SLAVONSKI BROD - Brodsko planinarsko društvo „Dilj Gora „ ove godine obilježava stoljeće postojanja, o čemu zbog raznoraznih planinarskih aktivnosti ove godine već „pjevaju i ptice na granama“, no sinoćnja svečanost u Glazbenoj školi u Slavonskom Brodu ipak je bila nešto posebno.

Na akademiji uz nazočnost glavnog tajnika Hrvatskog planinarskog saveza Alana Čaplara, predsjednika PU Slavonskih planinara Otmara Tosenbergera te planinarskih prijatelja iz Nove Gradiške, Požege, Županje, Đakova, Virovitice, Varaždina,… bilo je govorancija, dodjele nagrada, zahvala,… a sve s ciljem zaokruživanja cjelogodišnjih aktivnosti kojima su planinari htjeli podsjetiti ne samo Brođane i okolicu, nego sve ljubitelje prirode u Hrvatskoj na vrijednu činjenicu kako je u ravnoj Slavoniji, gdje nema ni jedne «prave planine» niti vrha višeg od 411 metara, davne 1924.godine u tadašnjem Brodu na Savi, osnovana planinarska organizacija i to među prvima u Hrvatskoj. A ponosno živi i danas.

Kroz brojne dosadašnje tekstove i na ovom portalu, o vrijednom Društvu (čija sam članica i sama gotovo četiri desetljeća), čitatelji su mogli saznati puno toga o svim aktivnostima. Premda je na sinoćnjoj svečanosti prikazan i film-vremeplov PD Dilj, koji također progovara o povijesti Društva, za one koji nisu nazočili možda vrijedi podsjetiti na neke detalje, koji su u velikoj mjeri preuzeti iz pravog izvora informacija, knjige Teodora Trifunovića, nekadašnjeg člana ovog Društva, iz bosanskog Broda.

Dakle, kada je poznati brodski ljekarnik Eugen Šrepel, s nekolicinom prijatelja utemeljio planinarsku organizaciju i izabran na njezino čelo, krenuli su susreti Brođana s prirodom na nešto drugačiji način. Već godinu dana nakon osnivanja društvo je brojilo 22 člana, organiziraju se zanimljivi izleti na obližnju Pljuskaru, Vidovo brdo, Psunj, Lipovicu pa i puno udaljenije Julijske i Kamniške Alpe, Jahorinu,…

Broj planinara ubrzo je porastao na 80, a broj izleta tijekom godine na 50. Prvi planinarski objekt, bila je drvena kućica na Lipovici, sagrađena 1935. godine, s kuhinjom i spavaonicom - predviđena za deset osoba i nazvana Torbarovo sklonište, u čast osnivača hrvatskog planinarstva Josipa Torbara. Planinari su tada, popularizirajući novi oblik druženja i aktivnosti, imali i knjižnicu, izložbe fotografija, poučna predavanja. Tada je iznjedrena ideja da Pljuskara postane svojevrsni turistički centar, sa skloništem, bazenom i raznim sadržajima, a nije ostvarena zbog predratnih i ratnih zbivanja. Gotovo pola stoljeća kasnije (1984. godine) na Pljuskari su postavljeni temelji za brvnaru, a tek 2000. godine, radom brodskih planinara, niknula je planinarska kućica s terasom i postala najčešća destinacija ne samo planinara nego i gljivara, dobronamjernika (ponekad i onih koji to nisu) i zaljubljenika u čistu, netaknutu prirodu..

Nakon Drugog svjetskog rata rad društva je obnovljen, a 1951. godine dodijeljena mu je na korištenje kuća sa zemljištem i hrastovom šumicom, koja je kasnije, poznatija kao Popovićeva šumica, postala zanimljivo i često posjećivano izletište svih sugrađana, a tako je i do danas.

Planinarski dom, 1984. je godine dobio ime po jednom od osnivača planinarstva u Hrvatskoj, Đuri Pilaru. Danas je u vlasništvu Grada, dan na upravljanje planinarima, koji ga održavaju i paze i služi kao temelj planinarskog života Brođana. Najbrojniju organizaciju od čak 526 članova, zabilježili su planinari 1984. godine. Nakon Domovinskog rata, broj planinara u PD Dilj Gora kretao se oko 150 - onih koji plaćaju članarinu, koji markiraju staze, uređuju okoliš, grade i održavaju planinarske objekte, a u novije vrijeme sve je veći broj mladih ljudi koji nastavljaju promicati na najbolji način davno začetu ideju o značaju vraćanja prirodi i života u skladu s prirodom. Godinama sam kroz tekstove podsjećala na ove činjenice.

