SLAVONSKI BROD -  U samim početcima epidemije koronavirusa ekipi s Odjela infektologije, koju predvodi epidemiolog Ivica Čabraja, pridružile su se i njegove kolege s drugih odjela brodske Opće bolnice. Među prvima koji su priskočili u pomoć bio je i dr Robert Kuduz. On je s Odjela ortopedije 'preselio' u zgradu COVID1 gdje daje svoj doprinos borbi protiv virusa čija je smrtnost visoka, a za kojeg još uvijek nema lijeka ni cjepiva.

Dr. Robert Kuduz rođen je 17. rujna 1978. godine u Slavonskom Brodu gdje je završio prirodoslovno-matematički smjer Gimnazije "Matija Mesić". Medicinski fakultet u Zagrebu upisao je 1997. godine, završio 2003., a već godinu dana kasnije zaposlio se u Općoj bolnici "dr. Josip Benčević u Slavonskom Brodu. Godine 2011. specijalizirao je ortopediju te radi na Odjelu ortopedije i traumatologije.  

I tako, imao sam volju pomoći

Mišljenja sam da mi liječnici, bez obzira na specijalnost, posjedujemo bazično znanje i naviku cjeloživotnog učenja za prilagodbu izvanrednim situacijama tako da ostaje samo voljni moment.

SBplus: Otkuda specijalist ortopedije na Infektologiji?

Dr Robert Kuduz: Kad je proglašena pandemija te donesena odluka o mobilizaciji zdravstvenih djelatnika ukinut je „hladni pogon” ortopedije i traumatologije. S obzirom na neizvjesnost trajanja pandemije i činjenicu da kolega Ivica Čabraja već neko vrijeme sa specijalizanticom dr. Anom Radičević radi na rješavanju većine infekcija u našoj ustanovi samo po sebi se nametnula ideja pomoći mu. O tome se neko vrijeme i ranije prije pandemije, raspravljalo u ustanovi ali konkretni potezi nisu doneseni. Sada je izvanredna situacija nametnula ubrzano rješavanje.

Mišljenja sam da mi liječnici, bez obzira na specijalnost, posjedujemo bazično znanje i naviku cjeloživotnog učenja za prilagodbu izvanrednim situacijama tako da ostaje samo voljni moment.

I tako, imao sam volju pomoći.

SBplus: Čuli smo da ste jedan od prvih liječnika koji se javio za odlazak 'na prvu crtu bojišta'. Što Vas je motiviralo za takvu odluku?

Dr Robert Kuduz: Ne znam da li sam prvi i to mi u konačnici nije bitno. Bitno je da se u prvi mah skupilo osam kolega: dr. Danijel Marinčić, dr. Ella Đukić, dr.Josip Janković, dr. Hrvoje Holik, dr. Branimir Žarković, dr. Alen Sekelj, dr.Sandra Sekelj i ja. U jednom danu svi smo stavili na raspolaganje bez prisile, bez jasne vizije u što idemo.

Motiv bi mogli reći da je kolegijalnost i osjećaj dužnosti, valjda.

SBplus: Kada ste stigli i počeli raditi u COVID1 zgradi te kako su protekli ti prvi dani?

Dr Robert Kuduz: Prvi dan 18. ožujka ove godine kolege Holik, Žarković, Janković, Marinčić, Đukić, i ja sjeli smo s dr. Ivicom Čabrajom i dr. Anom Radičević te se upoznali sa zbivanjima na Odjelu i projekcijama koje nas očekuju u budućnosti. Već od 19.3. napravljen je plan rada prva četiri liječnika drugih specijalnosti na Odjelu Covid te je plan prezentiran ravnatelju i Bolničkoj zapovjednoj grupi (BZG), koji su to odobrili. Od tog trenutka paralelno smo stjecali vještine potrebne za rad uz prilagodbu i proširenje prostora za prijem bolesnika, nabavku i primjenu opreme. Donesen je niz uputa o postupanju s Covid suspektnim osobama. Niz konstruktivnih sastanaka međusobno uz poštivanje hijerarhije ranije uspostavljene u ustanovi. Tako da je u 2 tjedna učinjeno puno na pripremi prostora i osoblja. Nakon toga je educirano dodatnih četvero kolega, koji su sad došli u uhodani sustav.

SBplus: Vaš prvi susret s oboljelima od koronavirusa. Vaša zapažanja, osjećanja...ono što ćete zauvijek pamtiti?

Dr Robert Kuduz: Imali smo sreću da su bolesnici oboljeli od Covid-19 infekcije imali blaže simptome, bili srednje životne dobi tako da je susret sa njima nije bio strašan. Ono što se primijetilo kod njih je strah od nepoznatog i osjećaj da su zatvoreni, tražili su od nas odgovore, a mi im ih nismo mogli dati, jer cijela situacija je svima bila i još jest nova. Informacije su dolazile iz nesigurnih izvora, na malom broju ispitanika tako da nisu bile pouzdane. Preporuke su se mijenjale nekoliko puta dnevno.

Ono što se primijetilo kod njih je strah od nepoznatog i osjećaj da su zatvoreni, tražili su od nas odgovore, a mi im ih nismo mogli dati, jer cijela situacija je svima bila i još jest nova.

