BRODSKI STUPNIK - Iskrenu priču o vlastitom odrastanju, Sanja Marić iz Brodskog Stupnika, ispričala je hrabro i na poseban način povodom Svjetskog dana posvojenja koji se svake godine obilježava 9. studenog. Sanjin prekrasan opis životnog puta, od susreta s budućim roditeljima u osječkom Centru, do odrastanja u zrelu osobu - uz njezino odobrenje - u nastavku prenosimo u cijelosti. Svoju priču naslovila je 'Bombon koji mijenja sve'.

I tako sam ja dobila obitelj, Majku koja me nosila dvije godine i malo više od dva mjeseca u srcu, a čekala godinama. Oca koji bi sve dao za mene. Moj prvi rođendan je bio s tri svijeće. 

„Bilo je to sada već davne 1995. godine, točnije 8. prosinca 1995. - dan kada se sve mijenja, dan kada jedan bombon promijeni cijeli život. Ali krenimo ispočetka.

Zovem se Sanja Marić i posvojeno sam dijete svojih roditelja Milana i Eve. Završila sam za mag.ing.agr i pedagošku izobrazbu, ali nažalost već dvije godine tražim posao. Dok ga tražim, upisala sam fakultet za odgojiteljicu u Slavonskom Brodu i nadam se da ću bar u tome možda imati posla. Iako mi je  najveća želja da mi netko da priliku da radim, da pokažem ono što znam i koliko još želim napredovati, koliko će to njihovo malo meni značiti puno. Moji roditelji su Vam stvarno dobri ljudi i vjerujte mi u svojem životu najviše sam ponosna na njih, na njihovu hrabrost, na njihovu žrtvu i sve što čine za mene. Moje diplome od fakulteta, neka životna postignuća jesu velika, ali se ne mogu mjeriti s tako velikim činom posvajanja, kada znaš da uzimaš dijete koje je tamo samo i ostavljeno, kad znaš koliko ti ljudi prođu psihotestova, koliko borbe i noći neprospavanih, koliko dana u molitvi i koliku imaju vjeru da će dobiti poziv koji će njihov život promijeniti, ne na dan-dva, već za cijeli život. Tako je bilo i u mom slučaju jedan dan, jedno Bezgrešno začeće Marijino, jedan Gospa od Brze Pomoći i jedan bombon koji mijenjaju moj život zauvijek.

Sve je počelo kod Gospe Brze Pomoći u Slavonskom Brodu, 8. listopada 1995. Moja Majka kaže da je gorko plakala i da je molila, molila srcem za dijete, ljudi su je gledali ali ona je molila i plakala i rekla nebeskoj Majci - to dijete bit će tvoje dijete, tebi ću je predati, ti ćeš je voditi. Došla je kući i rekla je mom Ocu da će poslati još jednom papire u cijelu Hrvatsku pa što bude da bude, da moraju poslati papire, išli su na bezbroj ispita, psihotestova, ali nisu odustali.

Vjerujte mi najskuplje stvari su one stvari koje novcem ne možete kupiti, a to su: ljubav, sreća, zagrljaj, osmijeh, briga, hrabrost, pažnja. Sve te stvari ja sam dobila onog dana kada sam posvojena.

Sveti Nikola, 6. prosinca 1995., zovu iz Osijeka i pitaju mogu li doći jer s njima trebaju razgovarati nešto za papire. Ali ne taj dan, nego 8. prosinca 1995. Kaže mama srce je gorilo u njima, nisu znali o čemu se točno radi jer papiri su svi valjani, a pomislila je - Bezgrešno je začeće Marijino danas moramo na Misu stići. Došli oni na razgovor i kažu njima ovako: „Ima jedna djevojčica, ne prilazi baš ljudima i malo je borbenog duha, to jest, branila je nekidan jednu djevojčicu od drugih, ako biste je željeli vidjeti… želimo Vam reći da je baš sinoć ta djevojčica teško spavala, možemo reći gotovo ništa, kao da je osjećala da će joj idući dan sve promijeniti.".

