SLAVONSKI BROD – Jedna od najljepših priča ispisanih tijekom ove koronakrize tiče se upravo pisanja. I to ne bilo kakvog pisanja. Riječ je o pismima koje su se mladi Brođani odlučili napisati umirovljenicima Doma za stare i nemoćne 'Noni' iz Zagreba.

Oni su, naime, 5. prosinca, na svojoj Facebook stranici napisali kako je Božić vrijeme darivanja u kojem prevladavaju osjećaji iščekivanja, nade i čežnje. Kako su se morali prilagoditi ovim novim izazovnim vremenima, ali i pridržavati se epidemioloških mjera odlučili su upoznati nove prijatelje putem pisama. Pozvali su sve koji žele neka im napišu pismu, pokoju lijepu riječ ili tek crtež.

- Vidio sam vijest o tome da su korisnici Doma za stare i nemoćne 'Noni' iz Zagreba izrazili želju da im se piše i smanji usamljenost u ovo predblagdansko vrijeme i onda mi je pala na pamet ideja, s obzirom na to da u Tehničkoj školi u Slavonskom Brodu predajem komunikologiju, a pismo jeste oblik komunikacije, da svi zajedno pišemo pisma. Ona su jedan od oblika komunikacije koji polako zaboravljamo. Ni sam se ne sjećam kada sam zadnji puta napisao pismo, prije možda 15 godina, a neki od učenika su mi rekli da to nisu učinili nikada u životu. Odlučili smo stoga svi zajedno ovu, možda pomalo zaboravljenu i zanemarenu, vještinu ponovno oživjeti – kazao je profesor Ivan Bitunjac, koji je i sam ostao iznađen dobrom reakcijom učenika. I još ljepšim riječima kojima su 'darivali' stanare Doma „Noni".

- Ti ljudi su usamljeni, nedostaju im djeca i bližnji. I drago mi je što sudjelujem u ovoj akciji te ću biti sretan ako ću barem malo doprinijeti njihovoj sreći – kazao je Ivan Rakić koji je izabrao pisati gospođi Jeleni. – Ona voli trčati kao i ja i čitati časopis koji čita i moja baka. I tu sam vidio neku vezu i želju da joj se javim i poželim joj sretne blagdane. Nadam se da će Božić, kad već ne može u krugu svoje obitelji, provesti s njoj najdražim ljudima s odjela na kojem se nalazi. Nadam se da i njoj ova blagdanska euforija, koja mene čini sretnim, stvara ugođaj radosti – kazao je Ivan.

Gospođi Carmen sretne blagdane poželio je Arijan Blažević, a Tea je pisala gospođi Mariji koja voli čitati Bibliju i družiti se.

- Kad već nemamo priliku doći tamo drago mi je što im barem možemo pisati. Želim im puno zdravlja, sreće i veselja u nadolazećoj godini i isto tako što ljepši Božić – napisala je Tea.

No, nisu samo učenici ti koji su poštom svoje iskrene čestitke poslali u Zagreb. Učinio je to i njihov profesor koji ih je potaknuo na akciju koju će sasvim sigurno još dugo pamtiti, a možda zbog nje i zauvijek nastaviti pisati pisma.

- Mislim da djecu svemu, pa i solidarnosti i suosjećanju, učimo vlastitim primjerom. Tako sam i ja napisao pismo. Pisao sam kolegi Zvonimiru koji je poslao poruku kako želi da mu se jave ljudi koji vole psihologiju i aute te drugi učitelji. Mislio sam kako će se možda puno više osoba javiti ženama pa nisam htio da kolega ostane zanemaren. – kazao je Ivan dodavši da je jedna od stvari koja ga je ponukala da se s učenicima odazove na poziv zagrebačkih umirovljenika činjenica da su od sedam korisnika njih dvoje bivši učitelji.

- Vidio sam u toj slici i neku svoju budućnost. Ako doživim te godine i završim u domu sasvim sigurno bi me veselilo dobiti pismo – poručio je Ivan koji je ovom akcijom mlade, za koje često znamo kazati kako su najčešće okrenuti samo sebi i svojim potrebama, potaknuo na suosjećajnost, razumijevanje, širenje dobra.

- Učenici su me ugodno iznenadili. Dao sam im najosnovnije smjernice, a kada su napisali pisma neka su me uistinu oduševila. Toliko su lijepo napisana da mi je čak bilo i neugodno jer moje pismo u usporedbi s njihovima i nije baš tako sjajno. – ponosno dodaje Ivan naglašavajući kako mu je posebno drago što postoji jedna ovakva priča u tako izazovnoj godini kakva je ova. Potrebno nam je, dodaje, više ovakvih dobrih priča koje bi u ovo Božićno vrijeme širile veselje i radost.