POŽEGA - Kako uspješno uskladiti posao, privatni život  te ljubav prema književnosti i pisanju svakodnevno pokazuje članica Udruge zavičajnih pisaca i slikara Požeško-slavonske županije "Matko Peić", Sandra Halt-Ćuže. Već u djetinjstvu pokazala je sposobnost pisanja poezije, a svoj talent brusila je godinama. Njen trud i sposobnosti prepoznao je Hrvatski sabor kulture od strane kojega je više put nagrađivana. Posljednje priznanje Sandra je osvojila krajem lipnja na '39. Susretu hrvatskih zavičajnih književnika' za poetsko djelo "Ruke" što nas je potaknulo da saznamo nešto više o radu ove uspješne Požežanke. 

SBplus: Kada se u Vama javila ljubav za pisanjem i interes za književnost?

Sandra Halt-Ćuže: Iskreno, prva pjesma nastala je već s mojih 10 godina i čitala sam ju na školskoj priredbi. To je pjesma posvećena majci. Tada se moj život promijenio na bolje i imala sam potrebu izraziti svoju sreću na još neki način. Stihovi su išli nekako:

„Majka je cvijet što lijepo miriše

Majka je sunce što svako jutro sja

Majka moja i za mene diše

Zato majku moju toliko volim ja"

Interes za književnost u meni su pobudile prve učiteljice, osobito tijekom petog razreda osnovne škole. Moja razrednica Mirjana, koja je s lakoćom približavala književnost, poticala nas je na urednost i zaista koristila te priče da djeluju odgojno. Čule smo se kad sam izdala prvu zbirku i bila je jako ponosna.

SBplus: Koliko djela ste do sada napisali te koliko ste ih objavili?

Sandra Halt-Ćuže: Bavim se pisanjem u tri sfere - poezija, proza te slobodno novinarstvo. Ovo posljednje malo manje, ali kad sam stigla u Požegu suprug i ja smo u 'tandemu' radili za tadašnju internet stranicu 'pozezani.com'. Pisala sam za rubriku 'kultura' o kazališnoj djelatnosti, a on je fotografirao. To je bio lijep period. Prvu priču o velikom događaju u mom životu te 1989. godine, zapravo sam napisala 1992. i to u ratnoj izolaciji. Posebna stanja iz nas uvijek izvuku maksimum. Mama me tada nekoliko puta u nevjerici pitala „Jesi li to ti napisala?", iako je vidjela i moju bilježnicu i moj rukopis. Sva nagrađena djela zapravo su i objavljena, bilo na internet stranicama ili u tiskanom obliku. Samostalno sam dosad objavila jednu zbirku. Ona je izašla 2017. godine, ali je specifična jer sadrži i originalne pjesme na engleskom jeziku. Neke kratke priče objavljene su i u 'Požeškoj kronici' te u studentskim časopisima, Antologiji mladih pjesnika grada Osijeka te Zbornicima udruge „Matko Peić" čija sam članica već sedam godina.

SBplus: Na koje djelo ste posebno ponosni i zašto?

Sandra Halt-Ćuže: Jako sam ponosna na prvu pohvaljenu priču „Bijela košulja". Ona je nakon deset godina stajanja u ladici, nešto osvježena, 'otišla' na natječaj i odmah je bila pohvaljena. U priči govorim o uzdizanju iznad teške situacije čime se u životu i inače vodim. Nije ih bilo malo, znaju moji najbliži. Pouka toga je kako treba vjerovati sebi i u sebe. I to najviše kad drugi prestanu.

SBplus: Gdje nalazite inspiraciju za pisanje i kako usklađujete posao, privatni život i pisanje? 

Sandra Halt-Ćuže: Život. Život je inspiracija. Svaki njegov trenutak, ali i ljudi, njihovi odnosi te njihove priče. Moram priznati kako u zadnje vrijeme malo teže usklađujem ove segmetne. Imam desetogodišnjaka, kćer koja pohađa prvi razred i trogodišnjaka. Često u školi vodim projekte i svoja znanja i vještine koristim da bih oblikovala nove ideje i provela ih zajedno s učenicima, kolegama i kolegicama u djelo. Moja glavna i najveća podrška je moj suprug koji i skuha kad zatreba, posveti se djeci te potiče me jer vjeruje u moj rad.

SBplus: Volite li više pisati poeziju ili prozu?

Sandra Halt-Ćuže: Na ovo pitanje je teško odgovoriti. Kao da pitate koje dijete više volite. Smatram kako su to dva različita ne načina, nego stanja pisanja. Pjesma je kao mali vrtlog, izrodi se, nastaje kao proizvod direktne situacije te snažne osjećajnosti koju izazove. Priče gradim, one šalju poruku, one su katalizatori. Sveobuhvatne su na više načina. Volim jednako oboje i sretna sam što se izražavam u obje kategorije.

SBplus: Koja Vam je nagrada 'najdraža' i kako se osjećate povodom dobivenog Priznanja za pjesmu "Ruke"?

Sandra Halt-Ćuže: Naravno da je iznimno posebno biti nagrađen nagradom Hrvatskog sabora kulture „Slavko Kolar", koju sam dobila za za priču „Padobranac" 2017. godine, ali najveća nagrada ipak je moći dirnuti nekoga onim što činiš ili napišeš. Priznanje za pjesmu „Ruke" rangom je niže, ali mi puno znači. Posvećena je mom suprugu i onom vrijednom na njemu. Ono na što sam čak ponosnija jest rad s učenicima i „Zelena slikovnica" izdana od strane požeške Osnovne škole „Dobriša Cesarić" u siječnju 2020. godine. To je skup radova i zajedničkih napora učitelja čiji je cilj djeci približiti prirodu i zdrav način života. Kao glavna i odgovorna urednica vodila sam svoje učenike u fotografiji i izričaju na engleskom jeziku. Ostale kolegice sa svojim učenicima također su značajno obogatile tu zbirku.

SBplus: Smatrate li kako su mladi u današnje vrijeme slabo zainteresirani za čitanje?

Sandra Halt-Ćuže: Definitivno da. Na učiteljima je težak zadatak usmjeriti ih i učvrstiti staze prema čitanju. Znamo kako mladi najbolje prihvaćaju svijet tehnologije te bismo to trebali prilagoditi i iskoristiti za pričanje te čitanje priča kao i za obradu istih na zanimljiv način. Čitajući rastemo, ono ispunjava jer dohvaća dijelove duše čiju barijeru nam moderni načini zabave poput društvenih mreža, zabavnih televizijskih programa i pop koncerata ne dopuštaju probiti. Vrijeme provedeno nad knjigom nije nikako izgubljeno vrijeme. To je paralelni svijet koji prođete i zauvijek vas obilježi i oblikuje. Tako ono postaje poklonjeno vrijeme.