A sinoć je među ostalima na značajni jubilej podsjetio i predsjednik društva Siniša Damjančić, pročitavši tekst koji je planinar Krešimir Gažo napisao za rođendan društva u srpnju ove godine. „Prije točno stotinu godina, 25. srpnja 1924. bio je petak. Tog ljetnog dana Eugen Šrepel u prostorijama Hrvatske čitaonice (na mjestu današnjeg kina Hrvatski dom ili ono što je od njega ostalo) osnovao je zajedno s malom grupom brodskih uglednika i ljubitelja planinarstva naše planinarsko društvo. Tadašnja država zvala se Kraljevina SHS, novac je bio dinar, Slavonski Brod zvao se Brod na Savi... U tih stotinu godina mijenjale su se i raspadale države, izmjenjivale su se valute, ratovi su ostavljali trag na našem gradu, našim precima i svima nama. Bilo je tu kao i u svakoj zajednici - uspona i padova, dobrih i loših dana. Ipak, društvo je i dalje tu... I to zahvaljujući samo jednome - ljudima koji ga čine, planinarima, onima koji uživaju u ljepoti prirode, bio to Dilj, Papuk, Velebit ili Alpe. Onima koji svojim djelima žive planinarstvo, pomažu da naša zajednica i grad budu bolje mjesto. Gdje će biti mjesta za sve i gdje će se svatko osjećati ugodno i dobrodošlo, bez obzira na godine, spol, obrazovanje, fizičku spremnost ili bilo što drugo. I zato, svim članovima, onima koji nas prate i podržavaju ili na bilo koji način sudjeluju i pomažu u radu društva, jedno veliko hvala. Ovih stotinu godina nije malo i treba nam poslužiti kao poticaj da i dalje idemo u pravom smjeru - a to je da nastavimo raditi na dobrobit brodskog i hrvatskog planinarstva. Nitko sretniji od nas ako 25. srpnja 2124. netko bude čitao ovaj tekst. Kakva bi to obljetnica bila! Još jednom hvala svima i sretna nam prva 100-godišnjica“, rekao je Damjančić.

U svečanoj prigodi, Otmar Tosenberger je istakao značaj PD Dilj gora, rekavši kako je „to društvo možda najstabilnije od svih i stup organizacije slavonskih planinara, dok je Alan Čaplar čestitao brodskim planinarima u ime HPS-a naglasivši kako se planinarstvo nigdje nije tako čvrsto ukorijenilo kao u Slavonskom Brodu. A tome svjedoče respektabilni rezultati kroz kilometre uređenih staza, objekata (planinarski dom,kuća na Pljuskari), rad s mladima kroz planinarske škole, uspjeh u izdavaštvu (časopis Planinar),…

A kako i dolikuje, važni gosti su najzaslužnijim brodskim planinarima uručili i priznanja, HPS-a. Najveće priznanje, Plaketu Hrvatskog planinarskog saveza, dobio je Zlatko Gorec. Plaketom je nagrađeno i Društvo u cjelini. Koliko je to važno priznanje pokazuje činjenica da ih je kroz proteklih 150 godina planinarstva u Hrvatskoj, dodijeljeno samo 330. Također veliko priznanje, Zlatni znak, dodijeljen je Marici Petričević, Adamu Đaković, i Marku Rubilu. Srebrni znak uručen je Dragici Rubil i Josipu Zubaku, dok su Brončani znak dobili Dobrila Đurić, Vlasta Novosel, Dario Đurđević, Željo Marković, Gordana i Branimir Popović, Goran Bašić, te Ivan Kovač.

Posebno svečan ton sinoćnjoj Akademiji dali su nastupi učenika slavonskobrodske Glazbene škole.

Nakon cijelog stoljeća šetnji i promicanja ljepote planina i prirode uopće, uz brojne naporne pohode nebu pod oblake i prisjećanja na mnoge bivše planinare koji su utkali svoje želje i dobre ideje za život u skladu s prirodom možemo se i sada složiti sa osnivačem planinarstva u Brodu, Eugenom Šrepelom koji je davne 1937.godine zapisao kako je «dodir s prirodom i njezinim ljepotama najbolji lijek da cijelo društvo krene onamo kamo treba». A da treba i da se može potvrđuje i trenutno najstariji član Diljevaca, 85-godišnji Đuka Knežević, svojevrsna maskota i dobri duh Društva, čovjek s osmijehom na licu i uporni hodač koji ne odustaje od planinarstva i smatra da pozne godine ne smiju biti isprika onima koji mogu hodati, što dokazuju njegovi vršnjaci u Sloveniji, Slovačkoj… Đuka je dobitnik svih planinarskih priznanja, a najviše se, kaže, obraduje susretu s ljudima koje godinama sreće na istim stazama.

Druženje je Diljevcima uvijek bilo značajno, posebice uz JOKS-e, nekadašnji planinarski bend, koji na žalost više ne postoji, pa je i sinoć nastavljeno u kazamatu brodske Tvrđave… uz priču, smijeh i neizostavnu pjesmu uz iskrene želje za novim susretima. A za one koji ostaju i mlade koji dolaze i nastavljaju rad društva, neka PD Dilj gora živi barem još stoljeće.