Dok sam prilazila njima, bilo je to dvoje predivnih ljudi; ona manja, a on puno veći od nje. Dvoje tako sretnih ljudi, kojima ja idem, kao da ih poznam cijeli svoj život, kao da su me ostavili na čuvanju pa došli po mene. Meni tata dodaje bombon, ja uzimam, uzimam bombon koji mi mijenja svijet i moj Život. Hvatam Majku za ruku i idem s njima. Oni u Centru, tete koje su tamo radile, kažu da se ovo nikad nije desilo, da se osjetila ta ljubav, to čekanje. Zima je, snijeg polako pada, prosinac… mama se sjeti i nazove baku da dođe kući kod nas naložiti vatru jer je hladno, a grijanje ne radi u kući. Moja baka i uja tada nisu imali auto već traktor i došli oni naložiti vatru. Dok se to sve izdogađalo, dolazim i ja. Dolazim kući. Tada su moji imali crnobijelog mačka koji me uveo u kuću kao da smo se stalno igrali, a moja baka (tu sam jako slaba i to je bila moja druga majka) sjedi na kauču i plače od sreće. Ja mala sjela njoj u krilo (nosila se po šokački ) i  rukama joj brišem i kupim suze. Moja maka nije imala robe za mene u tom trenutku jer sam došla nenadano, sestrična je donijela što je njoj ostalo kad je bila mala. Moja teta i susjedi  su plakali kad bi me vidjeli jer su znali da je to to. Da su moji uspjeli posvojiti djevojčicu koja je sanjana i koja je  došlo po zagovoru Gospe Brze Pomoći.

Tvoja Majka je gledala tvoje prve korake, a moja je moje sanjala, tvoja Majka je čula tvoje prve riječi, a moja je čekala na njih. 

I tako sam ja dobila obitelj, Majku koja me nosila dvije godine i malo više od dva mjeseca u srcu, a čekala godinama. Oca koji bi sve dao za mene. Moj prvi rođendan je bio s tri svijeće. Ja sam Sanja, ja sam posvojeno dijete. A ime sam dobila, jer sam sanjana. Nisam ništa drugačija od drugih, jesam drugačija samo po nekim ovako stvarima, volim se smijati malo više nego drugi, ali Bože moj. Ali u onom najbitnijem smo isti. Moja Majka me nosila u srcu dok je tebe tvoja u stomaku. Tvoje srce je kucalo ispod Majčina devet mjeseci, opet se razlikujemo samo malo, ja sam bila u njezinom srcu, malo duže nego ti, ali opet isti smo. Tvoja Majka je gledala tvoje prve korake, a moja je moje sanjala, tvoja Majka je čula tvoje prve riječi, a moja je čekala na njih. A onda mojim dolaskom sve je isto kao i kod tebe. Baš sve - igram se, pjevam, plešem, plačem, učim, činim dogodovštine kao i ti što činiš. Eto vidiš, sva su djeca ista.

Sami od svoga života si radite ljepote i sami gradite svoje snove, samo tu u našim životima roditelji su oni koji nam pomažu, nekad podmetnu ruku da ne padnemo. Vjerujte mi najskuplje stvari su one stvari koje novcem ne možete kupiti, a to su: ljubav, sreća, zagrljaj, osmijeh, briga, hrabrost, pažnja. Sve te stvari ja sam dobila onog dana kada sam posvojena. Ja sam ponosna što sam posvojena. Iskreno nešto najljepše što se meni dogodilo i radujem se tome. Vjerujem da će se vrijeme promijeniti jer znam da ova Vlada to može i želi svakom djetetu pružiti topli dom i roditeljsku pažnju. Nije samo hrana ono što je potrebno čovjeku da živi, a posebice djetetu koje se razvija i uči o vrijednostima života. Svako će dijete naučiti životne vrijednosti gledajući svoje roditelje koji mu posvećuju pažnju, više nego ono dijete koje je u domu gdje jedna teta brine za njih sve, a ne smije se posebice vezati ni za jedno od njih. Vjerujem da će ova Vlada pomoći i dovesti do lakšeg posvajanja."