ZAGREB / SLAVONSKI BROD - Ministarstvo znanosti i obrazovanja uporno ignorira položaj gluhe djece u obrazovnom sustavu i uskraćuje im pravo na kvalitetno obrazovanje, upozorili su predstavnici civilnih udruga na jučerašnjoj tribini "Izgubljeni u prijevodu", na temu (ne)dostupnosti znakovnog jezika u obrazovnom sustavu, piše Novi list.

Prosvjetne vlasti ne razumiju kompleksnost problema: znakovni jezik je zaseban jezik, a nije hrvatski jezik sa znakovnim prijevodom.

Osim što su ljudima oštećenog sluha u svakodnevnom životu slabo dostupni sadržaji koje ostali članovi hrvatskog društva uzimaju 'zdravo za gotovo', čini se kako ni u obrazovanju nemaju svi jednaku šansu.

- Gluha djeca u Hrvatskoj nemaju pravo na jednako obrazovanje kao druga djeca. Dolaze mi roditelji plačući jer je dijete u prvom razredu dobilo prevoditelja koji ne razumije dijete, niti dijete razumije njega. Onda ja idem u institucije i svađam se oko osnovnog prava djeteta, koje bi država morala osigurati za svu gluhu djecu. - ogorčena je Sanja Tarczay, predsjednica Saveza gluhih osoba Dodir.

Prosvjetne vlasti, izgleda, ne razumiju kompleksnost problema: znakovni jezik je zaseban jezik, a nije hrvatski jezik sa znakovnim prijevodom. Tako bi se u obrazovnom sustavu gluha djeca trebala tretirati kao jezična manjina, jer materinji im je jezik znakovni jezik, a ne hrvatski.

Dijete koje raste u obitelji u kojoj ostali članovi čuju, često ne zna niti jedan jezik kad dođe u školu jer ga znakovnom nitko ne uči, a govorni bez znakovnog nije uspjelo savladati.

Procjene su da trenutno oko tridesetero školske djece u Hrvatskoj treba prevoditelja za znakovni jezik.

- Posao asistenata u nastavi koji rade s djecom oštećenog sluha težak je i zahtjevan, posebice ako dijete ima dodatne poteškoće poput onih u (iz)govoru. Znam za slučaj iz naše Županije da su i majka i asistentica pohađale tečaj znakovnog jezika u Vinkovcima, ali uspješan rad s djetetom nije u cijelosti ostvaren jer dječak i dalje ne govori pa komunikacija, samim time, nije u potpunosti uspješna. - za SBplus kazala je Verica Štivić, samouka tumačica znakovnog jezika, zaposlena u brodskoj Udruzi za gluhe i nagluhe.

Procjene su da trenutno oko tridesetero školske djece u Hrvatskoj treba prevoditelja za znakovni jezik. Da takvih u sustavu nema, dovoljno pokazuje podatak iz Centra za obrazovanje "Slava Raškaj" koji je od Saveza tražio šest prevoditelja za iduću školsku godinu.

U redovan osnovnoškolski sustav uključeno je oko 200 učenika s oštećenjem sluha, a samo 40 posto te djece pohađa nastavu uz pomoć prevoditelja i tako može ravnopravno sudjelovati u nastavi. Kada će sustav konačno shvatiti da takva djeca mogu učiti i biti poput ostale samo ako im bude omogućeno pratiti nastavu i u njoj sudjelovati, ostaje nejasno.

- I nama koji čujemo potrebno je ponekad duže pojašnjenje ili više ponavljanja kako bismo nešto shvatili ili razumjeli. Zamislite kako je onda toj djeci koja se nalaze u svijetu tišine iz kojega ne primaju nikakve informacije. I prije zaposlenja u brodskoj Udruzi aktivno sam pomagala gluhim osobama. Oni prevoditelje trebaju u svakodnevnom životu i obavljanju najobičnijih zadataka koji se nekomu čine bezazlenima poput izrade osobne iskaznice, odlaska na liječnički pregled, kupovine karte za putovanje ili otvaranja bankovnog računa. - dodala je Verica Štivić, ilustrirajući time barem djelomično čitateljima SBplusa što znači biti gluhonijema osoba.

Kako izgleda dan gledan očima osobe oštećena sluha moguće je pogledati u priloženom kratkom igranom filmu.