SLAVONSKI BROD - Kada smo prije izvjesnog vremena bili prva ekipa slavonskobrodskih medija koja je ušla u zgradu COVID1 u sobi broj pet ležao je i Tomo Živković. Njegovo i ime još jednog pacijenta pisalo je na vratima, no poštujući činjenicu da su teško bolesni te ne želeći izlagati stigmatizaciji njih i njihove obitelji, nismo objavili njihova imena. Od tada do danas još je 17 osoba s područja Brodsko-posavske županije bilo pozitivno na COVID-19. Jedan je pacijent izliječen, a jedna je pozitivna osoba, inače teška onkološka pacijentica, preminula. Jedan od prva dva pacijenta koja su se našla u brodskoj bolnici zbog koronavirusa bio je upravo Tomo Živković (69). Pušten je iz bolnice, u samoizolaciji je i čeka još koji dan kako bi i službeno dobio potvrdu kako je pobijedio koronavirus.

"Teško mi je razumjeti one kojima je samoizolacija određena od strane mjerodavnih, a oni ju olako shvaćaju i krše. Užasava me da postoje ljudi bez skrupula koji su spremni bez ikakvog suzdržavanja ugroziti zdravlje drugoga. Svatko od nas može biti neodgovoran prema sebi, ali ugroziti drugoga nitko nema pravo."

- Iz bolnice sam pušten 7. travnja i od tada sam u samoizolaciji. Jutros sam dobio nalaz da je prvo kontrolno testiranje negativno. Sutra bih trebao ići na novo testiranje, a nalaz za to bi trebao biti dan kasnije. Neću ništa unaprijed govoriti niti očekivati, jer kako stari kažu, 'vrag nikada ne spava'. - još uvijek teško dišući umornim glasom u telefonskom razgovoru kazao je, za SBplus, Tomo Živković. 

Prvo sam osjetio slabost koja je postajala sve veća

On je virus, najvjerojatnije, 'pokupio' u Turskoj te ga je donio doma umjesto suvenira s turističkog putovanja koje je sa suprugom uplatio još u listopadu prošle godine. Kako let nije bio otkazan otišli su na put, odakle su se vratili 23. ožujka. Turska tada nije bila na popisu zemlja zahvaćenih koronavirusom pa, nakon slijetanja u Zagreb, nisu dobili nikakve upute o mjerama zaštite. Ipak sami su odlučili donekle se distancirati od drugih. Pokazalo se na kraju kako je ta odluka bila dobra.

- Supruga i ja smo se ipak dogovorili da ćemo paziti i da se nećemo previše družiti s ljudima. Međutim, ja imam svoj OPG i raditi se mora, tako da sam radio u polju, bio u trgovini, išao po gnojivo. - ispričao je Tomislav, koji je inače po više osnova spadao u rizičnu skupinu. Stariji je od 65 godina, ima povišen krvni tlak te slabu funkciju pluća. 

Iako se, i zbog svega toga, nadao kako nije zaražen, jedne večeri je došavši kući osjetio neobičnu slabost. - Odmahnuo sam rukom, a dan kasnije prosijao i ječam. No, kada sam stigao kući uhvatila me opet slabost, ali jača nego li je bila dan ranije. Mislio sam kako sam pokupio viruozu od žene koja je nekoliko dana ranije imala jaču prehladu, ili od žene do koje sam sjedio u autobusu a koja je kašljala. Ja sam nisam imao kašalj, nije bilo ni povraćanja, ni proljeva, ništa osim te neke neobične slabosti i temperature. - prisjeća se Tomo, dodajući kako mu prvotno koronavirus nije padao napamet, ali kako je gledao vijesti nemir u njemu je rastao te je na kraju nazvao epidemiologa. Kazao mu je sutradan dođe u šator na testiranje.

'Nije mi bilo lako kad sam ih vidio obučene u skafandere'

- Zaboli su mi neki štapić u nos i duboko u grlo. Kratko je trajalo, i nije bio neugodan postupak. Malaksalost se nastavila taj dan, polako sam gubio tek, a već sutradan u osam zazvonio je telefon. Zvao je epidemiolog koji mi je priopćio kako je moj test pozitivan. Nije mi bilo svejedno, znam da sam stariji i da sam u rizičnoj skupini, a čuo sam i da mlađe i zdravije od mene bolest odnosi na drugi svijet - govori nam dok hvata dah.

Ne želeći riskirati najavili su mu kako će Hitna doći po njega i prevesti ga do zaraznog Odjela brodske bolnice. Pred njegovu kuću došli su u dogovoreno vrijeme. - Kad sam ih vidio u onim skafanderima, zaštitnim naočalama, maskama, nije mi bilo lako. Ma zapravo iskreno nikome ne može biti lako kada vidite te ljude obučene u odijela. Tada zapravo osvijestite koliko je to velik problem i tada vas uhvati strah od nepoznatog. - priča nam dok se prisjeća trenutaka kojih će se, sasvim sigurno, sjećati do kraja života.

Doveden je na Odjel Infektologije. Odjel preimenovan u zgradu COVID1. Soba broj pet.

