Brođani su se od teme onečišćenja zraka u svom rodnom gradu pomalo umorili pa sad više nitko niti ne reagira na svakodnevna upozorenja o dnevnim prekoračenjima ili na vijesti o tomu da je Slavonski Brod šesti u Europi po lošoj kvaliteti zraka (a samim time i življenja).
SLAVONSKI BROD - Prije četrnaest godina, počela je komunikacija slavonskobrodskog gradonačelnika Mirka Duspare sa Zagrebom glede alarmantnog onečišćenja zraka u Slavonskom Brodu. Ministri su se mijenjali, gradonačelnik je ostao isti, a dosad je iz gradske Uprave na njihove adrese poslano više od tri stotine dopisa. Rafinerija Brod u susjednoj BiH koja je gotovo čitavo desetljeće bila glavni krivac za loš zrak, odnosno, njezini 'opasni pogoni' ne rade već četiri godine, a zrak je sve lošiji. S vremenom je postalo jasnije kako su izvori velikog onečišćenja daleko brojniji i ozbiljniji - od gustog prometa koji prolazi kroz grad autocestom i Graničnim prijelazom, preko kućnih ložišta pa sve do geografskog položaja grada koji uvjetuje - doslovce - upijanje i zadržavanje opasnih tvari koje stižu izdaleka.
Na 150 stranica, Akcijski plan poboljšanja kvalitete zraka za grad Slavonski Brod, o kojemu će u petak raspravljati gradski vijećnici, donosi gotovo sve uzroke onečišćenja, ali i dugačak popis mjera za njihovo sprječavanje. Vezano za tu temu, glavni su nam sugovornici danas bili Peter Tot-Đerđ iz Eko-Integrala i Branko Skoković iz Brodske ekološke udruge „Zemlja“ koje smo zatražili kratku analizu tog Plana, s naglaskom na ono što je u njemu manjkavo.
Komentar Petera Tot Đerđa (Eko-Integral za zaštitu okoliša i prirode) za Plusportal:
„Gotovo je pet godina kako Slavonski Brod nema akcijskog plana. Nadamo se da ćemo sada doživjeti i to. Prema zadnjem Izvješću europske agencije za zaštitu okoliša, Slavonski Brod je šesti grad u Europi po onečišćenju zraka (dakle, od 400 mjernih postaja, naše su na šestom mjestu). Prošle godine bili smo treći. Jedini je „Eko-Integral“ predao određene prijedloge vezano za tu problematiku. Neki od njih su i prihvaćeni. Prvenstveno, Akcijski se plan bazira na zatečenom stanju. Tu se točno zna koliko se onečišćenja proizvodi malim ložištima, otprilike se zna koliko tomu doprinosi industrija pa i gradski promet... možda se točno ne zna, primjerice, koliko u tom sudjeluje Granični prijelaz. Izrađivači Plana su se potrudili, imali su za to i vremena, to je bio osmi prijedlog u nizu koji je napokon prošao u Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja, ali teško je proanalizirati što sve u njemu valja, a što ne. Ono što definitivno nedostaje je instanca vezana za daljinsko onečišćenje koja je jako bitna zbog geografskog položaja grada Slavonskog Broda. Primijetili smo da se ne zna status Rafinerije Brod, ne zna se koliki su uzročnici onečišćenja iz termoelektrane u BiH ili drugih subjekata udaljenih od 50 do 100 kilometara od nas. U ovakvim situacijama kakve smo imali u proteklih mjesec dana i takvim vremenskim uvjetima, kada „upijamo“ vanjska onečišćenja, a nigdje ih dalje ne možemo „transportirati“ jer nema ni vjetra ni kiše, onda imamo slučaj da tridesetog dana postaje mjere velika onečišćenja. Ne kažem da drugi gradovi to nisu mjerili tih istih dana, ali Slavonski Brod prednjači zbog specifičnog zemljopisnog položaja grada. Mi smo između dva velika planinska masiva. Sa sjeverne strane Dilj Gora, s južne strane Motajica