1852
Prikaza
1
Komentar
SLAVONSKI BROD - Predstavnici Saveza samostalnih sindikata Hrvatske u Slavonskom Brodu, povodom Praznika rada, ali uoči samog Prvog svibnja, jutros su - uz sindikalni pozdrav „Zajedno smo jači" - položili vijence i zapalili svijeće kod spomenika poginulim braniteljima.
- Svake godine smo Praznik rada obilježavali prosvjednim povorkama i isticanjem naših zahtjeva upućenih prema Vladi. Ove godine to je izostalo zbog epidemioloških mjera, ali već mjesecima traju konzultacije između socijalnih partnera oko izmjene Zakona o radu. Tu se pokušavamo nametnuti. Samo ću jedan od zahtjeva istaknuti. Tražimo da možemo ugovoriti veća prava za naše članove u odnosu na one koji nisu članovi kako bismo ipak osigurali da ovo članstvo znači neku bitniju razliku. Ovom prigodom želimo poslati čestitku svim radnicama i radnicima. Ove godine činimo to dan ranije zbog izbjegavanja gužvi. - za SBplus kazao je Mato Stanković, pravni povjerenik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske za Požeško-slavonsku, Brodsko-posavsku i Virovitičko-podravsku županiju.
Bila je ovo prilika za isticanje svega onoga za što se radnici u Hrvatskoj danas moraju boriti, posebice u slavonskim gradovima. No, pitanje je kako danas izgleda ta radnička borba u odnosu na onu prije 135 godina.
- Svi se žale uglavnom na male plaće. To je kod nas ispod prosjeka kada se radi o 'običnom radniku', zavarivaču, bravaru,... U drvnoj industriji još je gore. Sedamdeset posto radnika prima minimalnu plaću. Stalno potičemo poslodavce da se odreknu profiti u korist ljudi jer oni odlaze vani raditi isti posao za triput veće plaće nego što ih imaju ovdje. To je ključ svega. Poslodavci to moraju osjetiti jer će ostati bez radnika. Ipak, prava radnika znatno su se popravila, uvedene su sankcije zbog neisplate plaća. - poručio je Stanković.
Sindikati i učlanjeni radnici danas, ipak, ne nailaze na tehničke prepreke s kakvima su se suočavali njihovi prethodnici.
- Prisutan sam u Sindikatu metalaca Hrvatske i s te strane mogu reći da, usporedimo li to s poslijeratnim vremenima i sadašnjicom, je bila velika borba sindikata za poboljšanje uvjeta rada, poštivanje zakona i definiran status radnika. Danas je to daleko odmaklo, ti problemi su daleko manji. Članica smo Europske unije, znamo naše ciljeve i tu smo razinu jako digli. Sama naša borba i pristup inspektorata su na jednoj normalnoj ljudskoj razini. - kazao je Ivan Barić iz Đ.Đ. Specijalnih vozila.
Čudi, ipak, da se slavonskobrodska radnička klasa odriče tradicije i činjenice da je u Slavonskom Brodu davne 1912. godine otvoren prvi Radnički dom na prostoru bivše Jugoslavije koji je desetljećima bio sjedište sindikalnih organizacija i ishodište mnogobrojnih aktivnosti koje su radnici poduzimali kako bi ostvarili određene ekonomske, socijalne i političke ciljeve. Kasnije je upravo ta lokacija bila značajna za obilježavanje Praznika rada. Zašto danas više nije tako, pitali smo naše sudionike.
- Puno je naših branitelja, članova Sindikata koji su radili posebice u Đuri Đakoviću, a koji su izgubili živote u Domovinskom ratu. Ovim činom polaganja vijenaca kod spomenika braniteljima, željeli smo im zahvaliti na svemu što su učinili i dali za slobodu Hrvatske. - odgovorio je na pitanje SBplus-a Stanković.
I druge kolege smatraju kako je to mjesto prigodno za obilježavanje Praznika rada.
- Veliki doprinos u Domovinskom ratu dali su radnici Đure Đakovića, radnici Specijalnih vozila iz kojih dolazim, Đuro Đaković u to je vrijeme imao dobro poznatu proizvodnju i sama uloga tih naših dečkića koji su otišli u rat je velika. Ono što se manje se zna i, na neki način, nije priznato je velika uloga naših radnika koji su radili u vojnoj proizvodnji i osiguravali naoružanje, popravljali bojna sredstva na Velebitu, Kašiću, diljem Hrvatske i osposobljavali našu tehniku. Prilika je da se spomenu i oni kojima nije priznato učešće u Domovinskom ratu, a dali su veliki obol. Nažalost, ti mladići, rekao bih tada djeca koja su dobila rat, danas nisu s nama i lijepo je da se nekom prigodom, pa i povodom Prvog maja, sjetimo njih. - kazao je Barić.
Budući da se 1. maja slavi borba za radnička prava te vlasti i javnosti skreće pozornost na aktualne probleme posloprimaca, a ne borba za slobodu domovine i građana u njoj, slavonskobrodski bi se radnici trebali sjetiti povijesnog mjesta u kojem su djelovali brojni prethodni naraštaji i oko kojeg se desetljećima vrtjela cjelokupna kulturno-prosvjetna, sportska i druga aktivnost radništva u gradu uz Savu. Možda bi ih to podsjetilo na borbu za radnička prava kakva se nekada vodila. Ili se upravo zbog toga odriču slavne tradicije prethodnika?