„Citiram župana Ivana Anušića: „Policija će napraviti uviđaj, neće ulica odlučivati je li netko nekoga ubio ili je bilo samoubojstvo, neka institucije rade svoj posao.” Kao da su institucije u Osijeku i u Hrvatskoj poznate po tome što zaista rade svoj posao. Jasno je da župan nema pojma što točno događa u njegovoj županiji jer su sve laži proizašle iz institucije zvane policija.”
OSIJEK - Jučer, 20. listopada održan je drugi prosvjed s temom „Sigurnost i povjerenje” u znak podrške ubijenoj studentici prava Mihaeli Berak. Neformalna inicijativa „Kava za ženska prava” neumorno traga za odgovorima na brojna pitanja u vezi istrage dok se osječka policija i dalje brani šutnjom.
Podsjećamo, 21-godišnja Mihaela ubijena je 20. rujna u stanu 27-godišnjeg policajca Marka Smažila u osječkom Donjem gradu. Policija je prvo neslužbeno rekla da se radi o samoubojstvu, a potom službeno tvrdila da se radilo o pucnju iz nehaja prilikom „nemarnog rukovanja oružja“, no Državno odvjetništvo policajca je osumnjičilo za ubojstvo. Radi se o nezapamćenom slučaju da je od kvalifikacije slučajnog usmrćivanja općeopasnom radnjom iz nehaja, dakle ne ubojstva iz nehaja već još blažeg kaznenog djela, došlo do kvalifikacije ubojstva. U međuvremenu, Index je objavio i poruke o policajcu koje je Mihaela ranije slala prijateljici, ali i poruke koje je razmjenjivala s njim. Iz poruka je vidljivo da se žalila na njegovo ponašanje te ga je nazivala „opsesivnim“ i „posesivnim“.
Župan se poziva na odgovornost institucija, onih koje su - zakazale
Prošlo je točno mjesec dana otkako je Mihaela ubijena, mjesec dana otkako je Smažil lagao policiji o tome kako se ona sama ubila, a onda kako ju je slučajno pogodio prilikom čišćenja pištolja. „Ove laži policija je plasirala javnosti kao istinu. Načelnik Policijske uprave Osječko-baranjske, Ladislav Bece, oglasio se prije tri tjedna na sjednici Gradskog vijeća 29. rujna. Tjednima nakon, nitko nije progovorio o slučaju u kojem je policajac nakon službene dužnosti ubio 20 - godišnju djevojku. Ni Bece, ni gradonačelnik Ivan Radić, ni župan Ivan Anušić, koji su pozvani na mirno okupljanje 17. listopada, nisu osjetili potrebu reći nešto na ovu temu.” - rekla je Maja Celing Celić, jedna od organizatorica.
Župan Ivan Anušić prije dva tjedna je na presici o požaru u Drava International upitan za prosvjed. Tada je izjavio da za njega nije znao te da se problemi u demokratski uređenoj državi ne rješavaju na ulici, već kroz institucije. „Citiram: „Policija će napraviti uviđaj, neće ulica odlučivati je li netko nekoga ubio ili je bilo samoubojstvo, neka institucije rade svoj posao.” Kao da su institucije u Osijeku i u Hrvatskoj poznate po tome što zaista rade svoj posao. Jasno je da župan nema pojma što točno događa u njegovoj županiji jer su sve laži proizašle iz institucije zvane policija.” - dodaje.
Prosvjednici i dalje čekaju odgovore na pitanje hoće li se uopće policija ispričati zbog laži i dezinformacija, kada će osobe koje su ih plasirale u javnost biti sankcionirane i smiju li u policiji dijeliti s javnosti svoje osobne zaključke dok istraga još uvijek traje.
„Podsjećam na citat Ladislava Becea: „Najvjerojatnije je zbog lošeg baratanja oružjem došlo do opaljenja i streljivo je pogodilo mladu djevojku.” Hoće li Bece biti sankcioniran zbog ovakvog ponašanja? Zanima nas i što kaže patolog, kako smo saznali, Smažil je prije poziva Centru 112 obavio nekoliko poziva. Koga je zvao i koga je taj sugovornik zvao nakon razgovora sa Smažilom? Kako je moguće da je Smažil ubio Mihaelu zbog nestručnog rukovanja oružjem ako je prošao edukaciju na policijskoj akademiji? Kao posljednje pitanje, želimo znati zašto suspendirani policajci na bolovanju i mladi policajci koji su tek dobili oružje, nose to isto oružje kući? Znači li to da komotno mogu nositi pištolje u vrtiće, škole ili na pivo s kolegama?” - naglašava Celing Celić dodajući kako je u Hrvatskoj u posljednjih sedam godina, čak, pet policajaca usmrtilo bivše i sadašnje partnerice službenim oružjem.
