- Popularnost vjere ne bi trebalo mjeriti klikovima ili brojem komentara i to mi nije cilj. Komentari katkad mogu biti negativni i smatram da je to dobro jer se tada može razviti plodna diskusija. Ljude treba učiti da smiju reći što misle o svome duhovnom životu ili životu Crkve. - poručuje ovaj osebujni svećenik.
„Kako prepoznati uskrslog Krista u svakodnevnici? Upute za život u vjeri“, tema je biblijskog susreta i uskrsne duhovne obnove za vjernike Slavonskobrodskog, Sibinjskog i Garčinskog dekanata, održane u utorak 16. travnja u Katehetskom centru Župe Gospe Brze Pomoći u Slavonskom Brodu. Vlč. dr.sc. Ivan Benaković je vodio ovaj biblijski susret. Međutim, vlč. Benaković kao nesumnjivo zanimljiv svećenik zbog višestrukih angažmana, pobudio je našu znatiželju. Bio je sudionik umjetničko-znanstvenog skupa 'Kultura i umjetnost - jučer, danas, sutra' 2022. godine u Slavonskom Brodu, ali i Međunarodnog znanstvenog skupa “Ivana Brlić - Mažuranić u novom mileniju” koji se nedavno odvijao također u Slavonskom Brodu. Kako je riječ o atipičnom svećeniku s obzorom na spektar tema kojima se bavi postavili smo mu nekoliko pitanja.
Možete li reći nešto više o svome pozivu, obrazovanju?
Svećenik sam Đakovačko-osječke nadbiskupije već gotovo deset godina. Osnovnu i srednju školu (Opća gimnazija u Županji) završio sam u Županji te potom, osjetivši Božji poziv na svećeništvo, pošao u Đakovo gdje sam studirao i diplomirao teologiju 2013. te potom iste godine bivam zaređen za đakona, a onda 2014. i za svećenika. Nakon godine dana vršenja službe župnog vikara u Župi Preslavnog Imena Marijina u Osijeku odlazim na postdiplomski studij u Rim na Papinski biblijski institut kako bih specijalizirao biblijske znanosti.
Teologija uvijek računa i na druge znanosti. Ona ni u kom slučaju ne bi smjela ostati zatvorena u samu sebe.
Za vrijeme studija biblijskih znanosti u Rimu odlazim i u Jeruzalem gdje na Hebrejskom sveučilištu stječem bogato znanje iz arheologije, hebrejskog jezika i povijesti Izraela. Studij pri Papinskom biblijskom institutu završavam 2019.
IKA HKM
Postigavši akademski stupanj magistra biblijskih znanosti (SSL). Nakon završenog magisterija znanosti upisujem iste 2019. godine doktorski studij teologije na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu sa specijalizacijom iz biblijske teologije. Isti studij okončavam 2022. godine obranom doktorske disertacije naslova The dynamism of naming in the Book of Revelation. An analysis of the concept of name in the Book of Revelation (Dinamizam imenovanja u Knjizi Otkrivenja). Od akademske godine 2018./2019. zaposlen sam kao asistent pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu gdje sudjelujem u izvođenju nastave iz sljedećih kolegija: Opći uvod u Sveto pismo; Hebrejski jezik; Pavlove poslanice; Lectio divina; Biblijska antropologija SZ i Kumranski rukopisi i NZ; Razumijevanje čovjeka u relacijskoj perspektivi. Istodobno sam voditelj ureda za biblijski pastoral Đakovačko-osječke nadbiskupije te pastoralni suradnik u župi Sv. Luke u Josipovcu (Višnjevcu) kod Osijeka.
Vi ste bibličar. Znači li to kako postoji jedinstveno tumačenje biblijskog teksta koji ne trpi proizvoljne interpretacije? Je li moguće tumačiti tekst, proučavati ga i ostati mu dosljedan s jedne strane, a s druge, približiti ga prosječnom vjerniku?
Dokument Papinske biblijske komisije izdan 1993. pod naslovom Tumačenje Biblije u Crkvi govori o mnogostrukosti pristupa Svetom pismu. Tekstu se može pristupiti iz sinkronijske ili dijakronijske perspektive, odnosno može ga se tumačiti u njegovoj finalnoj formi kako je došao do nas, a isto tako i na način da se gleda koji su slojevi tradicije prethodili njegovu sastavljanju.
