PEKING - Portal SBplus prije nekoliko dana objavio je veoma zanimljiv članak o Goranu Đurđevcu, rođenom Hrvatu, koji već šest godina živi u Pekingu - glavnom gradu Narodne Republike Kine i jednom od četiri gradske oblasti koji su pod direktnom kontrolom vlade - i bavi se istraživanjem ogledala.

Podsjetimo, o Goranu i njegovu zanimljivom projektu snimljen je i dokumentarac za koji je zaslužna novinarka Kineskog radija, 40-godišnja Yu Xi (hrv. Nika).

Naime, kako nam je Goran otkrio, Yu Xi izvrsno govori hrvatski jezik te je portal SBplus odlučio stupiti s njom u kontakt i napraviti intervju upravo na temu medija, ali i njezina učenja hrvatskog.

'Toni Kukoč mi je 'dao' priliku da prvi put čujem za Hrvatsku.'

Na samom početku Yu Xi nam se predstavila i otkrila u kojim je medijskim kućama sve radila i na kojim pozicijama.

- Novinarka sam Hrvatske redakcije Kineske medijske grupe (China Media Group - CMG). Završila sam studij hrvatskog jezika na Pekinškom sveučilištu za strane studije. Tijekom studija kao stipendista sam usavršavala jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2002. godine. Potom sam radila u Kineskoj redakciji Kineskog radija (China Radio International), a od 2008. u Hrvatskoj redakciji - kao novinarka, a kasnije kao urednica. Od 2016. do 2019. godine radila sam u kineskom Veleposlanstvu u Podgorici kao diplomatkinja, nakon čega sam se vratila u Hrvatsku redakciju CRI novointegrirane medijske kuće  - Kineske Medijske Grupe. U srednjoj školi sam igrala košarku, a Michael Jordan je bio moj idol. Upravo zbog njega sam čula za Hrvatsku kada je kazao kako je jedan od njegovih suigrača iz „Ke Luo Di Ya", odnosno, iz Hrvatske. Da, Toni Kukoč mi je 'dao' priliku da prvi put čujem za Hrvatsku. - za SBplus otkrila je novinarka iz Kine, Yu Xi.

Kako je već kazala, odmah poslije završenog fakulteta, a nakon tri i pol godine kada je radila u Veleposlanstvu u Crnoj Gori, cijelo je vrijeme radila u CRI-u, a danas radi u CMG-u - medijskoj kući u kojoj su integrirani nekadašnji CCTV, CNR i CRI. U novinarstvu je, kaže, jer ga obožava još od srednje škole.

- Na fakultetu sam imala i staž u novinama „Beijing Youth Daily". Poslije fakulteta sam se četiri godine bavila novinarstvom na kineskom jeziku jer u Kini još nije postojao medij na hrvatskom. U te četiri godine puno sam naučila. Kada je 2008. CRI osnivao Hrvatsku redakciju, čime je postojao medij s najviše jezika (44) u svijetu, imala sam čast biti jedan od osnivača prvog medija na hrvatskom jeziku u Kini. Drago mi je da smo na takav način mogli postati nekakav 'most' između Kine i Hrvatske, odnosno, da hrvatsku priču pričamo Kinezima, ali i onu kinesku ljudima lijepe regije Hrvatske. - kazala je.

'Bilo je teško. Htjela sam odustati.'

U razgovoru s Yu Xi, uistinu smo doznali kako je istina da izvrsno govori hrvatski jezik, a otkrila nam je i što je potaknulo da ga nauči te je li bilo teško.

- Na početku mi je bilo vrlo teško učiti hrvatski. Skoro sam odustala. Prije točno 20 godina dobila sam stipendiju kojom sam pola godine studirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Taj period mi je značio puno. Tamo sam imala prvi dodir s Hrvatskom i još uvijek sam u kontaktu s tadašnjom cimericom. Dan danas se sjećam kako sam s prijateljima bila na svečanom dočeku Janice Kostelić, koja je dolazila s Olimpijskih igara iz Salt Lake Cityja, na Trgu Josipa bana Jelačića. Naravno, tada nisam mogla ni zamisliti da ću nakon 20 godina poslije biti ovdje gdje jesam i pričati ovaj teški jezik - hrvatski. - govori nam s osmijehom Yu Xi, dodajući da ne zna kako bi usporedila hrvatski i kineski jezik, no da drevna kineska izreka kaže: „Tebi je teško jer ne znaš, a kad dobro znaš više ti nije teško.".

Zahvaljujući njezinu iskustvu, stekla je puno prijatelja iz raznih regija - Hrvatske, Crne Gore, BiH,… no kao i jezik ne zna kako bi usporedila ljude.

- Naravno da smo drugačiji - po licama, izgledima, navikama, tradicijama,… Teško je generalizirati narod jer ljudi su ljudi. Većina prijatelja koji su bili u Kini obožavaju biti ovdje i uvijek vidim kako većina ima potrebu saznati sve o Kini, a samim time više razumiju Kinu unatoč ranijim saznanjima o Kini koji su proistekli u Europi. Nadam se da će nam se što prije vratiti životne navike koje su bile prije pandemije, kao i međunarodna putovanja kako bi narodi različitih zemalja ponovno postali ujedinjeni i bolje se razumjeli. - zaključila je.