PREKRASNU i zaista vrlo emotivnu večer pružili su nam članovi Brodske udruge tamburaša uz svoje goste, a povod je bila promocija knjige Fecit in Agram - povijest zagrebačkog glazbalarstva 19. stoljeća Jadrana Jeića - u Muzeju tambure. Uz samog autora o knjizi su govorili glazbeni pedagog i nezaobilazno ime u svijetu tamburaške glazbe i glazbala Mihael Ferić i Vilena Vrbanić recenzentica. Koncertni program posjetiteljima su omogućili Noami Konforta - koja je na violini Ivana Weisera iz 1883. izvela Četvrtu fantaziju iz Vijenca hrvatskih melodija (Antun Schwarz) - i, dakako, članovi Brodske udruge tamburaša uz Jadrana Jeića. Oni su pak izveli Kolarićevu "Miruj, miruj, srdce moje" te pjesmu "U san mi dođu tambure" (Barba-Bogutovac). Iako je riječ bila prvenstveno o knjizi koja sadržajem može ne samo pridonijeti izučavanju glazbalarstva uopće u našim krajevima, nego može biti i izuzetno važna za shvaćanje čitavog konteksta bavljenja ovim obrtom, njegovim usponom, trgovinom (...), riječi je bilo i o nepovoljnom položaju Muzeja tambure, o problemima u kojima se našao i zapravo o jednom prkosu koji je toliko karakterističan za ljude koji znaju što žele i koji znaju kako takav put do ispunjenja snova često biva sveden na borbu bez kraja. Taj prkos, onaj šokački, ne popušta čak i kad je bitka gotovo izgubljena. I to ne čudi. Brodska udruga tamburaša živi (za) tamburu I glazbu. Njihov cilj je očuvati autentično blago ovoga kraja. Nažalost, unatoč jednoj velikoj ideji, projekt se neočekivano razvio u drugom smjeru, ali ovi hrabri tamburaši se drže skupa i Muzej tambure, kakav god da je, čuvaju i populariziraju kroz različite događaje i intervjue gdje čežnja za adaptacijom prostora i očuvanjem baštine ovoga kraja uvijek se pojavljuje kao imperativ šokačke naravi, no kako je sama knjiga bila povod ovome događaju, njezin sadržaj ukratko prezentiran išao je u skladu s čuvanjem onoga što se smatra itekako važnim za sveukupnu kulturnu baštinu Hrvatske. Jeić kao očiti zaljubljenik i istraživač građe na osnovu koje piše knjigu prišao je temi vrlo pažljivo i iscrpno. Ova vrijedna knjiga sačinjena je ne samo od podataka nego i od vrijednih fotografija glazbala i oglasa. Popis izvora i literature je, uistinu, vrlo koristan čitatelju kojemu može biti polazišna točka za slična istraživanja. Početak prijateljevanja s Mihaelom Ferićem zbog same knjige, ali i prijateljevanje s Udrugom, autoru je očito pružilo sigurnost i povjerenje zbog čega je tako zdušno sinoć branio ideje Muzeja tambure. Takvo viđenje, sjeta, zapravo su jučer dokazali svu silinu ljubavi i podrške.

Simbolično je također, ali i lijepo bilo čuti brač Terezije Kovačić iz 1894.-1914. Na njemu je sam autor Jeić svirao uz članove Brodske udruge tamburaša te je otpjevavši dvije pjesme dokazao kako je tambura instrument koji spaja ljude, kao što je sve jučer spojila i unatoč tuzi omogućila sjajnu večer za sve ljubitelje Muzeja, Udruge, glazbala i za sve nas koji smo bili voljni doći... a vrijedilo je.