SLAVONSKI BROD - U Hrvatskoj se procjenjuje da s demencijom živi oko 80 tisuća osoba, a u najvećem broju riječ je upravo o Alzheimerovoj bolesti (AB). O tome kako bolest započinje, kako ju je moguće dijagnosticirati i što obitelji mogu očekivati, razgovarali smo s dr. sc. Draženom Ažmanom, specijalistom neurologije i subspecijalistom neurodegenerativnih bolesti iz slavonskobrodske Opće bolnice 'Dr. Josip Benčević'.

Najčešći rani znakovi u okviru tipične AB su poremećaji epizodnog kratkoročnog pamćenja - zaboravljanje nedavnih događaja i razgovora, ponavljanje pitanja te teškoće u pamćenju novih informacija. Drugi rani problemi mogu biti: suptilni poremećaji izvršnih funkcija, smanjena prosudba, promjene raspoloženja ili apetita, gubitak interesa i inicijative te povremene jezične poteškoće. - rekao nam je Ažman.

Prema dr. Ažmanu, promjene u mozgu povezane s Alzheimerovom bolešću počinju se događati i desetljeće prije nego što se pojave prvi problemi s pamćenjem i razmišljanjem. Upravo zato je, kaže, ključno rano otkrivanje - jer ono omogućuje brže uključivanje u rehabilitaciju, prilagodbu okruženja, bolje planiranje skrbi i pravovremeno liječenje simptoma. Posebno je važno zbog novih lijekova - koji imaju najbolji učinak upravo kada se uvedu u ranoj fazi bolesti.

- Modeli i ekonomske projekcije pokazuju da usporenje napretka u ranoj fazi (npr. nekoliko mjeseci do godina) poboljšava kvalitetu života, odgađa institucionalizaciju i smanjuje troškove skrbništva.  U praksi, ranom dijagnozom povećava se i mogućnost da pacijent sam/sama sudjeluje u odlukama o liječenju i skrbi. - objasnio je.

Dijagnoza Alzheimerove bolesti danas se vrši modernim alatima - biomarkeri u likvoru, zatim snimanja mozga poput CT-a i MR-a, a najprecizniji je tzv. amiloid PET koji može otkriti promjene i do dvadeset godina prije nego što bolest pokaže lice. Dostupni su i novi krvni testovi, puno jednostavniji i manje invazivni, a postoji i genetsko testiranje koje može pokazati koliki je rizik da netko oboli. Ukratko - medicina ima sve više načina kako 'uloviti' Alzheimer puno prije nego što on ulovi oboljelog.

Genetika može povećati rizik za Alzheimerovu bolest, posebice ako osoba nosi tzv. APOE ε4 gen. No, to ne znači da će svi koji ga imaju i oboljeti. Mnogo važniji je stil života - zdrava prehrana, tjelesna aktivnost, kontrola tlaka i šećera, prestanak pušenja i socijalna uključenost. Struka procjenjuje da se čak 40 posto slučajeva demencije može spriječiti ili barem odgoditi upravo ovim faktorima.

Novi lijekovi za Alzheimer modificiraju samu bolest, a ne samo na simptome. Najpoznatiji je lekanemab, koji je Europska komisija odobrila u travnju 2025 - za ranu fazu bolesti. On smanjuje štetne naslage u mozgu i primjenjuje se kod pacijenata s blagim kognitivnim poteškoćama ili demencijom. No, u Hrvatskoj je pristup takvoj terapiji zasad ograničen i rutinska primjena još nije krenula.

- U Hrvatskoj se također provode i multicentrična klinička ispitivanja vezana uz Alzheimerovu bolest (npr. istraživanja lijekova za agitaciju, psihotične simptome i druga terapijska ispitivanja) u centrima kao što su Klinika za psihijatriju Vrapče, KBC u Rijeci i Zagrebu) - što znači da zainteresirani pacijenti mogu biti uključeni u istraživačke protokole. - rekao je Ažman.

Prema dr. Ažmanu, Alzheimerova bolest prolazi kroz nekoliko faza. U početku nema vidljivih simptoma, zatim slijede blaži problemi s pamćenjem, a potom rana demencija kad osoba više ne može samostalno rješavati složenije zadatke. U srednjem stadiju pogoršavaju se pamćenje, govor i ponašanje, dok kasna faza znači potpunu ovisnost o tuđoj pomoći.

