U kalendaru islamskih blagdana, Kurban-bajram zauzima posebno mjesto kao vrijeme u kojem se prožimaju duboka duhovnost, obiteljska tradicija i društvena odgovornost. Poznat i kao Hadžijski bajram, ovaj blagdan ne predstavlja samo vjerski obred, već i snažnu manifestaciju humanosti koja stoljećima povezuje ljude, brišući socijalne i ekonomske razlike. 

Korijene ovoga blagdana pronalazimo u zajedničkoj tradiciji monoteizma. Da bismo razumjeli bit Kurban-bajrama, moramo se vratiti u daleku prošlost, na izvore koje islam dijeli s judaizmom i kršćanstvom. U središtu ove priče je poslanik Ibrahim (u judeokršćanskoj tradiciji poznat kao Abraham), praotac monoteizma. Prema predaji, Bog je stavio Ibrahima na najtežu kušnju – tražio je od njega da žrtvuje ono najvrijednije što ima, svog sina Ismaila. 

U trenutku kada su i otac i sin pokazali apsolutnu spremnost na žrtvu iz ljubavi i odanosti prema Stvoritelju, uslijedila je Božja milost. Žrtva je zamijenjena ovnom. Ova predaja nosi trajnu, univerzalnu poruku: ljudski život je svet i nepovrediv. Bog ne želi ljudsku žrtvu niti prolijevanje krvi; On je od čovjeka tražio spremnost da nadvlada vlastiti ego i materijalnu sebičnost. Upravo u spomen na taj događaj, muslimani diljem svijeta svake godine prinose žrtvu – kurban. 

Sama riječ kurban u arapskom jeziku vuče korijen iz koncepta koji označava približavanje ili bliskost. Prinošenjem žrtve vjernik nastoji postići duhovnu bliskost sa Stvoriteljem, no ta se bliskost u islamu ne može ostvariti u izolaciji od društva. Ona se izravno potvrđuje kroz odnos prema drugome - prema obitelji, susjedima i siromašnima. 

Vjerski propisi o raspodjeli kurbanskog mesa zorno oslikavaju ovu društvenu dimenziju. Meso se tradicionalno dijeli na tri jednaka dijela. Prva trećina ostaje obitelji i namijenjena je za pripremu bajramskog ručka, čime se slavi obitelj. Druga trećina se daruje rodbini, prijateljima i susjedima, što služi jačanju međuljudskih odnosa i izgradnji mostova u zajednici, bez obzira na vjersku pripadnost susjeda. Posljednja trećina obavezno se dodjeljuje onima koji su u stanju socijalne potrebe, čime se osigurava da u danima blagdana nitko ne ostane gladan ili zaboravljen. Sam čin žrtvovanja prati stroga etika humanog postupanja prema životinjama, koja nalaže brz i bezbolan proces, uz maksimalno poštovanje prema živom biću. 

Kurban bajram ima neraskidivu vezu s hadžom s porukama univerzalne jednakosti. Kurban-bajram je neraskidivo vezan uz hadž - hodočašće u Mekku, koje predstavlja jednu od pet temeljnih dužnosti svakog muslimana. Dok vjernici u svojim domovima proslavljaju blagdan, milijuni hodočasnika iz svih krajeva svijeta okupljaju se na svetim mjestima kako bi zajedno prohodali stazama koje su nekada gazili Ibrahim i njegova obitelj. Vizualni identitet hadža šalje možda najsnažniju poruku cijelom čovječanstvu. Svi hodočasnici, bez obzira na to jesu li kraljevi, predsjednici ili siromašni radnici, odjeveni su u identične, jednostavne bijele plahte (ihrame). U tom trenutku nestaju sve nacionalne, rasne i klasne razlike. Pred Stvoriteljem svi stoje kao jednaki. Kada hodočasnici na samom kraju svog duhovnog puta prinesu kurban, oni time simbolički zaokružuju proces unutarnjeg čišćenja, povratka iskonu i solidarnosti s ostatkom svijeta koji taj isti obred obavlja u svojim domovima. Na koncu, Kurban-bajram šalje poruku koja nadilazi granice jedne religije. To je podsjetnik da istinska duhovnost ne leži u pukoj formi, već u spremnosti da se žrtvuje dio vlastitog komfora za dobrobit zajednice. Kroz miris bajramske kuhinje, posjete bližnjima i ruku pruženu onima koji imaju manje, ovaj blagdan svake godine iznova oživljava ideju da smo, unatoč svim razlikama, upućeni jedni na druge.

Svim muslimanima koji obilježavaju ovaj veliki islamski blagdan želim uputiti najskrenije čestitke moleći Svemogućeg Boga da svim ljudima pomogne u pronalasku i povratku izvoru.

BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN!