3307
Prikaza
0
Komentara
SLAVONSKI BROD - Poremećaji hranjenja, poput anoreksije i bulimije, sve više poprimaju razmjere ozbiljne javnozdravstvene krize u Hrvatskoj, pri čemu Slavonski Brod, nažalost, nije iznimka. Ovi poremećaji, duboko ukorijenjeni u psihološkim traumama poput vršnjačkog zlostavljanja, zahtijevaju sveobuhvatan i multidisciplinarni pristup liječenju koji do sada nije sustavno implementiran.
Jedan od potresnih primjera ove složene problematike dolazi iz Slavonskog Broda, gdje je Mihaela Tekić, mlada djevojka, prošla kroz dugogodišnju borbu s poremećajem hranjenja, potaknutom traumom vršnjačkog zlostavljanja. Njena priča, prožeta boli i ustrajnošću, simbolizira ne samo osobni izazov, već i širu društvenu odgovornost te angažman za rješavanje problema.
- Kasnije, u osnovnoj školi, suočila sam se s nasiljem zbog svoje težine, što je dodatno pogoršalo moje stanje. - dodaje Mihaela. Nasilje koje je doživjela od svojih vršnjaka ostavilo je duboke psihološke ožiljke, koji su s vremenom prerasli u ozbiljan poremećaj hranjenja.
Iako je kroz godine uspjela izgubiti čak 50 kilograma, njena unutarnja borba tek je započela.
- Postizanje cilja nije donijelo olakšanje. Kada bih vidjela zlostavljače koji su me ranije maltretirali, osjećala sam istu nervozu i nesigurnost kao i prije. - priznaje Mihaela. Transformacija njenog tijela nije mogla izbrisati emocionalne rane, a proces prilagodbe na novi izgled bio je izuzetno težak.
- Bilo mi je teško shvatiti da to više nisam ja i da se moj izgled promijenio. - kaže Mihaela, ističući kako je psihička prilagodba na promjenu bila jednako, ako ne i više, zahtjevna od same fizičke transformacije.
- Imamo velikih problema, prije svega zbog bolesnika i njihovih obitelji, stoga bi se na državnoj razini trebali više pobrinuti o oboljelima. - kazala je Marić.
Predsjednica Odbora, Renata Sabljar-Dračevac, specijalistica psihijatrije, dodatno je upozorila na nužnost riješavanja problema.
- Ovi poremećaji ne samo da otežavaju i razaraju živote pojedinaca, nego i cijelih obitelji, a borba s njima može biti ogroman mentalni, fizički i emocionalni izazov te stoga predstavlja ozbiljan javnozdravstveni problem. - izjavila je Sabljar-Dračevac.
Na sjednici je, između ostalog, istaknuto kako se zdravstveni sustav suočava s ozbiljnim problemima u zbrinjavanju osoba s poremećajima hranjenja. Zdravstvene ustanove, iako uspješno djeluju u određenim segmentima, suočavaju se s dugim listama čekanja i ograničenim kapacitetima, što značajno otežava pravovremeno liječenje.
Posebno je naglašeno kako u bolnicama mogu biti zbrinute samo osobe s indeksom tjelesne mase iznad određenog praga, dok se oni s nižim indeksom upućuju na hitne prijeme, što dodatno komplicira situaciju, posebno za punoljetne osobe koje nemaju pristup adekvatnoj hospitalizaciji. Upozoreno je i na problem nemogućnosti hospitalizacije teško pothranjenih odraslih osoba, što predstavlja ključni izazov u liječenju anoreksije, obzirom na to da oporavak može trajati godinama, a sustav podrške za odrasle gotovo ne postoji.
Kako bi se poboljšalo liječenje poremećaja hranjenja, ministar zdravstva, Vili Beroš, donio je 8. srpnja 2024. Odluku o osnivanju Radne skupine za izradu prijedloga protokola za unapređenje liječenja poremećaja prehrane. Ova skupina, sastavljena od stručnjaka iz različitih područja, imat će zadatak razviti standardizirani pristup liječenju poremećaja hranjenja u Hrvatskoj, s ciljem osiguravanja najkvalitetnije moguće skrbi za sve pacijente.
Za Mihaelu Tekić, ključni koraci u procesu oporavka bili su neizostavno prihvaćanje problema i oslanjanje na podršku okoline. Prihvaćanjem stvarnosti svog stanja, otvorila je put za istinski oporavak, dok joj je podrška bližnjih i stručnjaka omogućila potrebnu emocionalnu i praktičnu stabilnost.
- Najvažnije je voljeti sebe i prihvatiti se takvima kakvi jesmo. Promjene treba raditi iz ljubavi prema sebi, a ne iz mržnje. - poručuje Mihaela, čija borba predstavlja simbol snage i nade za sve one koji se suočavaju s poremećajima hranjenja.
Ozbiljnost problema poremećaja hranjenja u Hrvatskoj, posebno u kontekstu vršnjačkog zlostavljanja i neadekvatnog liječenja, zahtijeva hitno prepoznavanje i djelovanje svih relevantnih aktera kako bi se osigurala sveobuhvatna i sustavna podrška oboljelima.
Priča Mihaele Tekić iz Slavonskog Broda, koja se suočila s izazovima ove teške bolesti, ukazuje na važnost sustavne podrške i razumijevanja koje društvo mora pružiti oboljelima. Njena hrabrost da podijeli svoju priču, unatoč tome što mnogi slične probleme skrivaju, nije samo osobna pobjeda, već i poziv na kolektivnu odgovornost u borbi protiv ove rastuće javnozdravstvene prijetnje.