'Lomili' su ga temperatura i upala pluća

- Uveli su me u sobu. Tamo je već ležao jedan pacijent. Gledao je čovjek mena, gledao sam ja njega, obojica smo bili uplašeni. Kao dva mala miša. Ali skompali smo se brzo. Taj prvi cimer bio je opsjednut dezinfekcijskim sredstvom. Stalno je sve špricao i čistio. Kad je on otišao, a došao drugi pacijent, onda sam ja preuzeo ulogu onoga koji sve dezinficira. - kaže Tomo Živković, navodeći da je njegova agonija tek počinjala.

Temperatura je rasla do 39°C. Spuštali su je paracetamolom. Disati je bilo sve teže. - Osjećao sam se kao da mi je netko legao na prsa, a ja, ma koliko se trudio, nisam modgao dovoljno udahnuti. Gadan osjećaj nemoći, iščekivanja najgoreg, te pitanja hoću li skončati ovako. Ali srećom, pozitivac sam po naravi pa sam sebe bodrio da će biti sve u redu. Liječnici su mi ponudili da bi mogli probati s lijekom protiv malarije koji je nekim pacijentima pomogao, a ja sam u skupini rizičnih po godinama i za nas je korona opasna, pa će, ako se ja slažem, pokušati i sa mnom s tim lijekom. No tu su bile i moguće nuspojave pa su mi rekli da razmislim prije nego potpišem pristanak. Konzultirao sam se i s nekim drugim liječnicima koji su rekli da nema zapreke  i pristao sam uzeti te tablete od kojih nisam imao nikakvih nuspojava - kaže nam Živković, koji je uvjeren da mu je taj lijek, kao i briga svih medicinara na Infektologiji, pomogao.

- Dok sam imao visoku temperaturu i borio se s njom nisam puno toga registrirao, no kada sam to uspio regulirati sve je bilo lakše. Tada sam već mogao uočiti da su ti ljudi koji tamo rade i skrbe o nama organizacijski sve posložili kako treba. Znalo se točno kad je vizita ujutro, kada navečer. Zna se što će nas pitati i na što moramo obratiti pozornost tijekom dana. U točno određeno vrijeme na prozor vam ostave hranu, a kad se oni odmaknu mi tu hranu preuzmemo. Oni su postavili pravila koja funkcioniraju i kao pacijent mogu reći da sve to odrađuju profesionalno - pun je riječi hvale za brodske zdravstvene djelatnike Tomo, koji kaže kako je u jednom trenutku osjetio strah za vlastiti život.

- Ti ljudi koji tamo rade i skrbe o nama organizacijski su sve posložili kako treba. Oni su postavili pravila koja funkcioniraju i kao pacijent mogu reći da sve to odrađuju profesionalno - pun je riječi hvale za brodske zdravstvene djelatnike Tomo.

'Užasava me pomisao da postoje oni koji svjesno ugrožavaju zdravlje drugih'

- Ja sam inače racionalan i neustrašiv čovjek. Ali jedan dan mi je bilo tako teško dolaziti do daha, uhvatila me jaka slabost i muka. Temperatura je naizmjence skakala i padala. Imao sam i upalu pluća i bilo je prilično opasno. U tom sam trenutku počeo pregovarati sa svetim Petrom. Rekao sam mu da neću gore, nego dole. Gore i tako nikoga ne poznam, a dole je ekipa, dole su karte i društvo - govori kroz smijeh. - Čim se temperatura stabilizirala i strah je prestao. Mada još danima nisam jeo, gadila mi se sva hrana. Dan po dan bivalo je sve bolje. U trenutcima slabosti sami sebe bodrite. Ja jesam zbog svojih bolesti u rizičnoj skupini, ali sve ostalo mi je zdravo. Nemam dijabetes, a svakodnevne aktivnosti i rad na mom OPG-u vjerojatno su utjecali na kondiciju i snagu organizma koji se, eto na kraju, uspješno oporavlja - priča nam te dodaje kako njega, doduše ni u najgoroj fazi bolesti nisu boljeli mišići, nije kašljao, niti imao vrtoglavicu. Za razliku od njegova dva cimera koji su imali simptome drugačije od njegovih. Međusobno su se bodrili, tješili i pomagali.

Dok čeka drugo kontrolno testiranje i nalaz, kaže, u javnost je odlučio izaći kako bi poslao poruku o važnosti pridržavanja mjera koje su propisane. - Bilo je onih koji su gunđali na moju dijagnozu, iako je valjda svakome normalnom jasno da se nitko od nas koji smo zaraženi nije imao namjeru razboljeti. Meni je drago što nitko od ljudi, kako niti iz obitelji, tako ni iz bliže okoline, s kojima sam kontaktirao, nije zaražen. Supruga i ja po povratku iz Turske, iako nismo dobili nikakve upute, samoinicijativno smo se povukli. Tim mi je teže razumjeti one kojima je samoizolacija određena od strane mjerodavnih, a oni ju olako shvaćaju i krše. Užasava me da postoje ljudi bez skrupula koji su spremni bez ikakvog suzdržavanja ugroziti zdravlje drugoga. Svatko od nas može biti neodgovoran prema sebi, ali ugroziti drugoga nitko nema pravo - govori Tomo poručujući svima da slušaju preporuke stručnjaka i stožera i da vode računa o svom, ali i o zdravlju drugih ljudi.