SLAVONSKI BROD - Dobar dan, dobro došli - pomalo stidljivo izgovorila je dvanaestogodišnja Asri Khalil dok nam je otvarala vrata svog novog doma u slavonskobrodskom Naselju Janiševac. Tu je prije tjedan dana stigla sa majkom, pet sestara i trojicom braće te se nada kako će upravo ovdje početi graditi svoju sretniju i mirniju budućnost.

- Ljudi su ovdje dobri. Lijepo nam je. U našoj Siriji je rat i nitko ne zna kada će završiti, a ja svojoj djeci želim puno ljubavi i mira. Kada će moći živjeti u miru u Sirji nitko ne zna, a ovdje će to imati - s nadom u očima priča Alia dok u krilu miluje ruku svog desetogodišnjeg sina Mohammada.

Iz rodnog Kobania, koji se nalazi u provinciji Alep, na samom sjeveru Sirije, uz granicu sa Turskom, ove je obitelj otišla prije više od tri i pol godine.

- Bilo je jako teško. Išli smo pješke bježeći od rata i strahota koje su zadesile naš grad, našu zemlju. Željeli smo izvući živu glavu i na put pun neizvjesnosti krenuli smo svi zajedno. Kompletna obitelj, svih 11 članova, zajedno s ocem - prisjetio se tih teških dana Yasser Khalil (23), najstariji brat. Iz ratnog vihora uspjeli su izbjeći. Privremeno su se smjestili u Turskoj, no nažalost ni tu ih život nije mazio. Od posljedica srčanog udara preminula je glava obitelji.

- Teško je kad u takvim trenutcima ostanete bez bliske osobe, bez onoga u kojem ste nalazili potporu. No bez obzira na bol i patnju morali smo smoći snage i krenuti dalje - susprežući suze kazala je majka Alia Muslim (40). (Žene u Siriji udajom ne uzimaju muževo prezime, pojasnila je prevoditeljica, nap.a.).

Plan ove obitelji prvotno nije bila Hrvatska. - Izbjegavši iz Sirije u Tursku mislili smo prvo ići u Kanadu, no kako je to bilo nemoguće kad se otvorila mogućnost dobivanja azila u zemljama Europske unije odlučili smo promijeniti plan. Nakon tri i pol godine provedene u Turskoj dobili smo azil, došli u Kutinu gdje smo bili dva mjeseca dok smo sredili papire da bi potom evo nedavno stigli u Slavonski Brod - kratko je svoj put od Kobania do Slaovnskog Broda, od rata do mira, opisala Alia. 

Za sada kaže nije ni jednom požalila. - Ljudi su ovdje dobri. Lijepo nam je. U našoj Siriji je rat i nitko ne zna kada će završiti, a ja svojoj djeci želim puno ljubavi i mira. Kada će moći živjeti u miru u Sirji nitko ne zna, a ovdje će to imati - s nadom u očima priča Alia dok u krilu miluje ruku svog desetogodišnjeg sina Mohammada, najmlađeg člana ove mnogobrojne obitelji koji je jučer (srijeda, nap.a.) sa svojim sestrama Asri (12) i Arifom (13) prvi dan išao u svoju buduću školu - OŠ "Blaž Tadijanović".

- Djevojčice su se već danas igrale s drugom djecom, dok je dječak bio nešto povučenij, no ipak je to prvi dan i vjerujem kako će na kraju sve biti u redu a prilagodba dobro proći - kazala je Jasna Zupčić Turčinović, nastavnica likovnog odgoja u školi koju pohađaju mališani. Igrom slučaja ona im je i prva susjeda, pa ih je, za razliku od predstavnika Crvenog križa u koji su išli sami po pakete (iako bi bilo logično da su ih predstavnici CK posjetili u njihovu novom domu i iskazali im dobrodošlicu), ona došla posjetiti i upoznati se i s ostatkom obitelji. 

Najpovučeniji članovi ove mnogobrojne obitelji, za našeg jučerašnjeg posjeta, bili su tinejdžeri Shirin (16), Nsreen (17), Omar (19) i Medya (21). Mohammad se nije odvajao od majke, a vesela i nasmijana Asri plijenila je svojim pogledom. Njihov najstariji brat Yasser kaže kako vjeruje u bolje sutra u Slavonskom Brodu.

- Siguran sam da ćemo se snaći, a ne sumnjam ni da ću se ovdje uspjeti zaposliti i na taj način skrbiti za svoju majku, braće i sestre. Dok je mene oni se ne trebaju brinuti za svoju budućnost. Ništa im neće nedostajati - ponosno govori Yasser, koji je po zanimanju soboslikar. Posao je, kaže, našao i dok su bili u Turskoj, a kad svlada jezik vjeruje imat će ga i ovdje.

Obitelj Khalil, zajedno sa još dvije obitelji - od kojih je jedna smještena na Šestincu (četiri člana), a druga (mladi bračni par koji u rujnu očekuje prinovu) u Naselju Slavonija I - u Brod su stigli u sklopu programa zbrinjavanja izbjeglica kroz koji se država obvezuje pomoći im u prilagodbi te osigurati (kroz državne stanove ili plaćanje najma) smještaj u razdoblju od dvije godine. Najstariji član obitelji Khalil vjeruje kako će u tom razdoblju uspjeti svladati jezik, pronaći posao i samostalno se moći skrbiti o ostatku obitelji čija sudbina toliko podsjeća na kolone hrvatskih izbjeglica. Jer ovi ljudi, kao ni brojne hrvatske izbjeglice, nisu željeli rat. Iz doma ih je potjerao miris baruta i smrti, osjećaj straha i nemoći, želja za mirom i budućnosti. A nju će, uvjereni su uspjeti izgraditi u Slavonskom Brodu koji im se, dodaju, jako sviđa. Vjerujemo kako će i Slavonski Brod svojim novim sugrađanima pružiti priliku za bolje i ljepše sutra.

Od 150 sirijskih izbjeglica iz turskih centara je u Hrvatsku preseljeno njih 81. Svi su oni po dolasku u Hrvatsku ostvarili status azilanata. Njih 40 svoj novi dom pronašlo je u Zadru, a 16 u Slavonskom Brodu, u kojem bi prema planu trebalo biti smješteno još 20 azilanata. Ovima koji su već stigli život uvelike olakšava i Međunarodna komisija za migrante čiji su članovi, zajedno s prevoditeljima, svakodnevno s ovim obiteljima. Oni su im velika podrška u ovim prvim danima snalaženja i privikavanja na novu sredinu.