Nakon gotovo četiri desetljeća rada i prikupljenog staža, Ksenija odlazi iz svog Slavonskog Broda kako bi si osigurala bolju budućnost. Iza sebe ne ostavlja ni djecu jer su i oni odavno napustili rodni grad. S hrvatskom mirovinom koja je nakon toliko rada čeka, kaže, ne vidi kako bi u starosti mogla preživjeti. Dirljiv oproštaj priredile su joj kolege s posla.
SLAVONSKI BROD - Od 37 godina radnog staža, Brođanka Ksenija
Tomičević većinu je 'zaradila' kao vrijedna djelatnica slavonskobrodskog
Općinskog suda. Nakon što je kraći period radila u 'Đuri', s dvadeset je godina
sjela u sudsku kancelariju i tamo bi ostala sve do 'pune mirovine' kada bi
postojao makar mali pokazatelj da će u Hrvatskoj uskoro biti bolje.
- Kćerka je s unukom u Frankfurtu, sin u Dublinu. Mladi
odlaze za boljim životom kakvog ovdje nisu mogli ostvariti. Međutim, odlazimo i
mi stariji kojima je ostala još tek koja godina do punog umirovljenja jer znamo
da će ono što dolazi, biti još gore. Jedva preživljavam i sa sadašnjom plaćom, a
u mirovini bi mi to bilo nezamislivo. Zato sam odlučila pokušati odraditi još koju godinu u Irskoj. - kazala je Ksenija, dodavši kako svojoj
djeci 'pod stare dane' ne planira biti teret te se, stoga, sama odlučila
pobrinuti za svoju budućnost.
Sa gotovo četiri desetljeća radnog staža i u 57 godini
života, prema ovoj je Lijepoj Našoj, Ksenija zaslužila mirovinu od 2216 kuna.
Za one koji misle kako bi joj ipak bilo bolje da je pričekala starosnu
mirovinu, dovoljno govori podatak da bi ona bila tek 284 kune veća od ove koju
će odsad primati.
- Živim u Naselju Slavonija I. pa bi mi ta mirovina zimi
jedva bila dovoljna za režije, posebice grijanje stana. Za pet godina rada u
Irskoj, mogla bih ostvariti pravo na dodatnih petsto eura mirovine. Uz ovu 'našu'
mirovinu, s tim bi se iznosom još nekako i dalo preživjeti u Slavonskom Brodu…
ako se u njega nakon svega uopće odlučim vratiti. - poručila je Ksenija.
Jučerašnjeg 7. prosinca 2018. godine, Ksenija će se,
vjerujemo, dugo sjećati. Odlučila je, naime, za oproštaj počastiti svoje
dugogodišnje kolege, a oni su joj 'vratili' dirljivim gestama.
- Nisam se tomu nadala. Bio je to jako lijep i pozitivan
dan. Svi su pohvalili moj rad i poručili mi kako će me biti teško zamijeniti s
obzirom na dugogodišnje radno iskustvo u zadatcima koje sam s lakoćom
obavljala, a za koje je ipak potrebno veliko znanje. Zahvaljujem im puno na
prekrasnom oproštaju. - kazala je Ksenija koju su radne kolege darivale
cvijećem, nakitom i karikaturom.
Ipak, tvrdi, nije joj teško otići niti je jučer bila tužna.
Smatra kako iza sebe ostavlja jedan dugačak i važan period života, ali i kako
je dovoljno jaka da stvori još ljepši dio u kojem će mirnije dočekati starost.
Promjena se, dodaje hrabro, ne boji, nego se raduje onomu što je čeka i nada se
kako će se brzo snaći u novom gradu.
- Sve je spremno za put, a odlazim čim uspijem riješiti stambeno pitanje u Dublinu. Najkasnije, nadam se, nakon Nove godine. - poručila je odlučno Ksenija.