i druga brda u BiH i tu jednostavno u koritu Save ostaje zrak koji se dugo ne miče. Postoji li rješenje za to? Nemam odgovor. To rješenje mora dati stručna studija. Jakubović je svojevremeno govorio o ogromnim ventilatorima. Neko rješenje moramo pronaći, Slavonski Brod ne može dalje živjeti u ovakvom onečišćenju. Akcijski plan u tom je smislu kao dokument iznimno bitan. Svakakvih problema je bilo kod izrade. Nažalost, i mi nosimo svoju krivicu u tom. Slavonski Brod trebao je to raditi intenzivnije. Bit će tragičnije ako ćemo još četiri i pol godine pokušavati realizirati taj Akcijski plan. Iz dosadašnje prakse vidim da bi to tako moglo biti. No, sretan sam što je sve dovršeno barem u tom smislu. Nadam se iskoraku. Od svih nas ovisi hoćemo li realizirati kako je zapisano i hoćemo li ga proširiti novim detaljima. Vidim da su se izrađivači potrudili.“
Komentar Branka Skokovića (Brodska ekološka udruga „Zemlja“) za Plusportal:
„Različita izvješća o kvaliteti zraka u Slavonskom Brodu s jedne su strane nerazumljiva i nepraktična, a s druge strane, nitko ne reagira na svakodnevna prekoračenja postavljenih vrijednosti, primjerice, lebdećih čestica. Samo ih bilježimo. Sada je jasno da prestanak rada Rafinerije Brod neće riješiti probleme onečišćenja zraka. Postoje izraženiji problemi i potreba, prvenstveno, dislociranja dijela kamionskog prometa, ali i drugih vrsta prometa. Sama priroda stanovanja i života mijenja određene stvari. Tu je - recimo - nepovoljna energetska situacija, odnosno, mikročestice koje dolaze iz kućnih ložišta. Upitno je koliko će usvajanje programa doprinijeti promjenama. Planove je potrebno prilagoditi stvarnim problemima i ovako važne teme rješavati korak po korak. Tako se rade određeni pomaci. To je toliko složena priča da je nemoguće očekivati da će sve odjednom biti riješeno, ali da smo u proteklih deset godina rješavali dio po dio, sad bismo već bili u daleko boljoj situaciji. Podatci stariji od 15-ak godina, pokazuju kako - iz količine potrošenog mazuta u kotlovnicama, na asfaltnoj bazi i tako dalje - nastaje 30 tona otpada, među kojim je sumpor u zraku i slično. Shvativši to, pronalazila su se rješenja. Dakle, treba jednog po jednog eliminirati različite uzroke nastanka onečišćenja u vremenu kada do njih dolazi. Treba raditi stvarne pomake, a ne da problem visi u zraku zbog nedostatka novaca i volje, loše organizacije ili neprovedivosti. Tu su i postrojenja iz Doboja koja nam 'šalju' svoja onečišćenja, a mi po tom pitanju ne možemo puno učiniti. Analize ruže vjetrova dale su pojedine odgovore, treba se okrenuti znanosti i kopirati od drugih. Neki su gradovi to riješili planskim građenjem. Dakle, arhitektura je pomogla očistiti zrak. Kako? Građenjem zgrada određene visine koje utječu na strujanje zraka na tom području. Široka je ta priča, no svaka dobra ideja uglavnom ostane mrtvo slovo na papiru. Svi su pritom krivi. Grad, odnosno, Županija moraju stvoriti infrastrukturu, a građani se moraju uključiti u provođenje određenih odredbi plana koje će doprinijeti boljitku. Moj glavni prigovor Akcijskom planu je činjenica da je sve preopćenito, a malo toga je konkretizirano. Fokusirat se treba na tri do četiri stvari i odmah krenuti od toga. A provedba ovisi o svima. I građani će morati mijenjati svoje navike žele li promjene. Općenito je kod nas svijest o očuvanju okoliša na preniskim granama.“