- Obitelji trebaju očekivati i potrebno ih je pripremiti na postupno povećanje potrebne skrbi, fluktuacije u raspoloženju i ponašanju (agitacija, halucinacije, agresivnost) - zato je važno rano planiranje: pravna i financijska pitanja, prilagodbe doma, socijalna i psihološka podrška, edukacija skrbnika i uključivanje multidisciplinarnog tima. Također je korisno pružiti informacije o ustanovama za dnevni boravak / dugotrajnu skrb.- naglašava Ažman i dodaje kako su izazovi u Hrvatskoj (u tretiranju AB) tipični za mnoge države srednjih prihoda: ograničeni kapaciteti za rano skrining-testiranje na velikoj skali, regionalne razlike u dostupnosti stručnjaka i institucionalne skrbi te financijska pitanja za dugotrajnu dostupnost skupih bioloških terapija.

Uz to, veliki problem je i premali broj domova i ustanova za dugotrajnu njegu oboljelih. Zato, naglašava Ažman, potrebni su jasni i brzi potezi države.

- U svrhu poboljšanja skrbi za oboljele od AB preporučljivo bi, primjerice, bilo što brže donošenje i implementacija nacionalne strategije, uključivanje postojećih lijekova na osnovnu listu HZZO-a, povećanje broja specijaliziranih centara i dnevnih programa za oboljele te jačanje podrške neformalnim skrbnicima. - rekao je Ažman.

Ipak, ističe kako postoje i pomaci. Još 2023. započeta je izrada Akcijskog plana za skrb osoba s demencijom.

- Treba reći da u Hrvatskoj postoje i pozitivni pomaci te je 2023. godine započeta izrada Akcijskog plana za skrb osoba s demencijom. Isti bi trebao biti predstavljen iduće godine te se potom očekuje početak njegovog provođenja. Akcijski plan objedinjuje niz inicijativa, stvara okvir i daje smjernice za daljnji rad, a navodi se da je rađen sa snažnim usmjerenjem na dugotrajnu postdijagnostičku skrb te potrebe osoba s demencijom i njihovih njegovatelja. - naglašava Ažman PlusPortalu.

Za obitelji koje se prvi put susretnu s dijagnozom Alzheimerove bolesti, dr. Ažman poručuje da ona ne znači kraj, nego početak aktivnog pristupa bolesti. Ažman savjetuje: 'Ne paničarite - educirajte se kroz pouzdane izvore i udruženja te potražite strukturiranu informaciju kod neurologa. Učinite planske korake odmah: pravne (punomoć), financijske i socijalne. Tražite rehabilitaciju (fizioterapija, radna terapija), savjetovanje za skrbnike i grupe potpore. Educirajte se o načinima upravljanja ponašanjem te sigurnosnim i funkcionalnim prilagodbama doma. Brinite o svom zdravlju - skrbnici trebaju podršku (jer preopterećenost vodi u pogoršanje njihovog zdravlja)'.

Nažalost, mnogi pacijenti i njihove obitelji do dijagnoze dođu prekasno - tek nakon što bolest već uzme maha. Studije pokazuju da u prosjeku prođu tri godine od pojave prvih simptoma do potvrde demencije, a bolesnici atipičnih oblika bolesti često čekaju i duže. No, još je veći problem to što oboljeli i njihove obitelji nakon dijagnoze najčešće ostaju bez jasnih informacija i smjernica.

- Iskustva kao i studije pokazuju da mnogi pacijenti i skrbnici ne dobivaju sustavnu informaciju odmah nakon dijagnoze, ne znaju za dostupne programe podrške, klinička ispitivanja ili mogućnosti prevencije. Postoji potreba za boljom edukacijom i strukturiranim 'planom nakon dijagnoze' u primarnoj i sekundarnoj skrbi. - zaključuje Ažman.

Upravo zato naglašava važnost edukacije i stvaranja jasnog 'plana nakon dijagnoze'.Svaka obitelj zaslužuje znati da nije sama u toj borbi i da postoje alati, visoko obrazovani pojedinci poput dr.sc. Dražena Ažmana, ali i sustava te medicine koja napreduje iz godine u godinu.