Stari Rimljani su prije više od dvije tisuća godina shvatili vrijednost čiste, pitke vode te postali čuveni po gradnji svojih akvadukta od kojih se neki koriste i danas. Razmaženi modernim životom, u 21. stoljeću smatramo minimalne komunalne standarde obveznim i lako ostvarivim, a naša prirodna bogatstva često uzimamo zdravo za gotovo i za njih nedovoljno skrbimo.
KADA živite u gradu, kao što sam i sam živio do prije dvadesetak godina, pojedine prednosti gradskog života doživljavate po onoj : „…jer ja to zaslužujem!" . Međutim, promjenom mjesta stanovanja, mijenjaju se i stil života i prioriteti. Jedan od njih i gotovo najvažniji je voda!
Iskreno, prije nikada nisam razmišljao o vodi. Njeno korištenje se podrazumijevalo i to u neograničenim količinama. Možda bi samo nešto veći račun od „Vodovoda" ponekad iznudio pitanje – jesam li zaista toliko potrošio? Uselivši u novu kuću koja je imala cisternu velike zapremine, ostao sam bez vode za dva tjedna! Uporno sam se držao priče i uvjerenja kako su majstori napravili propust kod izgradnje i kako cisterna negdje „pušta". Svi su bili krivi: radnici, krupan šljunak pri betoniranju, loše šalovanje…u stvari, istina je da je cisterna savršeno napravljena, ali sam u novu kuću donio stare navike iz grada, odnosno nemarno trošio vodu!
Škola je trajala kratko i vrlo sam brzo morao usvojiti te početi primjenjivati nova znanja o štednji. Doduše i cijena vode koju vam dovezu, vrlo vas brzo nauči pameti. Tako za šest kubika vode uredno platite oko 450 kuna. Naime, nemamo tu sreću da nam netko pomogne u sufinanciranju kao što se to događa na otocima. Zašto kod nas nije uvedena ista praksa kad se zna da je dio stanovništva zbog nepostojeće infrastrukture ovisan o Božjoj volji ili ako je sretniji, ima kakvu takvu žilu za bunar?
Bogatu vodenu žilu nemam, a kišnica nije dostatna za potrebe domaćinstva. I tu nastaje problem. Ulažete trud i novac kupujući sjeme i obrađujući vrt da biste u sedmom mjesecu gledali povrće kako skapava zbog nedostatka vlage. Koliko bi bio isplativ povrtnjak kojeg zalijevate s vodom po navedenoj cijeni, prosudite sami. Ovo su osnovne potrebe, a u znanstvenu fantastiku spada zalijevanje travnjaka, cvijeća, pranje auta ili tepiha, na primjer.
Gdje ćete živjeti stvar je osobnog izbora i srećom se čovjek brzo prilagodi pa je to bio slučaj i sa mnom, samo što sam postao primjetno osjetljiviji u odnosu na druge građane, kad je u pitanju voda, privatni ili državni izvori čiste vode i njihovo neadekvatno održavanje. U potpunosti mogu shvatiti važnost upozorenja iz članaka koje objavljuju mediji vezano uz nekontrolirano korištenje pitke vode i njen nedostatak u skoroj budućnosti.
Vlada mit kako Hrvatska obiluje izvorima čiste vode. Mnoge svjetski poznate tvrtke poput Nestlea (najveći prehrambeni koncern na svijetu, i najveći švicarski industrijski proizvođač), stalno traže i otkupljuju nove izvore. Kako bi izbjegli crne scenarije, presudno je posvetiti veću pozornost brojnim izvorima koje imamo na području županije. Bilo bi dobro imati javno dostupan registar izvora pitke vode provjerene kvalitete, te konstantno podizati svijest građana o važnosti njihova očuvanja i nezagađivanja.