U tim trenutcima smo osim simptomatske terapije više morali biti potpora u smislu podizanja optimizma i sprječavanja apatije. Mislim da smo taj dio dobro odradili. I bolesnici su bili svjesni svoje situacije što je olakšalo rad.

SBplus: Kako je reagirala obitelj na Vašu odluku da sa 'sigurne' Ortopedije odete na 'bojište' u zgradu COVID1?

Supruga je očekivala da će otići u 'ispomoć'

Dr Robert Kuduz: Žena mi je medicinska sestra i deset godina smo u braku tako da se nije uopće iznenadila nego je čak očekivala da ću to učiniti. Porazgovarali smo s naše dvije kćeri, puncem i punicom koji su stariji. Rekao sam, ako budem izložen virusu bez zaštite, da neću dolaziti doma. To se, na sreću, nije dogodilo tako da se još uvijek vraćam kući uz standardne mjere opreza. Da su se zabrinuli vjerojatno bih odmah potražio alternativni smještaj.

SBplus: Kako izgleda jedan Vaš radni dan u COVID1 zgradi od dolaska do napuštanja posla? Što vam u tom radu najteže pada?

Dr Robert Kuduz: Dan u Covid zgradi počinje pozivom prema laboratorijima za saznavanje rezultata, predaja službe dežurnog osoblja o zbivanjima tijekom noći, te prioritetnim pacijentima. Dr. Čabraja odlazi svakodnevno na sastanke Stručnog vijeća i BZG radi koordinacije i dobivanja novih uputa. Ostatak osoblja proučava nalaze i priprema se za uzimanje brisova i anamneza. Nakon povratka dr.Čabraje idu kratke upute te dežurni odrađuju vizitu dok ostale kolege silaze u prizemlje na uzimanje uzoraka.

Slijedi otpuštanje Covid negativnih bolesnika na druge odjele u bolnici na daljnju obradu i liječenje.

Najteže je čekanje rezultata za bolesnika kojem ne uspijevate popraviti stanje s dostupnom opremom i vještinama. A nakon toga, prilagodba rada osoblja novim smjernicama i uputama. Učestale promjene znaju povremeno stvarati konfuziju i tu je bitno presjeći i usmjeriti sve da”veslaju u istom pravcu”.

SBplus: Vidjeli smo kako izgleda postupak oblačenja i skidanja zaštitne opreme, koliko vremena oduzima. Maksimalno se mora i maksimalno se poduzimaju potrebne mjere prevencije i zaštite, no svejedno je li Vas strah da 'ne pokupite virus' i da ga ne donesete kući?

Dr Robert Kuduz: S obzirom na to da dolazim iz kirurške struke u kojoj je sterilnost bitna nije mi težak taj proces oblačenja i skidanja. Strah naravno postoji, ali s obzirom na lokalnu epidemiološku situaciju i stanje opreme, nije velika vjerojatnost zaraze ako poštujete pravila.

SBplus: Kako se Vi osobno ponašate izvan bolnice? Nosite li masku, koristite li rukavice, kakve mjere zaštite poduzimate kod ulaska u kuću, jeste li se samoizolirali od ostatka obitelji i ima li za tim potrebe?

Dr Robert Kuduz: Izvan bolnice ne nosim masku niti rukavice. Smatram da je maska korisna u komunikaciji s drugima, ali ne cijelo vrijeme. Rukavice mogu pružati lažnu sigurnost tako da ih ne dezinficirate učestalo i u stvari time narušavate jedan od osnovnih postulata – peri ruke!

Kad dođem kući odložim robu u kojoj sam radio, istuširam se i u obučem drugu robu. Nakon toga pozdravim obitelj. Znači nema više trčanja kćerki tati u zagrljaj odmah s vrata, i to je ono što malo nedostaje. Iako i nakon mjesec dana još se uvijek zatrče. Nisam u samoizolaciji, ali niti ne forsiram neke kontakte.

Priča o koroni je priča o svijetu bez cjepiva tako da pokušavam odgovarati činjenicama i usporedbama.

'Pokušavam odgovarati činjenicama'

SBplus: Što biste poručili svima onima koji koronavirus opisuju kao slabiju gripu i kako biste objasnili i poručili ljudima zašto je važno držati se propisanih mjera?

Dr Robert Kuduz: Ovo je možda najteže pitanje jer takvih ljudi ima i uvijek će biti, a društvene mreže im daju medij kojim šire svoje sulude ideje. Naime, priča o koroni je priča o svijetu bez cjepiva tako da pokušavam odgovarati činjenicama i usporedbama.

Jesu li spremni odustati od konzumacije zdravstvenih usluga za sebe i svoje bližnje i to ne samo starije već i svoju djecu? Jesu li spremni kod kuće ostati i umirati od Covid-19 infekcije? Jesu li spremni podnijeti posljedice da su svojim ponašanjem ubili xy ljudi, ugrozili zdravlje ljudi koji nisu zaraženi jer su preopteretili zdravstveni sustav ili iz njega izbacili određeni dio bolničkog osoblja?

Puno je tu toga za reći.

Zdravstveni djelatnici u svijetu nisu političari i ponašamo se s ovom infekcijom i pandemijom prema saznanjima unatrag tisuće godina i trenutno dostupnim tehnologijama u cilju zaštite ljudskih života. Paušalno otpisivanje žrtava pandemije te usporedbe s nekim političkim situacijama u svijetu i drugim infekcijama nije primjereno niti u duhu liječništva.