinike Opće bolnice, mogao je preko puta nje uočiti jedan pomalo neobičan štand. Ne bi prolaznike toliko čudio asortiman, a to su letci, pa ni činjenica da ih često dijeli više osoba. Kad se čovjek približi, čuje da ti ljudi - mole, i to je razlog zašto se okupljaju, ne slučajno baš na ovome mjestu.

- Dvije su molitvene 'kampanje' inicijative „40 dana za život“, proljetna i upravo započeta jesenska. One se održavaju ispred bolnica, ne samo u Slavonskom Brodu nego i drugdje u Hrvatskoj, jer su one 'stratišta' najslabijih među nama, a to su nerođena djeca. Ovdje stojimo kao svojevrsni „glas savjesti“ roditeljima koji razmišljaju o pobačaju i medicinskom osoblju koje u tim zahvatima sudjeluje, ali i svima koji promiču pravo na pobačaj - kazao je dr. Martin Martinović, s kojim smo razgovarali kod navedenog štanda, dok se u pozadini povremeno čula molitva nekolicine aktivista ove inicijative.

Ma koliko bili uvjereni u moć te religijske prakse, teško je povjerovati da bi se na nekoga djelovalo samo 'telepatski'. Svjesni su toga i ovi pobornici zabrane pobačaja.

- Prošle zime Inicijativa je otvorila Centar za život. Medicinski radnici, teolozi i psiholozi koje ondje rade, uključujući mene, nude materijalnu, duhovnu, socijalnu i psihološku pomoć trudnicama koje se nađu u poteškoćama, bilo da je riječ o ženama koje su namjerno ili spontano pobacile, bilo onima koje o tome razmišljaju, ali i svima drugima kojima je pomoć potrebna, npr. materijalno nezbrinutim obiteljima - objasnio je dr. Martinović kako nisu ostali samo na riječima.

Jasan stav o složenom problemu

Već iz termina 'nerođeno dijete' vidljiv je jasan stav članova Inicijative o ovome globalno kontroverznom i složenom pitanju. Premda liječnik, Martin Martinović nema nikakve dileme, naprotiv, njegov ga je posao u stavu i učvrstio.

- Svakodnevno imam prilike gledati i zdravu i, nažalost, bolesnu djecu. Ako sam ja kao liječnik, u suradnji s ostalim kolegama, pedijatrima i dr., maksimalno spreman pomoći bilo kojem bolesnom djetetu, što je uostalom i naš posao, ne vidim zašto bi iznimka bilo dijete koje još nije izašlo iz utrobe, bilo ono zdravo ili potencijalno bolesno. Svi su oni ljudska bića, prema tome, jednako vrijedni.

Netko će pomisliti da je o bolesnoj djeci lako 'teoretizirati' dok ono nije tvoje vlastito 'breme' ili, kako vjernici kažu, križ koji čovjek nosi dok je živ. Ili dok je živo dijete, jer misli se, dakako, na teška i najteža oboljenja, koja su trajno narušila kvalitetu života i djeteta i skrbnika. Martina Martinovića, oca troje zdrave djece, u njegovu stavu, barem načelnom, nije omeo ni pogled iz ovoga ugla.

- Da, recimo, saznam da će mi nerođeno dijete biti teško bolesno, bio bih, naravno, jako potresen, ali njegovo rođenje, ako je medicinski izvedivo, ne bih dovodio u pitanje. Roditelj nema pravo na ulogu suca o životu i smrti - bio je uvjerljiv dr. Martinović, ali to ipak ne može poništiti činjenicu da su ljudi po ovome pitanju različiti, u što se on, iz prakse, najbolje i sam uvjerio.

Ako on i pobornici Inicijative tvrde da roditelj nema pravo određivati sudbinu nerođenog djeteta (ili, ovisno o gledištu, embrija koji čovjek nije, ali to tek može postati), dakle druge (potencijalne) individue, što njima daje za pravo da drugome, tj. tim roditeljima određuju sudbinu? Pobornici prava na pobačaj u ovome prepoznaju manjak razumijevanja i suosjećanja prije svega za žene koje su se, u pogledu trudnoće, našle u vrlo teškim, prijelomnim situacijama. Ovo je samo neka od dvojbi koje pobačaj čine složenim i, kako stvari stoje unazad nekoliko desetljeća, do daljnjeg „neriješenim“ pitanjem.

Razlozi za tešku odluku

Naš sugovornik podsjetio je da najčešći razlog za odluku o pobačaju kod slavonskobrodskih žena ipak nisu „ekstremne“ situacije, poput teških bolesti ili silovanja, nego naprosto „dogodilo se“ slučajevi. Radi se dakle o majkama, točnije obiteljima koje ili uopće ne žele djecu ili je već imaju „dovoljno“. Tek za njih, očekivano, 'molitelji' nemaju razumijevanja…

- Odrasli su odgovorni za svoje ponašanje, pa tako i za spolno. Osim toga, pokazalo da se da bi većina žena u tim slučajevima dijete zadržala, a razmišljanje i potom odluka o pobačaju rezultat je pritiska obitelji ili, slično, izostanka bilo kakvog interesa i podrške okoline. Uhvati ih očaj i osjećaj odbačenosti. Naša je poruka da rješenje uvijek postoji i da se takve osobe mogu obratiti nama.

Što je to pritisak, a što, na primjer, sporazum bračnih partnera, teško je možda iščitati iz statistika, ali bi za ovu raspravu bilo itekako važno, barem za one koji su problem spremni sagledati s više strana, razmatrajući snagu različitih argumenata, ljudskih karaktera i potreba. Samo tada odrješit stav, koji god on bio, i ako ga čovjek uopće ima (ne zaboravimo na „neutralne“, kojih ima u svakoj polemici, nerijetko i više nego „pro et contra“ članova zajedno), dobiva na snazi.

Nadalje, budući da je, kako nas poučavaju sami medicinari, bolje spriječiti nego liječiti, uputnije bi, od „zabadanja nosa“ u tuđi život i odluke, bilo poraditi na edukaciji da do neželjenih trudnoća ni ne dođe. Možda bi učinkovitije bilo moliti i djelovati u tom smjeru.

Vječna 'borba'

O brojkama i podatcima o pobačajima u Slavonskom Brodu, dr. Martinović nerado je govorio, kao i, iz razumljivih razloga, svi ili većina koja je u pobačaj, na ovaj ili onaj način, bila uključena. Potvrdio je tek „javnu tajnu“ da su oni i dalje realnost i praksa, kao što su to uvijek bili.

Kako bilo, u Inicijativi su odlučni da svoje izmole do kraja, odnosno svih 40 „biblijskih“ dana.

- Okupljamo se svaki dan od sedam ujutro do sedam navečer. Mjesto (bolnice, klinike za pobačaj i sl.)  i raspored molitvi određuje zapravo međunarodni obrazac. Ova je inicijativa naime rođena u SAD-u, odakle se proširila u druge zemlje, tako i kod nas - podsjetio je Martin Martinović, pripomenuvši da se, unatoč naglašenom kršćanskom (katoličkom) profilu, Inicijativa ne obraća isključivo pripadnicima te vjerske zajednice niti samo ženama u kontekstu pobačaja.

- Na primjer, nedavno nam se javila jedna majka koja ima 4-godišnje dijete i nezaposlena je. Osiguravši joj materijalnu pomoć, njena nam vjeroispovijest uopće nije bila bitna.