2248
Prikaza
0
Komentara
SLAVONSKI BROD - Nekomu je nešto čarobno, nekomu djevojka, dečko, pjesma, automobil, putovanje... a Ivici Klemu, bivšem atletičaru, maratoncu i branitelju, koji se nakon ranjavanja tijekom Domovinskog rata teškom mukom izvukao iz 17-dnevne kome, čarobna je priroda, posebice Pljuskara, koju kao planinar i zaljubljenik gotovo svaki dan pohodi proteklih 16 godina vraćajući joj nekadašnji izgled ali vraćajući i sebe ponovo u život koji ima smisla. O Ivici smo već pisali, no taj je planinarski zanesenjak svoje poduhvate proteklih godina vrijedno bilježio fotoaparatom i video snimkama iz čega je nastalo preko 50 fotoalbuma i značajan broj video filmića, a skraćeni uradak sinoć je pokazao planinarskim kolegama u planinarskom domu "Đuro Pilar".
Film, kaže Ivica, daje odgovor na pitanje "zašto", a za njega je Pljuskara odgovor na sve i dokaz da se snovi mogu ostvariti ako ih slijedimo. Nije bilo lako kada se sam suočavao sa fizički zahtjevnim poslom pomicanja debelih balvana, stijena ili godinama obraslog kamenja što je zatvaralo nesmetani prolaz vode iz ukupno osam izvora. Satima, danima i mjesecima je "lopatao", izvlačio i čistio dno nekadašnjeg Panonskog mora dok opet nije otkrio ljepotu slapova koji su ponovo žustro potekli vraćajući ga u život.
"Voda je izvor života, a izvor života je na Pljuskari", ističe Ivica otkrivajući sebi i ostalima čaroliju nadomak grada koja je još davno Brođanima bila odmak od uobičajenog i izlet u začuđujuću ljepotu. "Pljuskari sam vratio vodu, a ona meni život", ponavlja ovaj neobični zaljubljenik u prirodu, čime bi prije svega želio "zaraziti" djecu i mlade.
A oni su s puno radosti pokazivali interes kada ih je nekoliko puta vodio "čarobnom stazom kroz čarobnu šumu", o čemu bi poslije pisao i kratke priče.
Početak je čarobne staze na vrhu brda u Brodskom Vinogorju, gdje se nalazi i ljetnikovac Brlićevac odakle su potekle priče Ivane Brlić Mažuranić. Na vrhu brda, čuvar Čarobne šume (kako sebe Ivica zove) pokazuje rukom gdje je Pljuskara; tamo iza osam brda.
"Odrasli odmah pitaju je li daleko i koliko je potrebno hodati, a djeca samo pitaju - je li čarobno, jer oni znaju da to čarobno daje veliku snagu".
I tako kroz priču kreću s prvog brda spuštajući se desetak minuta pa se 5 minuta penju na drugo brdo nazvano Vrata, koja su uvijek "otvorena" kad dolazimo, a "zatvaraju se kada ga napuštamo". Iza sebe ostavljaju kuće, ceste, ljude, brige i grad. A onda dolaze do trećeg brda zvanog Terasa, odakle se vidi četvrto ili Čarobnjakovo brdo. Zanimljiv je posebno silazak s tog brda jer se mora proći uz ponor, objašnjava Ivica i dodaje - ali nije opasno. Za pet minuta stiže se i do petog brda nazvanog s razlogom Zeleni otok a onda desetak minuta spuštanja po sredini "lijevka" do šestog, malenog brda koji je zbog toga i nazvan Palac. S tog se mjesta pruža pogled na sedmo i Najduže brdo koje je i najviše pa možda i najčarobnije na toj stazi. Silazak je malo zahtjevniji pa slijedi kraći odmor prije uspona na osmo i zadnje na Čarobnoj stazi, Debelo brdo, s kojega onda slijedi 15 minuta spuštanja u dolinu kroz Put lijana na kojemu se nalaze i čudna čarobna stabla:Veliki i Mali grudnjak, Pinokio, Bodljikavo prase... a kada se prođe preko dva metra dubokog jarka punog lišća opet su na stazi čudna stabla Gljiva, Romeo i Julija, Ljuljačka. Desetak minuta dalje hodom kroz područje Trešnjevke pa preko šumske ceste dolazi se do ogromnog stabla nazvanog Mamut a netom iza njega i skriveni put prof.Baltazara koji vodi ravno do izvora. "Čujemo žubor i kao da ulazimo u neki drugi svijet. To mjesto zovem Oaza", govori Ivica i sam oduševljen razrogačenim dječjim očima koje je vodio putem prema čarobnoj šumi. Slijedi hodanje kroz Put kopriva pa na livadu te kroz Gušterov prolaz uz potok koji vodi do ulaza u Čarobnu šumu koju čuva stablo Kozlić. I nitko od djece ne pokazuje umor gledajući stijene, kanjone, izvore, špilje ogromna stabla... osluškujući snagu vode.
U meditativnoj tišini planinari su gledali Ivičin film o Pljuskari premda ju, kao najčešću desetinaciju, znaju "kao svoj džep", ali mnoge detalje ranije nisu zamijetili, a oni su važni posebno za djecu i mlade, generacije koje dolaze. Stoga su u spontanom razgovoru nakon filma naglasili potrebu za "dijeljenjem ljepote" s onima koji vole prirodu, posebice s djecom koja će na taj način upoznati ljepote svoga kraja i možda se zaljubiti u čarobnu šumu kamo će kao stariji zasigurno povremeno pobjeći od surove svakodnevice kako bi se "sreli sa sobom". Prvi korak je zainteresirati učitelje.
No, za ozbiljniji pristup, potrebno je uključivanje šire zajednice, svojevrsna zaštita krajolika kako bi ga sačuvali od rušenja stabala, od devastacije. Ivica i ostali planinari su do sada u više navrata s raznim dopisima to i pokušavali, šaljući ih prema nadležnima, no, nažalost - bez odgovora.