'Žena je kriva za suicid - nema što drugo biti'
„Kava za ženska prava” u brzom je vremenu privukla pozornost javnosti pa su se tako inicijativi anonimno javile žrtve neetičnog postupanja policije u slučaju obiteljskog i partnerskog nasilja. Prvo svjedočanstvo, pročitala je Ivana Milas, direktorica Nansen dijalog centra Osijek, a prenosimo ga u cijelosti.
„Nakon nekog vremena lošeg odnosa, partner i ja smo se odlučili razići. Otišao je autom po pelene za naše dijete i nije se vratio, odmah sam znala da nešto nije u redu. Nazvala sam policiju, na što su mi rekli da se smirim jer je možda otišao negdje na piće. Bili smo usred lockdowna, nije imao gdje otići na druženje. Bili smo u zaista lošem odnosu u kojemu smo ostali zbog djeteta, ali nakon odluke o prekidu, njemu se srušio svijet. Napomenula sam to telefonski policajcu, kao i da u njegovoj obitelji postoji povijest samoubojstva, k tome mu je sestra ubijena, a majka nedavno naglo preminula. Mislila sam da ne moraš biti posebno pametan da uočiš psihičku ranjivost osobe s takvom obiteljskom situacijom, ipak rekli su mi da ne mogu učiniti ništa jer ga nema svega četiri sata. Bila sam žena u kućnom ogrtaču, sama, s djetetom na sisi, bez auta i pelena - no policija me i dalje nije shvatila ozbiljno. Za nekoliko sati su me nazvali, pronašli su ga. Pokušao se ubiti i trenutno je u bolnici. Kako sam bila sama s djetetom i bez prijevoza, došli su u našu kuću uzeti izjavu. U cijelom ispitivanju, bilo mi je jasno što su uporno sugestirali. Bez srama, pitali su me jesam li ja napravila nešto da se moj izvanbračni partner ubije. Kao i inače, žena je kriva - nema što drugo biti.”
Pijani, narcisoidni i poremećeni odlučuju tko može nositi oružje
Ivana Crnoja iz Udruge pobjede pročitala je drugo svjedočanstvo o odnosu anonimne žene s X-om, rastavljenim muškarcem koji je optužen za pet točaka obiteljskog nasilja. Specijalist medicine rada i sporta, pio je svaki dan, imao je i paranoje da ga kolega progoni, a priču o razvodu „namontirao” je tako da ispadne nevin, primamivši novu žrtvu.
„U lipnju smo se posvađali, tada me istukao i ispljuvao pa sam nazvala policiju. Rekla sam da sam i ja njega udarila, strpali su me u pritvor bosu, a njega nisu mogli probuditi jer je bio previše pijan. Držali su me tamo do šest ujutro, bila sam potpuno rastrojena. Prvo sam plakala pa plesala, omotala sam si WC papir oko stopala umjesto obuće. X se pojavio kad se probudio oko 11 sati, odvezli su nas na sud oko 14 gdje smo dobili jednake kazne iako je on optužen za dvije točke Prekršajnog zakona, a ja za jednu.
Tražila sam mi vrati mobitel kojeg je uzeo prije tučnjave, no odbio je pa sam ponovno nazvala policiju. Policajac je nazvao kolegu na sudu pa sam načula kako je rekao: „Što sad ova luda hoće?”. Takvi poput X-a donose odluke je li netko sposoban nositi oružje, voziti, raditi u nekim posebnim uvjetima dok su pijani, narcisoidni i poremećeni. Odnos policije prema meni, kao ženi od metar i pol s 45 kila te cijelom mom psihofizičkom stanju, bio je dno dna. Jedino mi je policajka donijela uložak u pritvoru jer sam bila sva krvava, a njega su ostavili da spava. Gospodin doktor došao je istuširan, obrijan i sređen, sva sreća pa je napuhao dovoljno čak 5 sati nakon incidenta i beauty sleep-a.” - prenosi Crnoja.
