ZAGREB / SLAVONSKI BROD - Potpuno novi ciklus najpopularnije hrvatske televizijske emisije Nedjeljom u dva Aleksandra Stankovića počeo je razgovorom s Brođaninom Mislavom Malenicom, o kojemu je PlusPortal ranije pisao u kontekstu inovacija vezanih za umjetnu inteligenciju.

Stručnjak za umjetnu inteligenciju

Razgovarali smo s Brođaninom koji je kreirao Andrijin mozak

Te nam je 2020. godine o sebi otkrio sljedeće:

- Odrastao sam u Slavonskom Brodu. Ponosni sam član prve generacije učenika Klasične gimnazije fra Marijan Lanosović. Već u srednjoj školi počela me zanimati umjetna inteligencija, no prije 20 i nešto godina to još nije bio jako raširen pojam, tako da je moj maturalni rad naslova „Neuronske mreže” klasificiran kao maturalni radi iz filozofije. Nakon srednje škole uslijedio je zagrebački FER pa Institut Ruđer Bošković gdje sam radio na primjeni umjetne inteligencije u medicini. Prije 12 godine sam iz znanosti prešao u poduzetnike. Osnovao prvi startup. Proveo jako puno vremena izvan Hrvatske, većinom u San Franciscu, Silicijskoj dolini i Berlinu. Trenutno vodim startup Mindsmiths i predsjednik sam Hrvatske udruge za umjetnu inteligenciju CroAI. Misija tvrtke Mindsmiths je kroz umjetnu inteligenciju omogućiti svakome na svijetu, bez obzira na socijalni status, pristup znanju najboljih ljudskih stručnjaka poput učitelja, liječnika te financijskih, tehnoloških, pravnih i poreznih stručnjaka. Misija udruge CroAI je stvoriti uvjete u Hrvatskoj za razvoj jake industrije bazirane na umjetnoj inteligenciji i učiniti to najvažnijim hrvatskim izvoznim proizvodom. Bez obzira što na kraju izgradite, mislim da mi je najveći i najvažniji profesionalni izazov uvijek bilo kako kreirati kulturu unutar tvrtke i industrije gdje će se svi prvo osjećati prihvaćeni, a onda i inspirirani da se razvijaju i stvore neku novu vrijednost.

Na najbolji mogući način Malenica je dokazao kako će Stanković novim pristupom davanja televizijskog prostora pametnim i sposobnim ljudima manje poznatim široj javnosti uspjeti zadržati pozornost i interes gledatelja. Stanković ga je najavio kao osobu koja je 'ni iz čega uspjela stvoriti nešto', kao privatnog poduzetnika i informatičkog stručnjaka.

U nastavku donosimo dio zanimljivog razgovora (a koji se tiče roditeljstva) koji je moguće u cijelosti pogledati na službenom YT kanalu emisije Nu2.

- Vama je kao tati palo na pamet da sina s 15 godina ne pošaljete u srednju školu. Zašto?

MISLAV MALENICA: Zato što nema smisla. Smatram da se obrazovnog sustava trebaš držati dok ne otkriješ kako ti stvaraš vrijednost. Kad otkriješ tko si ti na tom svijetu, onda trebaš uložiti vrijeme da u tome budeš sve bolji i bolji, da brže učiš. Nije da ja nisam nazvao sve ljude koje znam i pitao ih koja srednja škola u Hrvatskoj uči digitalno poduzetništvo. Svi su rekli da ni jedna. Dobro, koja uči poduzetništvo? Ni to ne uči ni jedna.

- Vi generalno niste protiv srednje škole, nego ste procijenili da Vaš sin nema u Hrvatskoj adekvatnu srednju školu. Međutim, tu nastupa supruga i kaže „Smiri se Mislave, dijete mora ići u srednju školu“.

MISLAV MALENICA: Ne znamo. Volio bih da su mi moji roditelji isto rekli u puno situacija „Ne znamo“. Gledaš svoje roditelje kao neke autoritete koji sve znaju. Onda ideš u školu gdje se učitelji i profesori postavljaju kao da sve znaju. Onda kad dođeš u životu u fazu da si ti iza kulisa da vidiš kako to zapravo sve nastaje, onda shvatiš da ne znaš, ali ti je netko cijelo vrijeme stvarao taj osjećaj da će, ako slijediš dobitnu formulu, sve biti dobro. Ono što mi pokušavamo svoje klince naučiti je da žive u svijetu u kojem roditelji ne znaju sve. Supruga i ja u ovom trenutku ne znamo je li dobro da on ide u školu, trebamo li ga poslati u Ameriku ili tjerati da samo uči i zaboravi sve ostalo, ali ćemo nagađati, najbolje što možemo.

Otkrio je i što je naučio iz pogrešaka ili iskustava drugih:

MISLAV MALENICA: Bilo je puno stvari kod mojih roditelja koje ja nisam razumio i koje mi nisu bile logične ni jasne. Mislio sam da sam ja jednostavno nevjerojatno pametan i da shvaćam puno više od njih, a onda postaneš roditelj i doživiš jednu drugu perspektivu. Dobiješ jedan kontekst koji do tada nisi imao i puno bolje ih razumiješ. Tad se u mene uvukao jedan duboki strah koji dođe i kaže „Hm, ako si ovdje bio toliko u krivu, moglo bi ti se dogoditi da proživiš taj život, dođeš pred kraj i onda shvatiš da si cijelo vrijeme radio krivu stvar“. Onda sam počeo čitati intervjue s ljudima koji su pred smrt, o tome za čime žale. Da se mogu vratiti nazad, što bi promijenili. Jednostavno nisam htio doći pred kraj i otkriti da je taj cijeli jedan život otišao u ništa. 

- Za čime žale ljudi pred smrću?

MISLAV MALENICA: Ne žale ni za novcem, ni za karijerom. Žale za time što nisu bili dovoljno hrabri, rekli oprosti na vrijeme ljudima do kojih im je stalo, promijenili posao na vrijeme, putovali i odvažili se nešto napraviti. Žale za time što su uvijek imali osjećaj da ima još puno vremena, a onda je u jednom trenutku to vrijeme nestalo.

U svakom slučaju, razgovor koji vrijedi poslušati.