PEKING - Prediplomski i diplomski studij arheologije i povijesti u Zadru, dvosemestralni programi Mirovnih i Ženskih studija, doktorat u Pekingu, postdiplomski studij komparativne mitologije u Indiji - sve su to već ostvarene 'zlatne medalje' 34-godišnjeg Požežanina, Gorana Đurđevića.

Goranova priča započinje tako što je u svojoj rodnoj Požegi završio osnovnu školu, potom i gimnaziju nakon koje je otišao studirati na Sveučilište u Zadru, a na kraju je završio u Pekingu.

- Nakon Zadra, a prije odlaska u Peking, u Zagrebu sam realizirao dvosemestralne programe Mirovnih i Ženskih studija. Uslijedio je moj odlazak na Sveučilište Capital Normal u Pekingu - kako za mene to još uvijek nije bilo dovoljno, stekao sam i diplomu postdiplomskog studija komparativne mitologije na Sveučilištu u Mumbaiju. Nažalost, taj indijski postdiplomski je bio online, stoga nisam bio u Indiji. U međuvremenu sam boravio jedan semestar na kalifornijskom sveučilištu u Los Angelesu (UCLA). - za SBplus kazao je 34-godišnjak.

Nezaposlenost u Hrvatskoj odvela ga u Peking

Što ga je, osim studija, odvelo u glavni grad Narodne Republike Kine u kojem živi gotovo šest godina, otkrio nam je i sam.

- U Kinu sam otišao iz nekoliko razloga. Prvi razlog odlaska iz Hrvatske bila je i nemogućnost dobivanja posla u struci. Mene su oduvijek privlačili znanost i istraživanje, a nije bilo mjesta da dobijem takav posao - čak niti u široj struci kao što su arhivi, muzeji, škole,… iako sam redovito sudjelovao na natječajima i slao mnogo zamolbi. Drugi razlog je, pak, bila želja za napretkom u profesionalnom i privatnom smislu. Kad sam odlučio otići u inozemstvo, razmatrao sam najbolje ponude, a po tome pitanju Kina je bila na vrhu. Kineska stipendija je izvrsna i pokriva apsolutno sve - povratnu kartu jednom godišnje za Hrvatsku, smještaj u dvokrevetnoj sobi, školarinu fakulteta, troškove upisa, zdravstveno osiguranje i stipendiju u iznosu od 3500 kuna. Treći razlog bio je istraživanje i širenje okvira jer sam želio saznati više o Aziji, Dalekom Istoku i Kini - ponajviše o Han dinastiji. - govori nam Goran.

Iako je u Kinu otišao iz prethodno nabrojanih razloga, u Hrvatskoj je radio određeno vrijeme te se krajem kolovoza 2017. godine zaputio u Peking gdje radi kao profesor na Sveučilištu za strane studije i predaje četiri kolegija - Ekohumanistiku, Digitalnu humanistiku, Carstva u komparativnoj perspektivi i Globalne antičke svjetove.

- U Hrvatskoj sam radio na više mjesta. Nakon završetka studija u Zadru, u potrazi za poslom, vratio sam se u Požegu gdje sam nekoliko mjeseci bio nezaposlen. Nakon toga, krenuo sam sa stručnim usavršavanjem - riječ je bila o tada popularnoj mjeri od 1600 kuna mjesečno - s trajanjem od godinu dana u Osnovnoj školi Antuna Kanižlića, nakon čega sam ponovno bio nezaposlen. Prošao je i taj kratki period nezaposlenosti te sam bio na zamjeni u istoj školi još 18 mjeseci. Potom sam opet bio nezaposlen i preselio se u Zagreb gdje sam radio na mjestu tajnika u Hrvatskom savezu CB radioklubova. - pojašnjava nam.

Uz želju za napretkom, objavio je i tri knjige

Osim što ga je želja za napretkom te potraga za poslom u struci odvela u Peking, njegovim željama nije bilo kraja te je dosad objavio tri knjige i još toliko ih je i uredio.

- Istaknuo bih dvije koje su objavljene tijekom posljednjih mjeseci. Prva je „Svila, zmajevi i papir" koju sam napisao u koautorstvu s kolegom Zvonimirom Stopićem - Zagrepčaninom i profesorom na Sveučilištu Capital Normal u Pekingu. Knjiga je zamišljena kao uvodnik u prošlost Kine počevši od prvih ljudi pa do kraja carske Kine. Pisali smo je nekoliko godina i smatram da ima nekoliko posebnosti. S jedne strane, to je relativno kratka knjiga s veoma malim poglavljima pisanima razumljivim jezikom pa je mogu čitati i srednjoškolci i studenti i zainteresirana javnost. S druge pak strane, sintetizirali smo golemu literaturu i povijesne izvore na različitim jezicima uključujući kineski, engleski i regionalne jezike kako bismo dobili skicu prošlosti kineske civilizacije. Uvijek volimo reći da je knjiga i hrvatski i kineski proizvod. - otkriva nam Goran, dodajući kako knjiga ne bi bila završena bez pomoći njihovih kineskih profesora i kolega.

