Povodom predstojeće, jubilarne, 20. godišnjice Vojno redarstvene akcije 'Oluja', odlučili smo 'drukčije' osvijetliti onaj dio zapadne Slavonije koji je tijekom Domovinskog rata bio pod kontrolom pobunjenih Srba i JNA u njihovoj funkciji.
Osim toga, željeli smo usporediti akcije 'Bljesak' i 'Oluja' - kako u načinu njihove realizacije tako i u posljedicama koje su uslijedile.
Jedan od najkompetentnijih izvora za tu temu svakako jeste čovjek koji je - u vremenu od kolovoza 1990. do svibnja 1995. bio, a i poslije toga jeste - lider Srba s prostora zapadne Slavonije.
Zbog toga, u sjedištu SBplus-a, razgovarali smo s ondašnjim ministrom privrede i potpredsjednikom  Vlade tzv. SAO Krajine te aktualnim predsjednikom Srpskog demokratskog foruma (SDF) - Veljkom Džakulom.
Iz razgovora, kojeg objavljujemo u video prilogu, izdvajamo nekoliko pitanja i odgovora:

Tijekom velikosrpskih vojnih posezanja za tuđim prostorima, kojima su Slobodan Milošević i njegovi jurišnici stvarali malu Jugoslaviju kao veliku Srbiju, koju politiku ste zastupali Vi i stranka na čijem čelu ste bili u Zapadnoj Slavoniji - secesionističku, s ciljem odcjepljenje dijela hrvatskog teritorija i njegovo pripojenje Srbiji, ili teritorijalnu autonomiju u okviru Hrvatske?

Mislite li kako bi Srbi u Hrvatskoj trebali ponašati se kao politički Hrvati i biti članovi raznih političkih stranaka, a ne getoizirati se u srpskoj političkoj stranci i djelovati kao politički Srbi?
- U potpunosti se slažem s tim. SDSS nas getoizira, a SDP asimilira, zbog toga Srbi u Hrvatskoj trebaju biti u svim hrvatskim strankama - sukladno vlastitom svjetonazoru.

- S nadom, očekivali smo da Jugoslavija ostane federalna ili konfederalna, jer smo znali kako Hrvatsku nije moguće teritorijalno dijeliti. Kad smo vidjeli da od toga nema ništa, tražili smo da dobijemo teritorijalnu, političku i kulturnu autonomiju u okviru Hrvatske.

Budući da vaši sunarodnjaci i vi niste htjeli napustiti prostor Zapadne Slavonije prije, tijekom i nakon vojno-redarstvene akcije Bljesak, bili ste svjedoci ponašanja Hrvatske vojske nakon kapitulacije Vojske tzv. SAO Krajine? Jesu li Hrvatska vojska i policija ponašali se kao da su okupirali teritorij, a potom ubijali i pljačkali civilno stanovništvo, ili je, nakon vaše predaje, uveden red u granicama mogućeg?

- Nije nam padalo na pamet otići... Ubojstava je bilo, ali pojedinačnih. Na primjer, sedam dana poslije akcije Bljesak, kad je jedan čovjek vratio se iz zatvora kući u Skenderovce, ubijen je zajedno sa ženom, a potom su mu opljačkali novac i stoku... Ili, kad je mene htio ubiti zapovjednik policije u Kričkama, zapovjednik pakračke policije, Nikola Ivkanec, odmah ga je smijenio, želeći održati red.

Možete li Vi, kao tadašnji srpski lider u tom području, zaključiti kako cilj Hrvatske vojske i policije u Bljesku nije bio spaliti zemlju i pobiti ljude, nego osloboditi teritorij i staviti ga pod kontrolu hrvatske države?

- Mogu potvrditi kako to nije bio cilj. Vodili su računa o otme da iza sebe ne ostave prljav trag. Međutim, ni 20 godina nakon Bljeska, vlast ne dopušta našu integraciju u hrvatsko društvo.

