SLAVONSKI BROD - Marijana i Kruno bili su mladi bračni par kada su iz malog mjesta nedaleko Slavonskog Broda odlučili otići u Njemačku. Imali su riješeno stambeno pitanje, oboje su bili zaposleni, sin je upravo krenuo u prvi razred. - Svi su se čudili zbog čega smo odlučili otići, ali slika relativno dobrog života bila je upravo to.

 "Kada nakon završenog studija možete birati između ponuda, a ne iz očaja izabrati bilo kakav posao, onda je to uspjeh."

Samo slika i zapravo tek relativno dobar život. Zapravo prije privid. Jer kuća u kojoj smo živjeli bila je stara, obnovljena tek površinski i zahtijevala je još dosta ulaganja. Ja sam imala stalni posao, ali suprug je malo malo iz svoje tvrtke slan na čekanje pa onda opet 'dizan'. U takvim uvjetima nismo mogli ići u veća ulaganja a nije nam se činilo niti da će nam budućnost uskoro donijeti neki napredak. Trebali smo reagirati što prije radi djeteta i tako smo i učinili. 'Istrgnuli? smo ga odavde iz prvog razreda i otišli u Njemačku. On je tamo ponovno krenuo u školu, svladao jezik, a i suprug i ja smo našli posao, imamo stan koji možemo plaćati i primanja od kojih ne živimo relativno dobro nego dobro. Toliko da si čak i štedimo što je u Hrvatskoj bila nemoguća misija - navela je Marijana svoje razloge zbog kojih se odlučila napustiti Hrvatsku i Brodsko-posavsku županiju. I dodaje, niti jednog trenutka nije zažalila.

Ne žale za odlukom o napuštanju Slavonskog Broda

Za odlukom o napuštanju Slavonskog Broda ne žali niti Sanja. Ona je sa suprugom Draganom i dvije kćeri otišla prije tri godine. - Iako smo bili oboje zaposleni i imali redovna primanja, bili smo podstanari bez naznaka da ćemo si ikada moći priuštiti vlastiti dom. Svako ljeto smo gledali kako osigurati curama odlazak na par dana na more, da bi na kraju ljeta provodili na Poloju. Tek smo jednom s njima bili tjedan dana na moru. Nekome to možda nije bitno, ali ja sam svojoj djeci željela priuštiti više od pukog preživljavanja. Za to u ovoj zemlji nisam imala izgleda. Zadnje tri godine koliko sam u Njemačkoj idemo i na more i na jezera i na izlete. Uspijevamo i štedjeti. Mi ćemo se možda jednog dana i vratiti, ali cure vjerojatno nikada - priča Sanja.

I priče ljudi s kojima je SBplus u više navrata pričao ispraćajući ih na autobusnom kolodvoru u Slavonskom Brodu put Dortmunda i drugih Njemačkih mjesta zapravo su jako slične pričama Marijane i Sanje. - Kad sam i uspjela naći radno mjesto bilo je to na nekoliko mjeseci, dok 'pokupe' od države povlastice koje mogu 'povući' za radnike. Čim to riješe dobijemo otkaze, a zapošljavaju nove na ime kojih opet 'uzimaju' što im država omogućuje da uzmu - Ne znamo jesu li uspjeli u svojim planovima, iako se nadamo da jesu. No, ono što znamo jeste da brojke onih koji odlaze rastu iz godine u godinu.

Statistika nije ohrabrujuća

Prema podatcima Državnog zavoda za statistiku iz siječnja 2015. godine iz Brodsko-posavske županije je u tada obrađenim 2012. i 2013. godini, iselilo 912 građana. Dvije godine kasnije, 2017., u rujnu, Policijska uprava brodsko-posavska na upit SBplusa izašla je s podatkom kako su u prvih sedam mjeseci te godine za privremeni odlazak izvan zemlje imali registrirano 1499 zahtijeva, od kojih se 713 odnosilo na područje Policijske postaje Nova Gradiška, a ostatak na Policijsku postaju Slavonski Brod. Bila su to 272 zahtijeva više nego li u cijeloj 2016. godini, kada ih je Policijskoj upravi brodsko-posavskoj podneseno 1227.

Podatke smo tražili i na kraju 2018. godine. Podsjećamo na odgovor PU brodsko-posavske, a koji smo objavili 29. prosinca 2018.: "U protekle dvije godine prema statistici Policijske uprave brodsko-posavske područje županije privremeno su napustile 5964 osobe ili, ako računamo četiri člana po obitelji, gotovo tisuću i pol obitelji. Trajno su iselile 543 osobe. Od toga broja tijekom ove, 2018. godine, policiji je privremeni odlazak prijavilo 2278, a trajni 333 osobe. "

Podatci koji nisu nimalo ohrabrujući unatoč činjenici što vladajući govore kako je sve to pozitivan rezultat učlanjenja Hrvatske u EU i otvorenosti granica tržišta rada. Mada, ako se uzme u obzir da napretka za ovu zemlju malo tko vidi, onda za one koji mogu otići stvarno to jeste pozitivan pomak. To što će Hrvatsku skoro činiti tek jako staro stanovništvo vladajuće, čini se, ne brine previše. A još je 2015. godine, demograf dr. Dražen Živić za Glas Slavonije upozoravao kako se neće iseljavati samo mladi, nego i sve stariji ljudi, u dobi od 45 i 50 godina..