Njegova druga knjiga naslovljena „Dnevnik čitanja" nastajala je desetak godina, a riječ je o skupljenim prikazima i recenzijama te predgovorima i pogovorima - što je čini 'knjigom koja govori o knjigama'.

- Želio sam pokazati moj dnevnik čitanja i potaknuti ljude na često zanemarene i zaboravljene knjige koje su iznimno važne. Pri čemu podcrtavam ekohumanistiku, odnosno, poveznicu između humanističkih znanosti i ekoloških tema. Takve su znanosti i discipline kao što su ekofeminizam, ekokritika, okolišna antropologija, ekohistorija i mnoge druge iznimno važne za shvaćanje prirode i okoliša u prošlosti i sadašnjosti kao i sve reprezentacije prirode (pejzaža, biljaka, životinja, bolesti, prirodnih nepogoda itd.) u umjetnostima. - pojašnjava nam.

Kinesko mu je ime Gao Shan

Kao što Hrvatska ima svoju kulturu, tako i Kina ima svoju. Goran nam je otkrio kako se snašao među kineskim narodom te kakav je život u državi punoj raznorazne tehnologije.

- Napredovao sam od gore do velike planine. Naime, moje je ime Goran, a kinesko mi je Gao Shan - u prijevodu 'Velika Planina'. Kad je riječ o životu ovdje, on je veoma lagan po pitanju svega. Ovdje sve možemo naručiti online i dolazi u roku 2-3 dana. Pritom ne mislim na dnevne potrepštine kao što su lijekovi, voće i povrće, dostava hrane i slično koje dolazi u roku od 30 minuta. To je velika prednost života u velikom gradu kao što je Peking. Također, sva su plaćanja preko QR kodova i WeChata - mobilne aplikacije poput Vibera ili WhatsAppa - te služi za puno više stvari. Dakle, osim što razgovaramo i dopisujemo se, možemo plaćati u dućanima, naručivati taksi, naručiti se kod liječnika ili kupiti kartu za vlak. Upravo su vlakovi veoma zanimljivi jer su ti brzi vlakovi specifičnost Kine pa za oko pet sati stižemo iz Pekinga u Šangaj koji je udaljen oko 1100 kilometara. Uz sve to, na našem fakultetu u studentskoj menzi postoji robotizirana blagajna koja prepoznaje što ste kupili. Roboti su me poslužili u restoranu i u banci - to je Kina budućnosti. Što se tiče ljudi, oni su veoma pristojni, ali rezervirani prema strancima jer u Kini vlada kolektivni identitet što znači da je velika uloga kolektiva - počevši od obitelji u kojima roditelji i stariji imaju daleko veću ulogu nego što u Hrvatskoj imaju škole, posao i ostalo. Uvijek ste dio kolektiva i uvijek ste tako promatrani. - otkriva nam Goran, dodajući kako nikada nije mislio previše o tomu gdje će ga život odvesti.

- Nekako sam pustio da život teče i da ga lagano usmjeravam. Budući da volim putovati, mogu zamisliti da živim na različitim mjestima. Za mene je biti drugačiji pohvala i inspiracija. Upoznavanjem drugačijih osoba, običaja i mjesta obogaćujem sebe i shvaćam koliko još mogu napredovati. Također, shvaćam i sve sličnosti među ljudima, ali i one male razlike. Nažalost, te nas male razlike ponekad dijele. Zato mislim da je super što sam dosad uspio biti polusvjetski putnik (jer još nisam prešao ekvator) i što sam živio na tri kontinenta. Iz te perspektive smatram kako nigdje nije daleko i sve ovisi koliko se snalazimo, s kojim smo ljudima u kontaktu i kakve hobije i život imamo. Tehnologija nam, također, pomaže da budemo bliži s najbližima koji nam nisu dovoljno fizički blizu. To je isto vrijednost koju ne treba zaboraviti. - zaključio je Goran koji može biti primjer svima onima koji 'ganjaju' svoje snove i želje jer je on, uistinu, pokazao da sve što poželiš, možeš i ostvariti uz strast, rad i trud.