VAŽNOST ove namirnice tolika je u svijetu da se bez pretjerivanja može reći da civilizacija na njoj počiva. Njen miris mami, a dok čitate ovaj tekst, već ste je konzumirali ili to upravo činite. Ako je prvo slučaj, njen učinak na svoj organizam osjećate sada, a u drugom slučaju za to ćete trebati pričekati otprilike od 15 do 45 minuta. Riječ je - dakako - o kavi, u bilo kojoj od njenih mnogobrojnih inačica.

Pored opojna mirisa i okusa, zasigurno najvažniji čimbenik njene planetarne popularnosti jest osjećaj budnosti i povišene energije koji osigurava sastojak kofein. To je stanje samo po sebi privlačno i poželjno, ali je takvo naročito postalo u osvit suvremenog svijeta čiji se „mehanizam“ ne može zamisliti bez njegovih najvažnijih „kotačića“ – radnika, u najširem smislu te riječi, od prodavača do menadžera. Svakoga jutra milijuni njih ustaju s ciljem da se, da parafraziramo Nikolu Šopa, unatoč svemu što se dogodilo jučer, i danas „vrti naša zemlja mala.“ Da bi odradili svaki svoj dio posla, često napornog i dugotrajnog, potreban je brz i jeftin „stimulans“, a kava je upravo to. Ne jedna šalica, ona jutarnja, nego i više doza dnevno, kod mnogih, a kod hrvatskih radnika pogotovo jer im se odnedavno radni vijek produžio do 68. godine. Za praćenje zapadnih trendova valja biti budan i energiziran.

Možda je nekima ova digresija zagorčala šalicu omiljenog napitka, koja se u pravilu „poslužuje“ uz opuštanje i ugodno ćaskanje, ali povijest kave govori da je i njen globalni uspjeh usko povezan s kapitalizmom. Uzgojena u Etiopiji, preko Bliskog istoka pronašla je put do Europe, zahvaljujući europskim trgovcima. Francuzi i Englezi su je potom izvezli u Sjevernu i Južnu Ameriku, gdje su zasađene mnogobrojne plantaže, na kojima su zgrnuta, već tada, u 17. i 18. stoljeću, silna bogatstva. Tko je i u kakvim uvjetima radio na plantažama, poznato je. O tom „gorkom okusu“ kave govori jedan lik iz Vojnovićeve drame „Ekvinocijo“, dok mu drugi cinično daje „žličicu šećera“ u vidu komentara da se takvim mislima ne treba zamarati i tom sjajnom napitku kvariti okus.

Kako bilo, kava se danas uzgaja širom svijeta i donosi ogromnu dobit od preko 90 milijardi dolara godišnje, s projekcijom daljnjeg rasta. Podatci pokazuju da „crni napitak“ možda zaista iz radnika izvlači ono najbolje – najviše je piju stanovnici razvijenih zemalja: Amerikanci, Skandinavci, a sve više i tradicionalno čaju okrenuti i kavi neskloni Kinezi. Zanimljivo je, s druge strane, da se kava proizvodi najviše u zemljama u razvoju (Južne i Srednje Amerike te Afrike).

Iako u našim krajevima ne uspijeva, pa u poljoprivredi nikada neće biti „hit“ kao svojevremeno aronija, lavanda ili lješnjaci, za hrvatsko gospodarstvo ionako je najzanimljivija u ugostiteljstvu. I zaista s razlogom: kada na Korzu popijete jednu kavu od npr. deset kuna, pokazuju analize, vlasniku kafića ide gotovo osam kuna (za usporedbu, „jadniku“ koji ju je negdje u brazilskim pustopoljinama proizveo ide svega 20-ak lipa). Ovo nije još jedan „vojnovićevski“ pokušaj da vam zagorčamo okus kave, nego ilustracija koliko je kava ugostiteljima, a samim time i državi „slatka“. Ako tome pridodamo uvjerenja da su Brođani veliki ljubitelji „kafenisanja“, ne treba čuditi što kafići u našem gradu, sviđalo se to nekome ili ne, niču posvuda i stalno.

A gdje se u Slavonskom Brodu pije najbolja kava? Odgovoriti na to bilo bi vjerojatno odveć subjektivno. Možda je od njena okusa ipak važnija cijela priča iza nje: radnika da razbudi i učini učinkovitim u poslu, a gazda kafića da stavi osam kuna u svoj džep.