UMJESTO da on to čini meni, jer sam 16 godina stariji, eto, nekròlog pišem ja njemu, suborcu i prijatelju, 22. prosinca 2020. u požeškoj bolnici preminulom dragovoljcu 108. br. ZNG,  brigadiru Hrvatske vojske Berislavu Jezidžiću.

Još jedna je to od bezbroj nepravdi koje su ga pratile kroz život i vojnu karijeru. Jer, nepravda je kad nečije srce postane nemoćno već u 52. godini života, a još veća kad je to posljedica i njegova trošenja za opće dobro.

A Beco, kako smo ga njemu bliski zvali, zaista se nesebično trošio ne bi li svoje nesporno veliko vojno znanje i profesionalno vojničko ponašanje prenio na suradnike i podčinjene, dok je isto energično branio pred nadređenima.

Budući da je iz svog sela, Slavonskog Šamca, odmah po završetku osnovne škole 1983. otišao u Srednju vojnu školu, a potom na Vojnu akademiju, njegovi suseljani su ga 'izgubili iz vida' do 1991. kad je napustio JNA, vratio se kući te sebe i svoje znanje stavio na raspolaganje Hrvatskoj vojsci u povojima.

Mada ih u to vrijeme nije bilo previše, politički mudri i vojnički neuki, lideri tadašnje Općine Slavonski Brod, u Hrvatsku vojsku  primali su Hrvate obrazovane u JNA koji su pokazali spremnost i poginuti za domovinu čija sudbina je tada 'visjela o koncu' zbog velikosrpske pobune u zemlji i agresije izvana.

Prije nego se proslavio na zapadnoslavonskom bojištu, kad je kao zapovjednik postrojbe  osobno sjeo u tenk s kojim je iz Kovačevca napao 'kolege' u Mašiću - kad je 'smrti gledao u oči' vidljive u neprijateljskoj tenkovskoj cijevi koja prema njemu ispaljuje tane - Becu je njegovo selo zavoljelo jer je 17. rujna u poslijepodnevnim satima 'razoružao' posade šest Borbenih vozila pješaštva.

Naime, 'Vražja četa' 1. bojne 108. br. ZNG, dan ranije, zarobila je tih šest borbenih vozila u Nabrđu kod Đakova te ih je - sukladno časničkom dogovoru postignutom u šumi između bezmalo golorukih hrvatskih boraca pod zapovjedništvom Zdenka Degmečića i do zuba naoružanih vojnika JNA - sprovodila u BiH preko mosta u Slavonskom Šamcu. Prema dogovoru, vojnici i oficiri JNA mogli su preći Savu vozilima, ali su hrvatskoj vojsci morali ostaviti sve naoružanje koje su imali sa sobom.

Pritom, nažalost, nisu znali za veliku količinu streljiva koje se nalazilo u 'skladištu' vozila. Međutim, pred mostom nazočni Beco, ekspert za borbena vozila, upozorio je oficire JNA neka vade sve streljivo, maljutke i drugu borbenu opremu. Nakon što su prisutni seljani i vojnici iz 'Šamačke čete' vidjeli koliko blago su dobili zahvaljujući njihovu čovjeku, Beco je od toga dana do svoje smrti za njih ostao heroj.

Unatoč činjenici da je ratni put svakog borca svojevrsna vojna tajna, iz službenih biografskih podataka brigadira Jezidžića vidljivo je gdje i čime se sve bavio tijekom svoje bogate vojne karijere, od zapovjednika 108. br. ZNG i 123. br. HV, preko zapovjednika 15. kontingenta Oružanih snaga RH u Afganistanu do vojnog izaslanika RH u Turskoj, Azerbajdžanu i Afganistanu 2015. godine.

