SLAVONSKI BROD - Posljednjih nekoliko mjeseci mnogi katolički vjernici u gradu i šire bili su pomalo tužni. Razlog tome bilo je razmještanje određenog broja svećenika, zbog čega su se mnogi od njih, nakon višegodišnjeg služenja, morali oprostiti od svojih župljana.

- Baš mi je žao što je otišao. Bio je sjajan svećenik, svi smo ga obožavali i bili kao jedna velika obitelj - rezignirano je jedan vjernik s Naselja Andrije Hebranga prokomentirao odlazak svećenika Tomislava Ćurića.

Što stoji iza te prakse Crkve, upitali smo njega samog.

- Prebacivanje svećenika u novu župu u Crkvi je zapravo uobičajeno. Na razini Crkve u Hrvatskoj bilo je dogovoreno da je neki optimalni „mandat“ za jednog svećenika deset godina, ali to nije strogo pravilo. Naime, nadbiskup može svećenika, u dogovoru s njim i drugim svećenicima, razmjestiti u novu župu ako za to postoji neki opravdan razlog. To premještanje automatski poteže potrebu za premještanjem i nekih drugih svećenika, pa se svi „rotiramo“, i tako se situacija izmijeni u mnogim župama - objasnio nam je Tomislav Ćurić.

U njegovu slučaju razlozi su bili zdravstvene prirode te povećan opseg posla zbog profesorskih obveza na fakultetu u Osijeku. Na primjedbu da mnoge vjernike premještanje svećenika nije obradovalo, Tomislav Ćurić kaže:

- Da, ja to razumijem. Na Hebrangu, gdje sam služio 13 godina, jako sam se povezao s ljudima i nije mi bilo lako otići. Ali, isto tako, smatram da je „osvježenje“ ponekad poželjno i da treba priliku pružiti i drugim svećenicima.

A zbog čega vjernici nekog svećenika najviše zavole, svoje je iskustvo podijelio gospodin s početka teksta.

- Najviše su mi se sviđale Tomislavove propovijedi. Mnogi svećenici imaju duge, a manje sadržajne propovijedi. Njegove su bile kraće, ali upečatljive. Također, znao je u njima biti i oštar kad je trebalo, imao je jasan stav o svemu.

Tomislav Ćurić objašnjava da je dobro propovijedanje, koje je mnogim vjernicima i najvažniji dio mise, umijeće za koje treba i talenta i učenja te skromno dodaje kako svaki svećenik ima neki „dar“, odnosno da su svi jednako vrijedni.

- Svatko je od nas blagoslovljen nečime. Ako već neki misle da imam dobre propovijedi, s druge strane, ja slabije pjevam. Najvažnije je da je svećenik potpuno predan „stadu“ kojem služi.

Potaknuti slučajem iz Nizozemske, u kojoj broj svećenika i vjernika drastično opada, pitali smo ga je li taj na Zapadu odavno prisutan trend prisutan i u Hrvatskoj.

- Nažalost, jest. Primjera radi, na Bogosloviji je nekada bilo 90 kandidata, a nedavno ih se prijavilo tek 10. Zbog toga mi svećenici danas „pokrivamo“ veliki prostor. Isto tako, nekada mi je na misi znalo biti 300 vjernika, a danas ih se toliko skupi na dvjema misama. U tome ne vidim drugo nego lijenost i pasivnost ljudi, naročito nakon  „pauziranja“ tijekom pandemije - bio je na kraju, kako mu i dolikuje, pomalo oštar Tomislav Ćurić.

No, kako nas i vjera uči da stvari u životu uvijek treba gledati pozitivno, možda stanari slavonskobrodskog Naselja Hebrang - u konačnici - uspiju iz Ćurićeva odlaska izvući i nešto dobro. Primjerice, možda novi župnik odluči ukinuti glasnu kasnonoćnu zvonjavu i puštanje crkvenih pjesama o kojima je PLUSportal ranije pisao OVDJE.