SLAVONSKI BROD - Ponekad nam se čini kako šume i šumarci kakve pamtimo u okolici Slavonskog Broda i obližnjim selima, danas više nisu isti. Razumljivo, kod mnogih se građana zbog toga javlja pitanje sade li odgovorni zadnjih godina dovoljno novih stabala.

Obratili smo se Hrvatskih šumama kako bi nama i našim čitateljima objasnili što sve ulazi u stručni postupak „biološke obnove šuma" koji laici često nazivaju pošumljavanjem.

S obzirom da su šume u nestajanju uglavnom privatne, upitali smo moraju li njihovi vlasnici također brinuti o tomu da djeluju po principu „jedan za jedan" odnosno jedno posađeno stablo za jedno posječeno.

- Što se tiče privatnih šuma, tu Hrvatske šume d.o.o. nisu nadležne jer one gospodare samo državnim šumama. Privatnim šumama sukladno Zakonu o šumama gospodare privatni šumoposjednici uz pomoć Savjetodavne službe, te su se također dužni pridržavati odredbi Zakona o šumama. Što se tiče državnih šuma, koje su u nadležnosti Hrvatskih šuma d.o.o., to se čini u potpunosti u skladu sa Zakonom o šumama i Osnovom gospodarenja koje se donose na razdoblje od deset godina. Osnovom gospodarenja utvrđuje se ekološka, gospodarska i socijalna podloga za biološko poboljšanje šuma i povećanje šumske proizvodnje, odnosno točno je izmjerena drvna zaliha, te izračunat prirast i godišnji etat – količina drvne mase koja se može proizvesti na godinu. - odgovorili su nam iz Ureda za odnose s javnošću Hrvatskih šuma.

Nikad se ne siječe više drvne mase nego što prirasta, tako da se drvna masa zapravo stalno povećava pa je Hrvatska jedna od najšumovitijih država u Europi.

Cilj gospodarenja šumama je održivo i skladno korištenje svih funkcija šuma i trajno poboljšavanje njihova stanja.

Hrvatske šume d.o.o. to čine na održiv način, što znači kako se nikad ne siječe više drvne mase nego što prirasta, tako da se drvna masa zapravo stalno povećava i RH je jedna od najšumovitijih država u Europi.

Osim toga, u Hrvatskoj je 95 posto šuma prirodno (vrlo je malo plantaža i kultura). Za prirodne šume karakteristično je da se na kraju ophodnje pomlađuju pomoću sjemena, koje padne s krošanja starih stabala. Takav način zove se prirodno pomlađivanje. Kad prirodno pomlađivanje ne uspije, šumari pribjegavaju pošumljavanju, odnosno umjetnom podizanju šume. To se radi sadnjom sadnica ili sjetvom sjemena.

Pomlađivanje pod zastorom krošanja starih stabala oplodnim sječama se obavlja s tri temeljna sijeka - pripremnim, naplodnim i dovršnim.

Pripremni sijek je prvi sijek koji se obavlja s obzirom na pomlađivanje. Njime se stvaraju uvjeti koji će omogućiti da se na pomladnoj površini pojavi brojan i vitalan prirodni ponik i pomladak onih vrsta dvreća koje želimo u budućoj sastojini. U ovom sijeku iz sastojine se uklanjaju morfološki loša, deformirana i prekobrojna stabla, stabla onih vrsta čije sjeme u prvoj fazi pomlađivanja ne želimo na pomladnoj površini. Naplodnim sijekom treba na pomladnu površinu dovesti toliko svjetla koliko je potrebno poniku da se pojavi i razvija u pomladak, a pomlatku da se dalje razvija i jača. U naplodnom sijeku posiječe se oko polovice stabala koja se na pomladnoj površini nalaze nakon pripremnog sijeka. To razdoblje traje do doba kad je novi naraštaj dovoljno sazrio da nije potrebna zaštita starih stabala, koja se onda sijeku u punoj zrelosti. Dovršnim sijekom uklanjaju se preostala stara stabla s pomladne površine. Njime se završava izmjena generacija.

- Dakle, nijedna površina nakon sječe ne ostane gola i bez podmlatka. Jedino što ta mlada stabla laičkom oku djeluju kao trava ili mali grm. - poručuju iz Hrvatskih šuma.

Uzgojni radovi stručno se nazivaju biološka obnova šuma (BOŠ). Osim pošumljavanja, BOŠ uključuje radove čuvanja šuma, popune sadnicama, njege sastojina, čišćenja, prorede, praćenje biljnih bolesti, zaštitu od njih, te na području gdje postoji opasnost od požara projektiranje i izradu protupožarnih prometnica, njihovo redovno održavanje, sanaciju od požara i sl.

Time su Hrvatske šume objasnile kako se stara sastojina (šuma) nadomješta novom, pri čemu korist ima i drvna industrija koja dobiva prijeko potreban resurs za daljnju preradu.

Čini se kako razloga za strah od izumiranja slavonskih šuma ipak nema. Dug proces rasta stabala laicima se vjerojatno ponekad može učiniti predugim te stvoriti privid praznine na mjestima gdje su prije desetak godina stajale guste šume, ali ne preostaje nam ništa drugo doli vjerovati kako se o našim šumama država brine na održiv i učinkovit način.