Brigadir Berislav Jezidžić, po narodnosti je Hrvat, oženjen i ima troje djece. Kao poručnik oklopno-mehaniziranih jedinica, Hrvatskoj vojsci pristupio je 30. kolovoza 1991., a kao brigadir HV umirovljen je 10. prosinca 2018. godine.  
Tijek službe u Oružanim snagama Republike Hrvatske. 
Od 30. 08. 1991. do 30. 09. 1993. -  zamjenik zapovjednika-načelnik stožera, zapovjedništvo, 108.brigada HV Slavonski Brod;
Od 01. 10. 1993. do 30. 06. 1996. - načelnik stožera brigade, stožer, zapovjedništvo, 123.brigada pješačka Požega;
Od 01. 07. 1996. do 31.05.1997. - ostala stanja u službi, 123.brigada pješačka Požega
Od 01. 06. 1997. do 10.06.1997. - načelnik opskrbne struke, opskrbna struka, odsjek za logistiku, zapovjedništvo, 123.brigada pješačka Požega;
Od 10. 06. 1997. do 19. 06. 2000. - zapovjednik bojne, zapovjedništvo, 1. pješačka bojna, 123. brigada pješačka Požega;
Od 19. 06. 2000. do 20. 10. 2000. - zapovjednik brigade, 616. pješačka brigada - Slavonski Brod;
Od 20. 10. 2000. do 20. 02. 2003. - zapovjednik središta, središte za obuku pješaštva – Požega;
Od 20. 02. 2003. do 11. 09. 2005. - zapovjednik brigade, zapovjedništvo, 3. gardijska oklopno-mehanizirana brigada Vinkovci;
Od 11. 09. 2005. do 02. 02. 2007. - na školovanju, ostala stanja u službi, zapovjedništvo za združ. izobr. i obuku "Petar Zrinski";
Od 02. 02. 2007. do 30. 09. 2007. - načelnik odjela, odjel oklopništva HKoV, odjeli rodova i struka HKoV, zapovjedništvo Hrvatske kopnene vojske
Od 01. 10. 2007. do 31. 01. 2010. - načelnik ratne škole, Ratna škola "Ban Josip Jelačić";
Od 01. 02. 2010. do 30. 11. 2011. - načelnik odjela, odjel za operativno planiranje, uprava za operativneposlove i obuku;
Od 01. 12. 2011. do 30. 11. 2015. - viši stručni savjetnik - vojni izaslanik RH u Turskoj, Azerbejdžanu i Afganistanu, Odsjek regija II, Odjel bilaterale, Služba za međunarodnu obrambenu suradnju;
Od 01. 12. 2015. do 31. 12. 2015. - Personalna uprava;
Od 01.01.2016. do 16. 06. 2018. - načelnik središta, Operativno središte, Zapovjedno operativno središte;
Od 16. 06. 2018. do 10. 12. 2018. - Zapovjedno operativno središte 
Broj sudjelovanja u mirovnim misijama: 1
Od 24. 02. 2010. - 15. 09. 2010. - časnik, ISAF Afganistan na dužnosti zapovjednika 15. HRVCON 
Sudjelovanje u Domovinskom ratu:
Od 30. 08. 1991. - 30. 09. 1993. - djelatni sastav, 108. brigada HV 'R' - Slavonski Brod
Od 01. 10. 1993. - 30. 06. 1996. - djelatni sastav, 123. brigada HV 'R' - Požega 
Dodjela čina i promaknuća: pukovnik, 10. 03. 1992.; brigadir, 26. 05. 2003. 
Odlikovanja pohvale i nagrade: Spomenica domovinskog rata i Spomenica domovinske zahvalnosti, Pohvala zapovjednik korpusa, Ručni sat s posvetom načelnika GS OS RH, Pohvala Zapovjednik HKoV. 
Završene vojne škole: Ratna škola OS RH "Ban Josip Jelačić"; Ratna škola; Časnička škola - priznavanje temeljem Odluke MO; PfP Military Language Training Centre - MLTC, Military English Language – Course; Hrvatsko vojno učilište; Vojno diplomatska izobrazba (TOD). Vojno diplomatska škola: Canadian Forces Language School, English Language Training Short Course

Uz vojne počasti, s brigadirom Berislavom Jezidžićem, na mjesnom groblju u Slavonskom Šamcu, oprostit će se njegova rodbina, prijatelji i suborci u srijedu, 23. prosinca 2020. godine u 11.00 sati.