Zrinka Ferenčina istaknula da patnja može postati snaga ako je prihvatimo i oslonimo se na Boga.
NOVA GRADIŠKA - U vjeronaučnoj dvorani Župe Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije u Novoj Gradiški 3. rujna 2025. održana je tribina „Živjeti s patnjom“ u sklopu ciklusa evangelizacijsko - hagioterapijskih susreta.
Tribinu je vodila Zrinka Ferenčina, hagioasistentica i voditeljica Centra za hagioterapiju u Novoj Gradiški, a uvodnu riječ uputio je župnik vlč. Mario Sanić.
Kako se nosim s boli? Bojim li se boli, bolesti ili da bi me mogla snaći smrt? Jesam li dovoljno hrabar/a da ju prihvatim i povjerujem da ju je moguće pobijediti ako se oslonim na svoju unutarnju snagu? - samo su neka od pitanja na koje se pokušalo odgovoriti na ovoj tribini.
Neizbježnost patnje
Govoreći o patnji Ferenčina je naglasila da ona nije tek životna teškoća, nego duboka duhovna stvarnost.
- Patnja je uvijek cjelovita i zahvaća cijeloga čovjeka. Ona se osjeća kao bol, a najdublje patimo zbog necjelovitosti naše duhovne duše. - istaknula je.
Dodala je da nitko nije pošteđen patnje te da nam je život darovan kao prilika za opredjeljenje.
- Svi patimo i nitko na ovoj zemlji nije oslobođen boli. Život nam je šansa da se odlučimo za dobro ili zlo, da se čistimo i ponovno približavamo Bogu. Ako se čovjek osloni na Boga, može svojim duhom nadići svaku patnju. Imamo sposobnost oduprijeti se tome da nas bol zarobi, jer čovjek je prije svega duhovna duša.
Patnja nas može oplemeniti. Ključ je u prihvaćanju i predaji
Govoreći o ljudima koji su uspjeli nadvladati životne teškoće, Ferenčina je naglasila njihovu snagu i vrijednost te da kao takvi, svojim svjedočenjem, mogu poslužiti kao vodstvo svima onima koji se teško nose sa promjenom pogleda na životne teškoće.
- Ljude koji su nadišli patnju cijenimo i divimo im se. Oni žive s boli, ali nisu se prepustili negativnostima, tugaljivosti, depresiji ili besmislu. Prihvatili su patnju i nose se s njom i to je moguće. U duhu se sve može promijeniti, pa čak i prošlost. Pogledajte ljude koji su prošli kroz strašne situacije, poput prometnih nesreća u kojima u jednom danu izgube cijelu obitelj ili im se razori dom. Oni i dalje žive – u njima nema osvetoljubivosti, mržnje ni jada, nego razum i mir.
Posebno je istaknula primjer život i put Isusa Krista.
- Najveći i najbolji primjer nam je On. Patnja je lakša ako se prihvati – tada čak nestaje. U svakoj svojoj boli čovjek može pronaći Krista i onda On nosi tu patnju, pa ona više nije strašna. Prihvaćanjem patnje čovjek biva oslobođen.
Zaključila je da u susretu s tuđom patnjom nije uvijek potrebna riječ.
- Možemo imati sućuti i ljubavi, ali ponekad je dovoljno samo biti blizu, biti prijatelj i dijeliti tišinu. I to je već velika pomoć onima koji su u nevolji.
Tribine će se, prema najavi organizatora, redovito održavati sve do kraja godine, a po potrebi i nakon toga. Sljedeće predavanje bit će početkom listopada, kada će vjeronaučna dvorana ponovno postati mjesto svjedočenja, molitve i razmišljanja o temama važnima za duhovni život.
PDF Dokument
Živjeti s patnjom
