SPORT nije bijeg od života, već njegovo najiskrenije ogledalo. Sport je jezik koji govore sva tijela, razumiju sva srca. Sport je ipak nešto više od bodova, ljestvice, utakmice. U svakom gradu, pa i u selu, sport je jedna od omiljenih tema. Zašto bi onda Slavonski Brod bio drugačiji?

Neka mjesta tradicionalno imaju uspješne sportske klubove ili pojedince. Uvijek su tu negdje, ako ne u vrhu, onda blizu. Stanovnici takvih mjesta naučeni su na pobjednički duh i uspjehe. Možemo kazati kako je Slavonski Brod grad koji u sportu često igra produžetke, ali nikako da zabije pobjednički gol. 

U ovome dijelu svijeta, u Slavoniji i Posavini, talenti se rađaju. Mogli bismo kazati kako je to prirodno, gotovo usput. Talenti se rađaju i na školskim igralištima, betonu iza zgrade, na Savi, u ringu. Takvi talenti imaju i srce, i volju, i želju. Ali teško uspiju. Očito nešto negdje ne štima. 

Nogometni klub Marsonia je savršena slika brodskog sporta. Klub s imenom. Klub koji ima povijest. Klub koji ima navijače. Klub iz kojeg su izrastala velika nogometna imena. Nažalost, u posljednje vrijeme isti taj klub nema stabilnost koja može potrajati dulje od jedne sezone. Svake godine slušamo istu priču, novi početak, nova obećanja, i na kraju nova razočaranja. I nije problem u porazima. Problem je što se od poraza, ma kakvi god oni bili, ništa ne nauči. A to traje skoro dva desetljeća.

Ipak, ova natjecateljska sezona trebala bi (ovaj put stvarno) postati prekretnica u Marsoniji, bar tako navaljuju čelni ljudi najpoznatijeg brodskog kluba. Sjećamo se onoga vremena kada su utakmice Marsonije bile društveni događaj. Tada Marsonija nije igrala samo na terenu, već i u gradu i na tribinama. Nadamo se i vjerujemo kako ćemo opet uskoro imati društveni događaj kada bude igrala Marsonija. Za mnoge Marsonija je više od lopte i sporta. Ona je solidarnost, ponos, identitet i DNK ovoga grada. A za to su svakako potrebne jasna strategija i vizija. No, za vrhunske rezultate svakako je neophodan novac - kako od sponzora tako i od lokalnih zajednica. Ako i ovaj put ne bude toga, Marsonia će opet biti osuđena na preživljavanje. 

Dvoranski sportovi su još brutalniji pokazatelj stvarnosti. Košarka, odbojka, pa i rukomet, opstaju zahvaljujući entuzijazmu pojedinaca koji rade puno više no što im je plaćeno ili priznato. Treneri su često istovremeno i pedagozi, psiholozi, vozači, pa čak i sakupljači donacija. Kod nas se takvi uvjeti nazivaju normalnima, a u drugim sredinama to bio veliki skandal. Takvih ljudi obično se sjetimo samo kada postignu dobar rezultat, a sve se zaboravi čim nema medalje. Ove sezone odbojkaši Marsonije nastoje ostvariti dobre rezultate u najelitnijem rangu natjecanja u Lijepoj Našoj i pomrsiti račune najboljim ekipama. Košarkašice također igraju u najvišem rangu i zasad pokazuju odlične rezultate. 

Možda je novac problem, ali nije najveći. Veći je problem kratko pamćenje. Svaki uspjeh se slavi kao iznimka, a ne kao temelj za dalje. Svaki pad se tumači kao nesretan slučaj, a ne kao posljedica lošeg upravljanja. One utakmice koje smo izgubili brzo ćemo zaboraviti. Ali nikad nećemo zaboraviti generacije koje smo izgubili. Kad cure ili dečki sa 16 ili 17 godina shvate kako ovdje nema sustava, kako nemaju perspektivu i poštovanje prema radu – odlaze. Ne odlaze zato što ne vole Slavonski Brod, već zato što Slavonski Brod ne zna što bi s njima. Ova natjecateljska sezona - nogometna, košarkaška i odbojkaška – dat će nam dosta odgovora.

Sport u Slavonskom Brodu ne traži nikakvo čudo. Traži samo pošten odnos, dugoročnu strategiju i ljude koji će prestati glumiti spasitelje svake sezone.

Slavonski Brod ima publiku, ima djecu, ima strast. Ono što želimo je kontinuitet. Ne želimo više igrati produžetke, jer znamo da u produžetcima uvijek gubi onaj tko teško preživljava, a pobjednik je onaj koji zna završiti utakmicu.