Kritiziranje novinarke zbog njezine reakcije na odgovore umirovljenika može odvratiti pozornost od same priče i njezine važnosti. Umjesto toga, trebali bismo zahvaliti i novinarki i umirovljeniku Idrisu što su podijelili inspirativnu priču o ljubavi, predanosti i zajedničkom životu.
U posljednje vrijeme, video objavljen na portalu Mirovina.hr, u kojem 90-godišnji umirovljenik Idris govori o svojoj pokojnoj supruzi, izazvao je lavinu negativnih komentara usmjerenih prema novinarki koja je vodila razgovor. Mnogi su je kritizirali zbog njezinih kratkih odgovora poput “aha, aha”, “okej”, "da, da",... smatrajući ih neprimjerenima u tako emotivnom trenutku. Međutim, smatram da je važno sagledati širu sliku prije nego što donosimo osude (jer tko se nije našao u takvom trenutku ne može ni znati kako je to).
screenshot FB
Novinarstvo na terenu često zahtijeva brzo prilagođavanje situacijama koje nisu uvijek predvidljive. U ovom slučaju, novinarka je naišla na gospodina Idrisa koji je spontano podijelio svoju dirljivu životnu priču. Moguće da je i sama bila iznenađena njegovom otvorenošću, ali je i zanijemila pred ljepotom tog životnog trenutka. Njezini kratki odgovori mogli su biti rezultat želje da ne prekida njegov emotivni izričaj, dopuštajući mu da slobodno izrazi svoje osjećaje.
Važno je također prepoznati da su takve priče rijetke i dragocjene. Gospodin Idris je s novinarkom pa tako i sa svima nama podijelio neočekivano intimne detalje o svojoj ljubavi i životu, pružajući uvid u vrijednosti koje često zaboravljamo cijeniti. Umjesto da se fokusiramo na način na koji je intervju vođen, trebali bismo se usredotočiti na poruku koju priča prenosi.
Kritiziranje novinarke zbog njezine reakcije može odvratiti pažnju od same priče i njezine važnosti - s čime se nerijetko susrećemo i u lokalnom novinarstvu (kada vrijeđanjem osobe ili nekog medija komentatori skreću pozornost s merituma neke dobre priče). Umjesto toga, trebali bismo zahvaliti i novinarki i gospodinu Idrisu što su podijelili s nama ovu inspirativnu priču o ljubavi, predanosti i zajedničkom životu.
U vremenima kada su negativne vijesti i senzacionalizam često u prvom planu, ovakve priče podsjećaju nas na ljudskost i vrijednosti koje bismo trebali njegovati. Stoga, umjesto da osuđujemo, zahvalimo svima koji su omogućili da ova priča dođe do nas.