Jesu li Vaše kolege, lideri iz SAO Krajine, u vama iz Zapadne Slavonije, mogli imati primjer što će se dogoditi kad Hrvatska vojska i policija krenu u oslobađanje okupiranog hrvatskog prostora? Da neće biti 'spaljene zemlje' i masovnih ubijanja. A ako jesu, kako onda tumačite činjenicu da su prije i tijekom akcije Oluja organizirali masovno iseljenje tamošnjeg stanovništva?

- Ne samo za vrijeme operacije Bljesak nego i u prijašnjim našim postupcima mirovne politike  mogli su imati primjer. U konačnici, nisu prihvatili niti 'Plan Z4', iako sam ih ja molio neka to učine. Zbog toga i držim da su srpski lideri odgovorni za stradanje srpskog naroda iz Krajine.

Možete li kazati kako je vojno-redarstvena akcije Oluja bila legitimna? Jesu li Hrvati, po Vašem mišljenju, smjeli pokrenuti akciju Oluja kako bi oslobodili okupirano teritorij, ili nisu smjeli?

- Da posljedice Oluje nisu bile takve kakve jesu, rezolutno bih kazao - da. Međutim, posljedice su te koje me priječe u tome. Iako su Hrvati imali pravo da uspostave kontrolu nad cijelim teritorijem Republike Hrvatske, nisu imali pravo ubijati, paliti, pljačkati... što je imalo masovni karakter nakon Oluje... 400 tisuća Srba je protjerano, ili su sami otišli kako kažu Hrvati... Zločini se moraju procesuirati. Ako se hrvatsko društvo ne distancira od tih zlodjela, ostat će trajna mrlja. Bit će poslana poruka kako akcija Oluja nije pokrenuta tek s ciljem uspostave cjelovitosti hrvatskog teritorija, nego i s ciljem protjerivanja Srba s tih prostora... Sve ukazuje da je, nakon Oluje, u Krajini dogodio se organiziran zločin.

Teško će biti uspostaviti dijalog s onim Srbima koji tvrde kako su postolujna ubijanja, pljačka i paljenje srpskih kuća bili organiziran državni zločin. Naime, vi na taj način imputirate hrvatskoj državi da je zločinačka organizacija i time falsificirate povijest - jer to naprosto nje istina.

- Ako je Vama lakše da ja kažem kako je Hrvatska uljuđena... da su sve to bili eksces... da je paljenje 165 sela u Zapadnoj Slavoniji sa 20-ak tisuća kuća bio incident... ako je to draže vašim ušima, ja ću to reći. Ako bi Hrvatima bilo blagougodno za čuti kako je spaljivanje desetak tisuća kuća poslije Oluje bio incident, ja ću reći kako je to bilo 10 tisuća sitnih, malih, beznačajnih, incidenata... Ako će Vama biti blagougodno za čuti kako su ubijnja civila poslije Oluje bili sitni mali incidenti, ja ću to reći...  Ali, ako to sve, ni 20 godina poslije Oluje, država nije spremna procesuirati, onda ja kažem da je to bilo organizirano.

Možete li Vi zamisliti, na primjer u Pravoslavnoj crkvi u Pakracu, kako za vrijeme liturgije, s jedne strane ikonostasa stoji srpska, a s druge strane hrvatska zastava - kao što je slučaj u Kanadi?

- To će se jednog dana dogoditi.

Mislite li kako Srbi u Hrvatskoj trebali bi ponašati se kao politički Hrvati i biti članovi raznih političkih stranaka, a ne getoizirati se u srpskoj političkoj stranci i djelovati kao politički Srbi?

- U potpunosti se slažem s tim. SDSS nas getoizira, a SDP asimilira, zbog toga Srbi u Hrvatskoj trebaju biti u svim hrvatskim strankama - sukladno vlastitom svjetonazoru.

Mislite, dakle, kako bi Srbi lakše integrirali se u hrvatsko društvo ako bi bili pripadnici svih političkih stranaka?

- Mislim da. Slažem se s tim, iako će Srbima to biti teško prihvatiti - jer mnogi na znaju što znači 'politički Hrvat'. Ali ja želim poslati poruku da je to dobro.