Nažalost, nije to njihova želja nego potreba. Žalosno je što bi mladi rado ostali, kada bi vidjeli svoju budućnost. "Kada nakon završenog studija možete birati između ponuda, a ne iz očaja izabrati bilo kakav posao, onda je to uspjeh - kazao je, uz ostalo, Filip Kaurić, koji je krajem prošle godine završio preddiplomski stručni studij Menadžmenta u Slavonskom Brodu. Filip je već tada dobio posao rukovoditelja za marketing te je otišao raditi u Njemačku. Njegova kolegica Tea Matošić, koja je završila diplomski stručni studij Menadžmenta, tek je trebala pronaći posao, a kako nam je rekla u prosincu prošle godine, prvenstveno bi željela ostati raditi u Hrvatskoj, Inozemstvo je njena zadnja opcija.

I ona je zapravo dokaz kako mladi žele ostati živjeti i raditi u Hrvatskoj, ali su svjesni činjenice da je odlazak u druge, razvijenije države EU-a jedini izlaz u potrazi za poslom i boljim životom. Na EU pritom gledaju potpuno instrumentalistički – kako oni sami i njihova obitelj od nje mogu imati koristi – pokazalo je istraživanje provedeno u sklopu projekta Centra za demokraciju i pravo Miko Tripalo "Odredište EU: budućnost mladih u Hrvatskoj", piše poslovni dnevnik, čiji članak u nastavku prenosimo u cijelosti.

Mladi žele ostati u Hrvatskoj, ali...

Kako piše Novi list, anketno istraživanje provedeno krajem prošle godine na uzorku od 437 mladih, u najvećoj mjeri starosti 18-24 godine, i iz velikih gradova, ispitalo je njihovo poznavanje prava i institucija EU relevantnih za mlade, stavove o položaju mladih u Hrvatskoj i njihovom utjecaju na donošenje odluka. Preko 80 posto mladih smatra da je njihov utjecaj na donošenje odluka i javnih politika u Hrvatskoj malen ili nikakav, odnosno optimistično ih je samo jedan posto, koji tvrde da je utjecaj mladih velik. Gotovo 70 posto mladih misli, nadalje, da je položaj mladih na tržištu rada u Hrvatskoj jako loš ili loš, dok samo deset posto izražava značajnije pozitivne stavove o tom pitanju.

Utjecaj EU-a 

Mladi žele ostati živjeti i raditi u Hrvatskoj, ali su svjesni činjenice da je odlazak u druge, razvijenije države EU-a jedini izlaz u potrazi za poslom i boljim životom.

Gotovo tri petine mladih, također, nije društveno-politički angažirano, odnosno aktivno u nekoj nevladinoj organizaciji, udruzi civilnog društva, u političkoj stranci, mjesnim odborima i slično. Više od polovice anketiranih pak smatra da je ulazak Hrvatske u EU pomogao mladima na tržištu rada, a na EU u najvećoj mjeri pozitivno gledaju zbog mogućnosti obrazovanja, dok su, primjerice, skeptični prema uvođenju eura, no ne iz financijskih razloga nego zbog nacionalnog identiteta. O tome što uvođenje eura znači u monetarnom smislu, mladi ne znaju puno.

Ono što općenito znaju o EU-u i o tome kako funkcionira, površno je, no jasno prepoznaju ulogu EU-a u osiguranju mira u Europi, u poticanju tolerancije te kao pomoć manje razvijenim krajevima. Hrvatska može, vjeruju mladi, pod utjecajem Unije provesti reforme i krenuti naprijed. Smatraju da EU treba financijski i političkim pritiskom utjecati na sektorske, i šire društvene promjene kod nas.

Da bi ostali u Hrvatskoj, mladi žele poslovnu i stambenu sigurnost, veće šanse za napredovanje ali i, primjerice, "smanjenje nepravde i nazadovanja društva". Žele, kazali su u istraživanju, reforme u školstvu i zdravstvu, bolju pronatalitetnu politiku, veća ulaganja u kulturu i sport, mogućnost lakšeg posvojenja djece, uvažavanje i poštivanje različitosti, povoljnije kredite za mlade, poticaje. Na pitanje misle li da će njihovoj generaciji život biti bolji nego što je njihovim roditeljima, mladi koji su odgovorili pozitivno dali su objašnjenje zašto – jer oni sad imaju više mogućnosti i prava, mir, globalizaciju i internet, a oni koji pak ne vjeruju u bolju budućnost od roditeljske sadašnjosti, odgovorili su, između ostalog, kako su njihovi roditelji "imali Tita, poslovnu, financijsku i stambenu sigurnost, socijalizam, jednakost i pravdu, manji uvoz stranih proizvoda, socijalizaciju".

Projektni tim koji je radio na istraživanju čine Dario Čepo, docent na Katedri za sociologiju Pravnog fakulteta u Zagrebu, Marko Kovačić s Instituta za društvena istraživanja, Višnja Samardžija kao zaslužna znanstvenica Instituta za razvoj i međunarodne odnose te Berto Šalaj s Fakulteta političkih znanosti.