sveti-jeronim.org
Osim toga važno je promotriti i prirodni kontekst nastanka jednog biblijskog teksta te uvažiti literarne figure kojima se koristi kao i književni rod teksta. Sve to pomaže čitatelju da ne ode u proizvoljne interpretacije teksta, nego da ostane što vjerniji izvornom značenju teksta. Katolici isto tako tekstu pristupaju na način da u njemu vide kerigmatski tekst, odnosno tekst koji je u sebi katehetski te ih uči vjeri i moralu. Još su crkveni oci prvih stoljeća kršćanstva govorili kako postoji literarni, alegorijski, anagogički i moralni smisao biblijskog teksta. Sve to pomaže kod pristupa biblijskom tekstu. Već spomenuti dokument Tumačenje Biblije u Crkvi osuđuje od svega samo jednu stvar, a to je fundamentalističko čitanje biblijskog teksta. To će reći da se tekstu pristupa ad literam, odnosno uzme ga se doslovno zdravo za gotovo jer to u Bibliji tako piše. Time se ne uvažava povijesni proces oblikovanja istog teksta te na koncu njegova ishodišna poruka. Uzmimo za primjer jednu grupu “pobožnih” vjernika u Latinskoj Americi koja je, kada je doslovno shvatila riječi Markova evanđelja da učenici ako popiju nešto smrtonosno neće im ništa biti, uzevši isto umrla na licu mjesta. Zato s Biblijom opreza nikad dosta jer vrlo jednostavno se može stvoriti kriva slika o Bogu te posljedično čovjekov život biva sve teži.
Kada bismo znali na pravilan način povezati teologiju i medicinu - to bi bilo sjajno.
Moguće je ostati vjeran tekstu i istodobno ga približiti vjerniku, no za to treba poznavati dinamiku teksta i njegovu narav te jezične kategorije koje su pogodne za prijenos određenog znanja na vjernike. To nastojim činiti u biblijskim tribinama diljem naše nadbiskupije, a isto tako i u TV emisiji Kršćanstvo koje ima smisla na Slavonskoj TV.
Postoji li velika razlika u pristupu vjernicima i onima koji se nazivaju agnosticima, ateistima i sl.?
Agnostik je osoba koja kaže da ne može spoznati Boga dok je ateist osoba koja negira postojanje Boga. Agnostik se osjeća nesposobnim doći do spoznaje o Bogu, a ateist tvrdi da je isti proces nepotreban jer Boga za njega niti nema. Moje iskustvo kao svećenika mi kaže da osobe koje to tvrde najčešće nisu dovoljno upoznate s naukom vjere te bi ih sustavno uvođenje u nauk vjere dovelo do čina vjere.
Imate svoj Youtube kanal, Facebook; predstavljaju li takvi moderni pristupi izazov i mogu li se izostaviti? Mogu li pobuditi interes kod ljudi koji su samo praktični vjernici? Mjerite li popularnost vjere ili religije kroz broj pratitelja, broj komentara? Odgovaraju li pratitelji ponekad negativno na neku objavu?
U svome evangelizacijskom radu koristim se pomoćnim sredstvima kao što su Youtube kanal “Kršćanstvo koje ima smisla”, Facebook i Instagram profila, Whats app i Viber grupe i sl. Smatram da, ako se ove platforme pravilno koristi, one mogu biti od velike pomoći u navještaju evanđelja u suvremenom svijetu koji je obilježen tehnologijom. Ljudi tako kada god žele mogu iznova preslušavati neku TV emisiju koju sam priredio ili pak neku od biblijskih tribina, propovijedi itd. Popularnost vjere ne bi trebalo mjeriti klikovima ili brojem komentara i to mi nije cilj. Komentari katkad mogu biti negativni i smatram da je to dobro jer se tada može razviti plodna diskusija. Ljude treba učiti da smiju reći što misle o svome duhovnom životu ili životu Crkve.
djos.hr
Teme Vaših izlaganja na spomenutim skupovima u Slavonskom Brodu bile su interdisciplinarne. Znači li to da je religiji potrebna podrška umjetnosti? Odakle interes za te teme?
U svome znanstvenom radu, a onda i u evangelizacijskom poslanju uvijek nastojim biti interdisciplinaran. Jer teologija uvijek računa i na druge znanosti. Ona ni u kom slučaju ne bi smjela ostati zatvorena u samu sebe. Kultura i umjetnost su stoljećima bile obilježene kršćanstvom i to nitko ne može negirati. Uzmite samo primjere velikih književnih djela Marka Marulića ili čuvene slike Caravaggia, svi su oni crpili nadahnuće iz Biblije. Iz tog razloga se kao mladi znanstvenik nastojim u radovima približavati drugim znanostima i s njima artikulirano dijalogizirati. Tek će nam zajedništvo teologije i drugih znanosti osvijetliti punu sliku onoga čime se bavimo. Ponekada to za teologe znači izlazak iz komforne zone teoloških promišljanja, no smatram da je taj iskorak potreban i hvalevrijedan. Osobno me u posljednje vrijeme - budući da mi sestra studira medicinu - fascinira funkcioniranje ljudskog tijela i traganje za uzrocima bolesti kod čovjeka. Kada bismo znali na pravilan način povezati teologiju i medicinu to bi bilo sjajno. Na koncu, važnosti povezivanja teologije i drugih znanosti nas uči i sva misao aktualnog pontifikata pape Franje. On na više mjesta govori o Crkvi izlaska i dijaloga.
