SIBINJ - "Samo srcem čovjek dobro vidi. Ono bitno očima je nevidljivo." Mudrost je to iz knjige Mali princ. Ali sinoć je u sibinjskoj Osnovnoj školi srce 'malih princeza i prinčeva' do te mjere ispunilo sportsku dvoranu emocijama i pozitivnom energijom da je ona bila opipljiva i vidljiva. Okupili su se učenici škole "Sibinjske žrtve" kako bi održali humanitarni koncert za svoju Martinu Topalović. Vedru i nasmijanu kolegicu koja je uvijek zračila radošću i toplinom, a kojoj je početkom školske godine dijagnosticirana leukemija. Pozvali su učenici sve susjede, prijatelje, poznanike, sve znane i neznane, neka dođu na njihovu priredbu i svojim dobrovoljnim prilogom  i pozitivnom energijom daju podršku Martini i pruže pomoć njenoj obitelji. Pozivu se odazvao toliko veliki broj ljudi da je školska dvorana bila ispunjena do posljednjeg mjesta.

- Jedna sasvim bezazlena pretraga pokazala je nažalost svu ozbiljnost situacije u kojoj se naša Martina našla. Morala je početkom školske godine krenuti u Zagreb na liječenje, jer je bolest brzo napredovala. Suočeni i ranijih godina s teškim životnim borbama pojedinaca i u ovom kolektivu, razgovarali smo i riječ po riječ, ideja po ideja i kolegice i kolege odlučili su pomoći obitelji. Željeli smo im pokazali da smo kao zajednica spremni pomoći te kako smo u ovom, za njih posebno teškom trenutku, uz njih - kazao je ravnatelj sibinjske škole Josip Šišmanović, ne mogavši skriti emocije zbog činjenice da su mještani općine Sibinj i njihovi gosti prepoznali ovaj projekt i odazvali se u toliko velikom broju. 

Emocije nije mogla skriti niti Martinina razrednica, Maja Aladrović. - Bila je vedar duh, uvijek nasmijana i vesela. Njena bolest bila je šok za sve nas, ali je probudila u nama potrebu da joj pokažemo kako je i koliko, svojim odnosom prema životu, utjecala na sve nas - kazala je Aladrović. Martinine razredne kolege za sinoćnji su program pripremili nekoliko tekstova na temu "kako je ona promijenila njihov život, kako je lijepo biti zdrav i kako i njoj žele to isto: da što prije ozdravi i vrati im se". 

Ista želja vodila je i sve ostale sudionike programa ove hvale vrijedne humanitarne priredbe koju je, ne skrivajući suze, pratio i Martinin otac Josip. A dok je zbor pjevao kako 'djeca nose svjetove na dlanu' i da 'jutra kad zbog djece svanu nikad tugu upoznati neće' gotovo svima su zasuzile oči, a srca se ispunila nadom i molitvom da Martinina jutra ponovno budu sretna i vesela te ispunjena njenim zvonkim smijehom. I optimizmom kojim je zračila. Imala je Martina prilike, zahvaljujući pametnim telefonima i Internetu uživo, u bolesničkoj postelji pratiti ono što se događalo sinoć u njenoj školskoj sportskoj dvorani kojom će, nadamo se, i sama opet skoro trčati i vježbati, pjevati na priredbama kako je to činila za Dan škole. Sigurno su i njoj proradile emocije, a oči se ispunile suzama, no ne sumnjamo kako joj je srce bilo puno ljubavi koje su sinoć iz Sibinja sudionici i posjetitelji poslali prema Zagrebu i svojoj Martini.

- Danas nije s nama jer je na liječenju, ali je u našim srcima, molitvama, pjesmi, plesu, glumi i osmijehu svakog djeteta koje sudjeluje u ovom programu. Nadamo se da će Martina uskoro opet biti s nama. Ovdje. Na ovoj pozornici - susprežući suze kazale su njene školske kolege koje su sinoćnjim programom Martini poslali 'srce ljubavi' kao poticaj da lakše svlada teške trenutke u kojima se trenutno nalazi kako bi se sutra s njima opet mogla smijati i veseliti svakom novom danu i jutrima koja više neće donositi tugu.