U Slavonskom Brodu započinje Mjesec borbe protiv ovisnosti, obilježen inspirativnim pričama ohrabrenja i podrške za sve koji prolaze kroz težak put oporavka.
SLAVONSKI BROD - Na info-pultu Zajednice klubova liječenih alkoholičara Brodsko-posavske županije, postavljenom u srijedu ujutro na prostoru Gradske tržnice, građani su dobili priliku doznati više o najnovijim podatcima i aktualnim programima prevencije i oporavka.
Time je najavljen program Mjeseca borbe protiv ovisnosti koji nije ograničen samo na statistiku i edukaciju, nego priča stvarne, osobne priče onih koji se bore ili su se borili s ovisnošću. Jedna od njih je i životna ispovijest 75-godišnjeg Ilije, umirovljenika iz Bosne i Hercegovine, s adresom u Slavonskom Brodu koji se uspješno izborio protiv ovisnosti o alkoholu.
Ilijina priča o borbi, nadi i oporavku
Ilija, kojeg su prijatelji iz milja prozvali "Bosančeros" zbog njegova podrijetla, bio je dugogodišnji vozač koji se, nakon umirovljenja, suočio s problemom alkohola.
N.K./PLUS
- Radio sam kao vozač punih četrdeset godina. Cijeli život bio sam u pogonu, pod odgovornošću. A kad sam otišao u mirovinu, osjetio sam da je to trenutak za uživanje, za veselje i opuštanje. - počinje Ilija svoju priču. Nažalost, uživanje je ubrzo poprimilo oblik sve češćeg posezanja za alkoholom.
- Krenulo je polako, od jedne čaše do cijele boce, i tako svaki dan. Tijekom dvije godine nisam bio trijezan. - prisjeća se Ilija.
- Obitelj je počela šaptati iza mojih leđa, razgovarali su kako će me možda napustiti. Moj sin razmišljao je da odvede unuke, snaha je bila na rubu odluke da ode. To je bila moja stvarnost, iako sam se pravio da je sve pod kontrolom. Pitao sam se: 'Što sam učinio, kako sam došao do ovoga?' - kazao je Ilija.
Iako je duboko u sebi bio svjestan problema, alkohol je postao jedino rješenje koje je vidio.
- Svaki put kad bih shvatio u kakvom sam stanju, otišao bih po još jedno piće. Mislio bih: 'Idem još jedno, pa ću kasnije razmisliti.' Tako sam samo tonuo dublje. - ističe Ilija.
Prekretnica je nastupila jednog dana kada je, omamljen alkoholom, pao i ozlijedio se.
- Razbio sam glavu, završio sam u bolnici. I danas vjerujem da je to bio znak – Božja poruka, kazna. Kao da mi je Bog htio reći: 'Sada je dosta. Ne možeš se sam izvući iz ovoga.' - kazao je Ilija.
U bolnici su mu liječnici jasno dali do znanja da su iscrpljene sve šanse i da je pred njim izbor – borba ili propast.
- Rekli su mi: 'Ovo ti je zadnje upozorenje.' Kod kuće su me čekali s istim riječima: 'Ovo ti je zadnje.' To me pogodilo. Osjetio sam sram i kajanje. Nema vam goreg nego se probuditi mamuran, pijan i shvatiti da si razočarao sve oko sebe. - ističe Ilija.
Uz obiteljsku podršku, Ilija je krenuo putem oporavka, a taj put bio je dug i iscrpljujuć.
- Čovjek se može izvući iz ovisnosti, ali za to treba podršku. Treba nekoga tko će ga podsjećati, opominjati i biti uz njega. Najčešće neku ženu koja ga čuva. Mojoj ženi sam često bio teret, ali danas mi opet kaže: 'Nemoj da se sramotiš.' Sada piće stoji u sobi, zaključano. - izjavio je Ilija.
Upravo su djeca i unuci Ilijina najveća motivacija.
- Kad vidim unuke kako trčkaraju oko mene, srce mi je puno. Vodim ih u trgovinu, a svi u kući vide da sam im sada na usluzi, da opet pomažem i brinem se. Opet se osjećam korisnim i uključenim u njihov život. - kazao je Ilija.
Za Iliju, kao i za mnoge koji se suočavaju s ovisnošću, oporavak nije jednokratan proces, već cjeloživotna borba.
- Nema tu 'prestao sam pa mogu opet malo.' Čim počneš, sve se vrati, i to još jače. U svatovima, možda jedna čaša može proći, ali odmah krene staro. To je iluzija, iskušenje. Ako vidiš pijanog čovjeka, odmah shvatiš kako je lako pasti. Sada i rođeni brat ako dođe pijan, ja se udaljim – nema više što razgovarati s takvima. - kazao je Ilija.
Danas Ilija svoj mir pronalazi u jednostavnim radostima, na koje je tijekom aktivnog života zaboravio.
- Volim raditi u vrtu, malo u bašču, malo u zemlju, imam svoju malu oazu. Žena mi se sada razboljela, kaže da je od stresa. Sada je molim jedino da mi pripremi starinsku pitu maslanicu, kao što su radile naše bake. Polijem je maslom, to je vrhunac domaće hrane. Ili ju tražim da mi pripremi piroge, ona mi kaže da to nitko neće da jede i da samo tražim ono što mi je mama kuhala. Žena i ja sada imamo više odnos kao brat i sestra. Uživamo u starosti. - izjavio je Ilija.
Ilijina priča odražava sve aspekte suočavanja s ovisnošću – od pada do obnove, od gubitka do povratka obitelji. On je danas svjestan svojih izazova, ali i snage koju pruža podrška zajednice i obitelji. Njegova priča, kao i mnoge druge, primjer je vrijednosti zajedničkog djelovanja u oporavku od ovisnosti, a tijekom nadolazećih aktivnosti Mjeseca borbe protiv ovisnosti ona će biti jedan od inspirativnih primjera za sve koji se suočavaju s ovim izazovima.