Govori se o krizi Crkve, vjere, nedostatku ljudskosti, otuđenju. Je li Crkva u krizi, je li čovjek otuđen?
Sve to govori se s razlogom i mislim da svatko iole pošten, a istodobno vjernik i time onaj koji ljubi Crkvu će to priznati. Ljudskosti po mom osobnom sudu nedostaje jer je čovjek olako napustio prostore duhovnosti. Govor o potrebi čišćenja duše i molitvi kao da je tvrdi govor s Areopaga te ga više nitko ne može slušati. Istodobno se svatko pita zašto nema ljudskosti. Čini se da je to ipak povezano. Jer biblijska antropologija na čovjeka gleda holistički – duh i tijelo. Kada izgrađujemo ljudskost, odnosno tjelesnost, samo i isključivo na osnovu ulaganja u tijelo, a zanemarivši duh svjedočimo svakoga dana krizi ljudskosti, tada čovjek biva otuđen te se olako zatvara u samoga sebe. Sve samo zato što je prazan. Nedostaje mu duha, a gdje nema duha nema istinske životne radosti. Jedan kolega svećenik mi uvijek zna reći – novi je dan, radujmo se životu. Radujmo se susretima s ljudima, prirodi, iskustvima i znanjima. Radujmo se Kristu kojega možemo osluškivati u Svetim pismima i slavlju euharistije. Tko tako gleda na život on je ispunjen. Crkva stoga jest u krizi jer Crkvu čini narod Božji. Ljudi su oni koji ju izgrađuju. Krist je neprikosnoveni temelj njega djelovanja, no ljudi ukoliko sebe ne otvaraju dinamici djelovanja Krista istu crkvenu stvarnost dovode u krizu.
Na kojoj razini komunicirate s obrazovanim “nevjernicima”?
Jako volim takve osobe jer možemo promišljati o onome što ih zanima. Nikada ne namećem neke svoje ideje drugome. Od toga nema koristi. Biti vjernik je dar i to je plod djelovanja Duha Božjega. Ono što činim u susretu s ljudima koji ne vjeruju je prije svega to da se trudim životom im prikazati stil života čovjeka koji je vjernik. Tek će svjedočenje vjere koje će se odmaknuti od pukog uvjeravanja nekoga i naklapanja o vjeri biti garancija rađanja novih vjernika. Duh puše gdje hoće.
Obično se obraćamo mladim ljudima u govorima o nasljeđu, o vrijednostima. Osim ljubavi, što čovjek može dati, primiti i prenositi drugima?
Govor o vrijednostima je jako važan. O njima treba govoriti mladima, ali i odraslima u vjeri. Osobno sam u svome radu kao svećenik više usmjeren na rad s odraslima. Jer dojma sam da je upravo katehizacija odraslih vjernika ključ za odgoj i same mladeži. Jer koga oni promatraju ako ne mamu i tatu. Ako je tata istinski vjernik, vrlo vjerojatno će biti i sin što naravno nije obrazac i nužnost. Vrijednosti su jako važne jer one stvaraju temelje za opstanak jednog društva. Uvijek ljudima znam reći da, kada govorimo o vrijednostima, treba poći od toga da su one općeljudske, a ne kršćanske, muslimanske, budističke i sl. Vrijednosti su nešto što je univerzalnog karaktera te neovisno o vjeri. E sada, kada tome pridodamo i onostranu, tj. vjersku dimenziju, dobivamo jako puno. Tada je temelj za biti dobar i plemenit moja vjera u živoga Krista koji me ljubio i život dao za mene. Tu ljubav želim nasljedovati i biti što više takav čovjek. Promišljali smo o krizi vjere i Crkve. Ona je upravo nastupila jer smo izgubili smisao za čistu ljubav. Ljubav bez koristi i uvjetovanja. Darivanje sebe bez naplate i primoravanja. Kada se vratimo kao društvo takvoj ljubavi izaći ćemo iz krize. Takav stil života treba prenositi drugima, bilo mladima, bilo starima. Ako ljubimo onda ćemo i druge stvari u životu znati kvalitetno raspoređivati i živjeti ispunjenim životom.
